U dokumentarnom filmu “Susret s Gorbačovom” / “Meeting Gorbachev” (2018) koji se na ovogodišnjem ZagrebDoxu prikazuje u programu Poznati o poznatima, Werner Herzog i André Singer podsjećaju nas da je prvi komad Željezne zavjese srušen, tj. da je dvokilometarski odsječak bodljikave žice isječen na granici Mađarske s Austrijom, diskretno, gotovo tajom, u svibnju 1989. godine. Bila je to inicijativa tadašnjeg mađarskog premijera Miklósa Németha kojom se odvažio iskušati moguće posljedice takvog čina. Danas je Mađarska ponovno odlučno opasana žicom, žiletnom, koja onemogućuje ulazak imigranata s juga. Prema premijeru Viktoru Orbánu i njegovoj stranci FIDESZ – Mađarskom građanskom savezu, koji su ondje na vlasti od 2010. godine, rečeni imigranti najveća su ugroza životu Mađara u Mađarskoj. Krivci su za sve nevolje i fizička su, nasilna prijetnja svakodnevnoj egzistenciji poštenog građanina Mađarske.
“Mađarska 2018.” / “Hungary 2018” (2018) mađarske autorice Eszter Hajdú prati zbivanja uoči i za predsjedničkih izbora u Mađarskoj, u travnju 2018. godine. Mahom bez komentara i otvorenog zauzimanja strana – osim sugestivnih uvodnih i odjavnih natpisa – objektivno bilježi javne agitacijske nastupe predstavnika dvaju najjačih konkurenata, Orbánova FIDESZ-a i Demokratske koalicije pod vodstvom Ferenca Gyurcsányja, mađarskog premijera od 2004. do 2009. godine, također i poduzetnika čije je podrijetlo imovine, tj. bogatstva okarakterizirano i kao kontroverzno, što se u ovom filmu ne spominje. Hajdú pušta da o nakanama, programima, ideologiji govore sami protagonisti, na skupovima, ne zalazeći u zakulisje niti nastojeći iščeprkati ili podastrijeti štogod kompromitantno, što u Mađarskoj ne bi bilo općepoznato. Osobito isprva, kad više-manje gledamo samo nizove raznih govora. Stvaranje mišljenja o retorici i političkim intencijama ovih ili onih posve je prepušteno gledatelju. Glasnogovornici FIDESZ-a ponajprije rabe taktiku zastrašivanja i stvaranja psihoze ugroženosti naroda i nacije – imigranti će, puste li ih u zemlju, vršiti terorističke napade, silovati, paliti, uništavati, nametati svoj način života, na mađarski račun. FIDESZ je tu da spasi Mađarsku od invazije toga zla. Gyurcsány je za otvaranje prema Europi te tvrdi da je FIDESZ-ova retorika mazanje očiju i skretanje pažnje sa zbiljskih problema koje je prouzročila sadašnja vlast i koji nemaju veze s imigrantima – primjerice slabo funkcioniranje zdravstvenog i mirovinskog sustava.
Što god mislili o ideologijama, politikama ili ljudima predstavljenima u filmu, posrijedi je djelo koje je promptno i živo, bez posezanja za arhivom i bez kontekstualiziranja, zabilježilo važan, jedinstven i neponovljiv trenutak mađarske sadašnjosti i žurno ga iznijelo pred oči (filmskog) svijeta.
Vjerodostojno ili ne, materijal je izabran tako da se čini kao da je FIDESZ-ovaca mnogo, dok Gyurcsány djeluje malne sam samcat, tek uz podršku obitelji. Predstavnici i govornici FIDESZ-a su brojni, Gyurcsány uvijek govori osobno, bez svite, pratnje i velike pompe, sam vozeći osobni automobil s lokacije na lokaciju, držeći govor i pred šačicom ljudi. U jednom prizoru čak kod kuće kuha za obitelj. Mudar način priklanjanja filmaša Gyurcsányju, iako ga ne zastupaju otvoreno, deklarativno, niti izbore gledamo iz njegove perspektive, u tome je što s njim provodimo najviše vremena i što je on jedina osoba koja dobiva priliku iznositi svoje stavove i razmišljanja baš za kameru. Naklonost filmske ekipe postaje posve očita pretkraj, kad rezultate izbora pratimo uz Gyurcsányja, iz stožera njegove stranke.
Snimana u travnju 2018., “Mađarska 2018.” premijerno je prikazana na IDFA-i, u studenome iste godine. Što god mislili o ideologijama, politikama ili ljudima predstavljenima u filmu, posrijedi je djelo koje je promptno i živo, bez posezanja za arhivom i bez kontekstualiziranja (osim spomenutih rečenica na početku i na kraju filma) zabilježilo važan, jedinstven i neponovljiv trenutak mađarske sadašnjosti i žurno ga iznijelo pred oči (filmskog) svijeta. Dokumentaristi su iznimno vješto obavili dokumentarističku zadaću djelovanja na licu mjesta, u trenutku previranja (slično našemu dokumentarcu “Novo, novo vrijeme” Igora Mirkovića i Rajka Grlića), a konačni rezultat ktomu je dinamična, uzbudljiva, brzoteka društveno-psihološko-politička napetica. Ne samo Mađaru i unatoč tomu što je ishod izbora poznat.