Na jučer (13.3.) održanoj 7. sjednici Hrvatskog audiovizualnog vijeća u 2. sazivu donesene su odluke o raspodjeli sredstava prema Javnom pozivu za dodjelu sredstava za poticanje audiovizualnih djelatnosti i stvaralaštva – kategorije: poticanje proizvodnje debitantskih dugometražnih i dugometražnih igranih filmova, kratkometražnih i dugometražnih dokumentarnih filmova, kratkih igranih filmova, animiranih i eksperimentalnih filmova (rok za sve navedeno bio je 21. studenog) te za razvoj scenarija i projekata dugometražnih igranih, dokumentarnih i animiranih filmova (rok za sve navedeno bio je 11. listopada).

Vijeće je odluku donijelo po prijedlozima Umjetničkog vijeća, čija je 75. sjednica održana u srijedu, 6. ožujka 2019. godine. Hrvatsko audiovizualno vijeće na 7. sjednici odlučivalo je u sastavu: Vanja Sremac, Ivana Ivković, Mirna Supek-Janjić, Ivor Šiber, Antonio Nuić, Damir Vujinović, Ivan-Goran Vitez, Neven Hitrec, Vladimir Brnardić i Matko Burić/Tonći Gaćina dok su na 75. sjednici Umjetničkog vijeća sudjelovali Ana Hušman, Petra Zlonoga, Katarina Zrinka Matijević, Sanja Kovačević, Nenad Polimac, Pavo Marinković, Saša Ban, Slaven Zečević, Tomislav Šakić i Dušan Gačić.

U dijelu koji se tiče dokumentarnih filmova, obznanjeni su rezultati dva poziva. Na Javni poziv za dodjelu sredstava za poticanje audiovizualnih djelatnosti i stvaralaštva u kategoriji proizvodnje kratkometražnih i dugometražnih dokumentarnih filmova, rok 21. studenog (2. rok odlučivanja) pristigle su ukupno 42 prijave, a sredstva su odobrena za deset projekata u ukupnom iznosu od 2,803.840 kuna. Na Javni poziv za poticanje razvoja scenarija i razvoja projekata dugometražnih dokumentarnih filmova, rok 11. listopada (3. rok odlučivanja) pristigle su ukupno 24 prijave, a sredstva su odobrena za 11 projekata u ukupnom iznosu od 850 tisuća kuna.

Obrazloženje Katarine Zrinke Matijević, umjetničke savjetnice za dokumentarni film:

POTICANJE PROIZVODNJE DUGOMETRAŽNIH DOKUMENTARNIH FILMOVA:

“Robovi” (scenarist Marjan Alčevski, redatelj Robert Tomić Zuber | Jaako dobra produkcija)

Intrigantna, napeta priča o tome kako su Europske banke prevarile građane Hrvatske i susjednih zemalja stavivši na tržište kredite u švicarskim francima. Kroz niz primjera i na niz relevantnih mjesta od Zagreba do Brisela, glavni protagonist Robert Tomić Zuber traži odgovor na pitanje kako se mogla dogoditi takva pljačka gotovo cijele Istočne Europe. Ponekad duhovit, ponekad iznimno ozbiljno uporan Zuber plete mrežu oko banaka pričajući priču kroz svoju osobnu vizuru, ali i vizure odvjetnika, bankara, sudaca te ostalih dužnika. U vrijeme kada se u Europi osnažuju etične banke, a moral poznatog nam bankarstvo biva sve više propitivan i raskrinkavan, ovaj film mogao bi biti pravi hit.

“Naša djeca” (scenarist i redatelj Silvestar Kolbas | Factum)

Ovo je priča o Kolbasima. Roditelji i troje djece pred kamerom koju doživljavaju sve nametljivijom. Što je kamera upornija to protagonisti donose sve iskreniju priču i propitivanje da li svoje živote žive u disfunkcionalnoj obitelji. Autor se pita je li uopće moguće napraviti homogenu obitelj i jesu li on i njegova supruga Nataša previše htjeli i prebrzo išli? Jesu li umišljeni ili tek nepromišljeni? Novi projekt Silvestra Kolbasa svojim trailerom toliko mami na gledanje, da doslovno sam trailer imate potrebu pogledati odmah par puta. Iskren, duhovit pristup temi i likovima obećaje još jednu dokumentarnu poslasticu Silvestra Kolbasa.

