Pokreti poput #MeToo i Time’s Up vjerojatno nisu u potpunosti stali na kraj seksualnom zlostavljanju žena od strane holivudskih i inih bogataških pizduna, ali su itekako senzibilizirali javnost za konkretnu problematiku koja ne traje od jučer. Iako su pod lupu javnosti opravdano došli pojedinci poput ozloglašenog producentskog moćnika Harveya Weinsteina, jasna i glasna poruka o neodrživosti određenih devijantnih uzoraka ponašanja snažnijeg spola, odaslana je dovoljno razgovjetno na adrese – svih muškaraca, bez obzira na količinu šuške u džepu. Druga strana medalje razotkrila je svojevrsnu histeriju, upiranje prstiju na sve i svakoga: od nezadovoljnika lošim spojem do predimenzioniranja neprimjerenih gesti i komentara, pa se s pravom počelo postavljati pitanje širenja granica unutar kojih nešto smatramo seksualnim zlostavljanjem, te koliko bagatelizacija hvalevrijednog duha pokreta zapravo šteti žrtvama punokrvne seksualne traume. Da su stvari izmaknule kontroli, svjedoče inicijative koje, primjerice, zahtijevaju zabranu pjesame poput zimskog pop klasika “Baby, It’s Cold Outside”, koji navodno podržava nasilno seksualno ponašanje.
Prije transformacije ovih važnih i vrijednih pokreta u obični lov na vještice, ostalo je još slučajeva bez epiloga kojima treba posvetiti pozornost. Tako je na ovogodišnjem Sundance Film Festivalu prikazan dokumentarni film “Leaving Neverland” (2019) Amerikanca Dana Reeda koji ponovno baca pogled na navodno neprimjeren odnos prema djeci pokojnog kralja popa Michaela Jacksona na svom imanju iz naslova. Televizijski kanal Lifetime priredio je pak dokumentarnu mini-seriju od šest nastavaka naslovljenu “Surviving R. Kelly” (2019), koja detaljno analizira postupke R&B pjevača Roberta Sylvestera Kellyja i optužbe za seksualno zlostavljanje maloljetnica. Serija se prometnula u veliki Lifetimeov hit, čiju je prvu epizodu početkom siječnja ove godine pogledalo gotovo dva milijuna ljudi, dok je gledanost sa svakom epizodom nastavila rasti.
Planetarno popularni R. Kelly svjetsku je slavu stekao početkom devedesetih, albumima “Born Into the 90’s” i “12 Play” koji su prodani u milijunskoj tiraži. U SAD-u te pogotovo rodnom Chicagu, Kelly ubrzo postje jednim od omiljenih izvođača svoje generacije, kasnije cijenjen i kao tekstopisac te producent. Na privatnom planu stvari nisu bile toliko ružičaste pa u prve dvije epizode doznajemo da je i sam glazbenik u djetinjstvu bio zlostavljan, premda iz izjava članova obitelji ne saznajemo detalje. Zatim pratimo njegov meteorski glazbeni uspon, ali i popratno razvijanje predatorskih taktika snubivanja maloljetnica. Kellyjev modus operandi sastojao se od svjesnog biranja djevojaka iz nesređenih obitelji za koje bi zaključio da nikome neće nedostajati ili pak onih s čijim bi se bližnjima mogao na neki način nagoditi, bilo da je djevojkama obećavao glazbenu karijeru ili što god bi u tom trenutku poslužilo svojoj krajnjoj svrsi. Sve one dijelile su zajedničku crtu maloljetničkog raspona godina, od četrnaest do sedamnaest navršenih godina starosti. Posebnu pozornost američki scenarističko-redateljski par Nigel Bellis – Astral Finnie pridaje Kellyjevom odnosu s prerano preminulom pjevačicom Aaliyahom kojoj je izgradio i razbuktao karijeru. Veza je 1994. godine rezultirala brakom u koji je Aaliyah stupila sa samo petnaest navršenih godina (Kelly 27), pa su se već sredinom devedesetih prvi put u javnosti probile vijesti o Kellyjevim neobičnim seksualnim preferencijama. Nakon toga stvari postaju sve mračnije i u centralnim epizodama serije doznajemo pozadinu poznatog slučaja iz 2002. godine – video snimke u kojoj Kelly urinira po četrnaestogodišnjoj djevojčici. Skandal rezultira sudskom tužbom zbog pedofilske pornografije, ali Kelly biva oslobođen zahvaljujući svjedočenju same žrtve i tvrdnje djevojčine obitelji kako se na snimci ne nalazi ona. Glazbenik ubrzo nastavlja s istim obrascima ponašanja i životom u svojevrsnom kultu gdje raznoraznim psihičkim i fizičkim postupcima maltretira slavom zaslijepljene djevojke.