“Hrvatskog narodnog preporoda 10” (scenarist i redatelj Goran Dević | Petnaesta umjetnost)

Film prati stanare jedne zgrade u sisačkom industirjskom predgrađu Željezara tijekom perioda u kojem na bočnoj strani zgrade nastaje veliki mural hrvatske street art umjetnice. Sve političke mjene koje je doživio prostor ocrtavaju se na stanarima same zgrade. Već u samom traileru ostajemo zatečeni s koliko mržnje neki sustanari ne žele uopće dozvoliti šaranje po njihovoj imovini dok drugi za umjetnicu pripremaju obroke ili joj pak poklanjaju svoje umjetničke radove. Malo po malo, stvaranje murala, kojeg redatelj filma želi prikrivati do samoga kraja filma, raskrinkava cijelu stambenu zajednicu.

“Književna groupie” (scenarist i redatelj Nikica Marović | Factum)

“Književa groupie” priča je o nagrađivanom književniku i kolumnistu Željku Špoljaru (43) i njegovom poznatom alter-­egu Pavlu Svircu rođenom u Đakovu 1986. godine. Narativna linija prati Željkov odnos prema alter-­egu, koji nastaje iz potrebe za liječenjem depresije i nestabilne situacije u izdavaštvu. Usporedno film prati njegovu suprugu Maju Hrgović i njegov odnos prema njoj koja od nedavno radi u Splitu kao vozačica taksija, nakon ostavke u Ministarstvu kulture. Iako debitant, redatelj je već u radnom materijalu pokazao kako s lakoćom kamerom prati iskrenost, cinizam i duhovitost glavnog lika. Ništa manje zanimljiva nije ni žena glavnog lika koja svojim realnim stavovima čini sidro priče.

Filmovi prijavljeni u postprodukcijskoj fazi:

“U mom svijetu, gdje mi je lijepo” (scenaristica i redateljica Slađana Lučić | Wolfgang & Dolly)

U Filmu “U mom svijetu gdje, mi je lijepo” junakinja se uhvatila u koštac sa svojim fizičkim granicama i predrasudama, ali i predrasudama svih oko nje, pa razbija jednu po jednu dok ne postane prva pokrivena ženi u Europi koja sudjeluje u IronManu. U ovom projektu emocije vas obuzimaju već pri čitanju kratkog sinopsisa, a na radni materijal koji je poslan doživljava se prava katarza. I kao što priča kaže, glavnoj junakinji filma Nudžejmi iz života stalno izmiče ono slatko, izmiče kad kao djevojčica ostaje bez oca te izbjegličkim putevima iz Bosne dolazi u Hrvatsku, izmiče joj kada joj očuh završava u zatvoru na sedam godina pod sumnjom za terorizam, izmiče joj u prvom braku koji brzo okončava, izmiče joj tokom treniranja i prvih pokušaja dovršavanja triatlona… ali na kraju ono slatko Nudžejma ipak okusi. Kako, kad, i što je to slatko…. vidjet ćete u filmu.

“Glavu dole, ruke na leđa” (scenarist i redatelj Stipo Majić | Amico Studio)

Film obrađuje događanja u Vukovaru za vrijeme Domovinskog rata: pad grada, predaju te odvođenje hrvatskih branitelja u logore, boravak u logoru i suđenje sve do razmjene. Putem iskaza branitelja pratimo u igranom obliku zadnje dane borbe, zarobljavanja i život u logoru. Film je kombinacija emotivnih svjedočanstava snimljenih u polublizim ili krupnim planovima na lokacijama koje podsjećaju na ratna razaranja ili logore, zatim arhivskog materijala i igranih scena. Hermetične dramaturgije, mračne atmosfere, sve u filmu u službi je strahota kroz koje su prošli vukovarski branitelji. Film nema veliki festivalski potencijal, ali bi trebao biti iznimno zanimljiv televizijama.

“Ti koja imaš nevinije ruke” (scenarist i redatelj Branko Pejnović | Društvo prijatelja prirodnih ljepota Slunja i Rastoka)

Film o Vesni Parun s Vesnom Parun pred kamerom i s Vesna koja u offu recitira svoje stihove. Da je samo to, bilo bi dovoljno za financijsku podršku. Osim jedne od najboljih pjesnikinja ovih prostora u filmu se pojavljuje niz njezinih kolega, književnih kritičara i prijatelja koji svjedoče o geniju Vesne Parun. Prošlo je skoro devet godina od njene smrti, a čini se kao da je prošlo 90 godina. Najveća i najprevođenija hrvatska pjesnikinja nezasluženo je zaboravljena, evo nam prilike da ispravimo grešku i Vesnu otmemo zaboravu.

POTICANJE PROIZVODNJE KRATKOMETRAŽNIH DOKUMENTARNIH FILMOVA:

“Brane” (scenaristica i redateljica Ines Jokoš | Kreativni sindikat)

“Brane” je poetski dokumentarni film o 39-godišnjem filmofilu Branimiru. Bavljenje filmom Branimiru je osobna, unutarnja potreba koja nije nesala niti s njegovim gubitkom vida s 18 godina. Taj, već 21 godinu, slijepi čovjek piše filmske recenzije, a sad se odvažio uzeti kameru u ruke i napraviti svoj filmski zapis. Jedinstvena priča obećaje kreativni pristup čiji bi ishod mogao biti vizalno poseban kretivan dokumentarni film.

“Hassanovi ratovi” (scenarist i redatelj Robert Bubalo | Olimp produkcija)

Priča prati čovjeka koji je od terorista u mladim danima postao nagrađivani hrvatski novinar. Hassan Haidar Diab, dobitnik nagrade za najboljeg hrvatskog novinara u pisanim medijima 2016., odlazi u rodni Bejrut i vraća se u prošlost, u vrijeme kada je sudjelovao u Libanonskom ratu. Ključni trenutak u njegovu životu je pogibija Dalal al-­Magrabi u koju je bio zaljubljen. Ona je izvela teroristički napad u Izraelu i u smrt povukla 17 civila. Hassan shvaća da to nije njegov put, odlazi u Hrvatsku u kojoj započinje novi život i potpuno se distancira od radikalizma. U Hrvatskoj Hassan postaje novinar sa svjetskom popularnošću, obzirom da je dobio ekskluzivan intervju sirijskog predsjednika Bashar al-Assada. Hassan je iskren, beskompromisan, tvrdoglav, i u svakom slučaju autentičan karakter, a priča potentna i zasigurno će biti zanimljiva kako festivalima tako i televizijama.

“Hrvatska zastava” (scenarist i redatelj Filip Filković | Kreativni sindikat)

Dokumentarni film o povijesti hrvatske zastave i grba Republike Hrvatske. Film obrađuje temu aktualizacije moderne zastave te kakav utjecaj ima njezin dizajn na građane Republike Hrvatske. Da li je se stidimo ili se njome dičimo? U filmu utjecajni hrvatski dizajneri daju svoje mišljenje i viziju te predstavljaju alternativna dizajnerska rješenja. No film tu ne staje, nakon izlaganja dizajnerski rješenja preko web stanice u diskusiju o redizajnu zastave moći će se uključiti cijela nacija. Film ima blago humorističan, laganiji, pitkiji, ali ne posprdan ni ciničan način pripovijedanja priče. Redatelj ima razrađen vizualan pristup temi, pogotovo u dijelu kada se predstavljaju razna dizajnerska rješenja. Ako kroz propitivanje dizajna zastave redatelj uspije oslikati mentalitet ljudi s ovih prostora, dobit ćemo pravi mali kreativni dokumentarni bonbon.

RAZVOJ SCENARIJA DUGOMETRAŽNOG DOKUMENTARNOG FILMA:

“Dezerter ili gdje si bio ’91” (scenarist i redatelj Tomislav Pulić | bez producenta)

Skupljajući audiovizualne krhotine svoje prošlosti, autor u interakciji sa sebi najbližima pokušava dobiti odgovor da li je trebao otići u rat kao njegov otac ili ne, ali i da li bi on jednog dana svog sina pustio u rat ili bi napravio sve da mu sin sačuva glavu na ramenima. Intimističan, do gole kože iskren ton priče kroz jedno jedino pitanje uvlači nas sve dublje u napete obiteljske odnose, različite poglede i dirljive trenutke samospoznaje. Na prostorima u kojima gotovo nema generacije koja nije bila dotaknuta ratom, ova priča čini se kao ljekovito propitivanje ne samo pojedinca nego cijele zajednice.