Serija donosi brojna svjedočanstva preživjelih i njihovih obitelji, pa i bivše supruge Andree koja je Kellyja optužila za kratak fitilj i niz ogavnih fizičkih nasrtaja, kao i Kellyjevih suradnika iz glazbene industrije te tima psihologa koji pokušavaju objasniti pozadinu odnosa zlostavljača i žrtava. Kako je onda R. Kelly uspio toliko dugo koračati ispod osuđujućeg radara javnosti, unatoč dugogodišnjim pričama o problematičnom, u brojnim slučajevima i nastranom ponašanju? Stručnjaci ovdje pojašnjavaju da se radi o poigravanju kartama oprečnih imidža: seksualno provokativne zvijezde oduvijek sklone ekscesima, odnosno ispeglane PR slike osobe s kojom su optužbe o seksualnom zlostavljanju naprosto nespojive. Kelly je dosad bio neobično uspješan u oba pristupa, pa je u isto vrijeme balansirao s lascivnim pjesmana poput “Bump ‘n Grind”, ali i motivacijskim pseudogospelom poput “I Believe I Can Fly”. I dok neki pjesme poput potonje mogu zapjevati i na nedjeljnoj misi, njihov autor živio je u kući punoj djevojaka koje kažnjava tako da im danima ne daje hranu, tjera ih da nuždu vrše u lonce, tuče ih i seksualno ponižava.
Prilično je izvjesno da će Kellyjeva karijera superzvijezde napokon doživjeti svoj kraj. Kao i da R. Kelly na koncu ipak neće biti jedan od onih koji su preživjeli – R. Kellyja.
Premda “Surviving R. Kelly” korača putem plemenitog cilja spašavanja mladih djevojaka iz ralja seksualnih predatora, ovaj šestodijelni mini-serijal zbog specifičnog televizijskog formata upada u loop beskonačnog ponavljanja izrečenog na početku svake epizode i poslije svakog predaha za reklame, dok sami opisi zlostavljanja brojnih žrtava gledatelju daju osjećaj kako gleda istovjetan sadržaj bez ozbiljnijeg napretka u priči. Sam materijal mogao je slobodno biti komprimiran bliže trajanju cjelovečernjeg filma, a u montaži složen kao ubojit aperkat umjesto nabrajačke i suhoparne sage o zlodjelima. Krajnji učinak vjerojatno bi bio još moćniji, pogotovo jer najzanimljiviji dijelovi poput rasno uvjetovanog pitanja o Kellyjevim žrtvama; točnije otvaranja rasprave o održivosti pjevačevog ponašanja da su žrtve kojim slučaje bile maloljetne bjelkinje, ostaju po strani nauštrb već apsolviranih poanti. Stilski, “Surviving R. Kelly” ne spada u red naročito inovativnih uradaka, budući da je težište stavljeno uglavnom na govoreće glave sugovornika, bez naročitih ambicija istraživanja kreativnijih autorskih postupaka. Serijal ipak postiže svoju zacrtanu zviždačku zadaću, pa su glazbeniku nakon nedavnog televizijskog emitiranja mnogi bivši suradnici okrenuli leđa. Isto su počeli raditi i organizatori koncerata, dok je u vrijeme pisanja ovog teksta gradsko vijeće Philadelphije Kellyju odlučilo zabraniti nastup u njihovom gradu. Hoće li dokumentarac rezultirati i sudskom osudom Kellyja i njegovih pomoćnika, bez kojih ovakvi obrasci ponašanja ne bi bili održivi, ostaje za vidjeti. Prilično je, međutim, izvjesno da će Kellyjeva karijera superzvijezde napokon doživjeti svoj kraj. Kao i da R. Kelly na koncu ipak neće biti jedan od onih koji su preživjeli – R. Kellyja.