“Tišina pustinje – dnevnik iz El Shatta” (scenarist i redatelj Ivan Ramljak | bez producenta)

Sasvim slučajno autor pronalazi djedov dnevnik. Djed je partizanski liječnik. I djed je završio u šatorskom kompleksu izbjegličkih logora u El Shattu. Duhovitost, šarm i iskrenost kojom autorov djed zapisuje život u El Shattu, ruši sve maske rata i usred pustinje ni manje ni više slavi jednostavnost i lakoću življenja. Dokumentarna komedija koja svjedoči kako čovjek uvijek može naći put ako stvari gleda iskreno s dozom humora.

“Živi ljudi” (scenaristica i redateljica Eugenija Prša | Fade In)

Dokumentarni film “Živi ljudi” prati osnivanje društva koje zastupa mišljenje da su obrasci po kojima smo se naviknuli živjeti – iluzija. Ideja filozofije živih ljudi jest da pomoću statusa pravne osobe država na više razina kontrolira i nepravedno zakida svoje građane u zamjenu za neke ugodnosti i pritom ne daje odabir ljudima žele li u tome sudjelovati ili ne. Glavni nositelji radnje su Dražen Kasalo i Vedran Stošić Miošić. Oni su osnivači Društva živih ljudi i prvi živi ljudi u Republici Hrvatskoj. Uz osnivanje i djelovanje društva pratimo isprepletene priče Vedrana Stošića Miošića koji će pokušati zadobiti zemlju kao živi čovjek i Dražena Kasala koji vodi Arbitražni sud za žive ljude pomoću kojega ih povezuje sa trenutnim pravnim sistemom u sudskim sporovima. Iako se takvom čini, ova priča u biti nije o odmetnicima izvan sistema, već je priča o odgovornosti i borbi za slobodu razmišljanja. Da li će se zamršeni konflikt između iluzije i stvarnosti živih ljudi razmrsiti pozitivno za žive ljude ili ipak sustav, ostaje nam pričekati gotov scenarij.

“Isus Krist naš svagdašnji” (scenarist i redatelj Dario Juričan | Blank_filmski inkubator)

Zaigranom i intrigantnom pričom koja propituje ulogu vjere kako u pojedinca tako i u suvremenom društvu scenarist kreće od samog izvora vjere te polako sužava obruč na domaći teren. Scenarij je zamišljen kao triptih o tri fenomena karakterističnih za religiju kršćanstva, s naglaskom na katolicizam. Prvi dio bavi se Jeruzalemskim sindromom koji nastaje posjetom Jeruzalemu na način da osoba ubrzo nakon dolaska bude pod religioznom psihozom te često hospitalizirana. Mnogi se umisle da su Isus Krist. Drugi dio bavi se Međugorjem u Bosni i Hercegovini. Biznis ili vjera te ima li Papa Franjo pravo kad kaže “Marija nije telegrafistica koja šalje poruke”. U trećem dijelu autor se bavi crkvom u Hrvatskoj i kako Crkva reagira na suvremene trendove: od proglašenja neovisnosti Hrvatske i sljubljivanjem s politikom, do mobilnih aplikacija s molitvama.

“Mi gradimo brodove, a brodovi tonu” (scenarist i redatelj Ivan Dobran | Fade In)

Priča o pulskom škveru ispričana preko četvorice radnika koji, uglavnom na svoju ruku, uspijevaju prilično poljuljati planove daleko moćnijih ljudi. U pozadini kraha brodogradilišta Uljanik stoji vrlo vjerojatno priča o korupciji koja će se preko četiri protagonista pokušati raskrinkati. Autor piše kako se nestanak škvera u javnosti percipira kao smrt Pule. Smrt u ekonomskom, ali i u emotivnom smislu. Uz ovu emotivnu notu autor donosi kvalitetnu i iznimno bitnu temu kojoj pristupa u maniri istraživačko socijalno-političkog dokumentarizma.

“Pravilo zlatnog sata” (scenarist Tomica Bajsić | Centar za kulturne djelatnosti)

Priča o vojnom medicinskom sanitetu koji je zbrinjavao ranjenike tijekom Domovinskog rata s prve crte bojišnice. Da bi spasili ranjenike, ali i svoju glavu na ramenima, liječnici su organizirali puteve evakuacije i prihvata ranjenika u roku kojeg struka naziva pravilo zlatnog sata. Priča naglašava tragične detalje medicinskih intervencija te slučajeve kada su spašeni ranjenici koji su po svim pravilila struke već bili osuđeni na smrt. Autor u svojoj motivaciji navodi kako je u Domovinskom ratu zbrinuto više od 30 tisuća ranjenika, od čega je preminulo svega 1.75 posto vojnika, što je impresivan rezultat za ratni sanitet čak i na svjetskoj razini. Ovakvu uspješnost valja zahvaliti dobroj organizaciji. Čak 61 posto ranjenika dopremljeno je u bolnicu unutar sat, odnosno 76 posto dopremljeno ih je u bolnice unutar dva sata nakon ranjavanja. Svoja svjedočanstva iznose liječnici Ivica Vlatković, Vesna Ramljak Ušljebrka, Tonći Soža i Josip Mihaljević.

RAZVOJ PROJEKATA DUGOMETRAŽNOG DOKUMENTARNOG FILMA:

“Naći ću te” (scenaristica i redateljica Justina Matov | Factum)

“Naći ću te” je autobiografski dokumentarni film o dirljivoj potrazi kćeri za identitetom svog oca u nadi da će kroz taj proces naći odgovore na već trideset godina neodgovorena pitanja. Iznimno potresna priča, s obratima koje samo život može izrežirati. Blagost, iskrenost, upornost, krhkost, ali i hrabrost glavne protagonistice ostavlja čitatelja bez daha.

“Grešnici” (scenaristica i redateljica Željka Sukova | Udruga UKUS)

Projekt opisuje neke od događaja uzroka i posljedica egzodusa na otoku Susku nakon Drugog svjetskog rata. Iseljavanje otoka Suska nije samo priča o prošlosti već je i primjer mikrokozmosa jednog malog komada zemlje u općenito aktualnoj temi. Priložen je vrlo razrađen plan razvoja projekta te pismo namjere koproducenta Petera Kerekeša (Slovačka) s kojim ekipa filma ima dobru suradnju na predhodnim projektima. Također je napravljen trailer koji dočarava atmosferu filma te je prisutan kreativan pristup s jakim autorskim rukopisom.

“Underground Top lista” (scenaristica i redateljica Lidija Špegar | Factum)

Gorko-slatka dokumentarna komedija o glazbi na sprovodima, glazbenicima koji ju izvode i
DJ-ima koji ju puštaju. Od H. Purcella, preko Mozarta i Verdija, pa sve do Preisnera i Lylod Webbera, ali i do cajki i popa. Druga vremena donose druge ukuse i nova tržišta. Dodatnu dramu u ovu komediju uvodi činjenica da ZAMP traži načina kako i od koga naplatiti autorska prava za glazbu koja se koristi na sprovodima.

“Majka revolucija” (scenarist i redatelj Damir Čučić | Wolfgang & Dolly)

“Majka revolucija” je film koji dolazi iz budućnosti te je kao takav koncipiran s elementima dokudrame, mockumentaryja i povijesnog filma. Kroz portrete desetak žena, kronološki se opisuje društvena kretanja u Hrvatskoj između 2020. i 2030. godine. Od događanja je preuzeta iz kronologije povijesnih događaja vezanih uz razvoj ženskih organizacija u Zagrebu oko 1920. godine. Riječ je o preslikavanju događaja koji su se u odnosu na film dogodili prije 100 godina i njihovom imaginiranju u današnjem društvenom kontekstu. Od svih pristiglih projekata ovo je definitivno projekt s najkreativnijim dramaturškim pristupom koji nije tu samo pristupa radi, već nam i na strukturalnoj razini donosi poraznu sliku kako se na žalost u 100 godina i nije tako puno toga promijenilo.

“Nuovo cinema Buie” (scenarist i redatelj Alessio Bozzer | Antitalent)

Film o malom mjestu nakon drugog svjetskog rata u kojem dva naroda pričaju dva jezika i nitko se s nikim ne razumije, ali u tom malom mjestu postoji jedno još manje mjesto u kojem se govori jezik koji svi razumiju. Taj jezik je jezik emocija kojima progovaraju filmovi, a to malo mjesto je kino – glavni protagonist ovog filma. Nakon Drugog svjetskog rata uslijedila je velika emigracija Talijana. Usprkos tome, talijanska zajednica se ipak uspjela odrzati u gradu Buje. 1950. izgrađeno je prvo kino u Bujama, a vodio ga je Leonardo Acuavita. Iako tada još toga nije bio svjestan, Acuavita je postavio temelj za održanje društvenog života Buja. “Nuovo cinema Buie” je novi projekt redatelja uspješnog filma “Trst, Jugoslavija”. Projekt ima potvrđeno već 28 posto budžeta od regionalnog talijanskog fonda.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here