Gostovanje belgijskog dokumentarista Erica Pauwelsa u Zagrebu

U trodnevni posjet Zagrebu dolazi jedan od vodećih belgijskih dokumentarista, Eric Pauwels (Antwerpen, 1954.), koji će u hrvatskoj metropoli predstaviti niz svojih višestruko nagrađivanih filmova i održati nekoliko predavanja. U ponedjeljak, 14.5. s početkom u 18 sati, Pauwels će na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu prikazati svoj posljednji film “Druga noć” / “La Deuxième Nuit” (2016). Na istom mjestu ovaj će belgijski autor dva dana kasnije (16.5. u 16 sati) prezentirati i seriju svojih plesnih filmova koje je u osamdesetima radio s poznatim koreografima i plesačicama poput Anne Terese de Keersmaeker i Michèle Anne De Mey. Uz projekcije održat će se i predavanja o dokumentarnom, kao i plesnom radu autora.

Između ta dva događaja Pauwels će gostovati na Kratkom utorku, 15.5. u 21 sat u kinu Tuškanac, gdje će prikazati svoje najpoznatije, srednjemetražno remek-djelo “Pismo filmaša svojoj kćeri” / “Lettre d’un cinéaste à sa fille” (2000), kao i kratki film “To Split or not to Split” (2016), nastao kao rezultat rada na rezidencijalnom boravku autora u Splitu. Filmove će predstaviti sam autor koji će nakon njih održati i razgovor s publikom.

Redatelj, pisac i profesor Eric Pauwels (rođen 1953. u Antwerpenu, ali živi u Bruxellesu) počeo je karijeru u okviru žanra koji on zove cinéma mémoire (mogli bismo to prevesti kao film sjećanja), njegovoj interpretaciji etnografskog dokumentarca. Ta činjenica ne čudi kad znamo da mu je mentor na doktoratu na pariškoj Sorbonni bio upravo Jean Rouch, legenda etnografskog dokumentarizma. Baš poput Roucha, i Pauwels se bavio magijskim ritualima u plemenskim zajednicama te je nekoliko godina istraživao fenomen zaposjednutih u Indoneziji, pogotovo odnos promatrača i aktera toga, kako ga je on zvao primitivnog kazališta. S prolaskom vremena Pauwels se sve više zanimao za mogućnost izlaska iz uloge promatrača i posljedično promjene načina snimanja filmova.

Pitanje udaljenosti između autora i subjekta

Za njega je jedno od najvažnijih pitanja za vrijeme stvaranja dokumentarca odluka o udaljenosti između autora i subjekta. Pauwelsov odgovor je jednostavan: tu udaljenost treba eliminirati – autor treba postati subjekt među subjektima. Drugim riječima – film i život se trebaju podudarati. Na tragu te ideje Pauwels je krenuo stvarati svoj opus, kako ih on zove polu-filmova, mješavinu dokumentaraca i fikcije. U filmu “Jedan film” / “Un film” iz 1986. s troje glumaca išao je na izlet u Francusku Flandriju. On je snimao njih, glumci su snimali sami sebe, pa onda i njega, i tako je nastala kombinacija objektivnog izvještaja i subjektivne priče.

Po sličnom principu nastala je i njegova tzv. “Trilogija kolibe” / “Cabin Trilogy” na kojoj je radio više od 15 godina. Nju čine filmovi “Pismo filmaša svojoj kćeri”, koji će biti prikazan na Kratkom utorku; “Sanjajući filmovi” / “Les films rêvés” iz 2009., dobitnik dvije nagrade na festivalu Cinéma du Réel u Parizu 2010. te “Druga noć”, koji će zainteresirana publika moći vidjeti na Akademiji dramskih umjetnosti u ponedjeljak, 14.5. Uz njega će autor održati i kratko predavanje o svom dokumentarističkom radu.

“Pismo filmaša svojoj kćeri” autor opisuje kao “zaigrani i osobni film u formi pisma koji isprepliće mnoštvo naracija kao i različitih filmskih tekstura, tj. knjigu slika i priča koje redatelj želi ispričati”. Ovaj filmski anagram snimljen s 16mm kamerom, dobitnik druge nagrade na festivalu DOK Leipzig 2001., zapravo je poetski odgovor na pitanje autorove kćeri: “Zašto nisi nikad snimio film za mene?”. U njemu autor kombinira svoje putopisne zapise, od Irana do Praga, snimke pekara iz ulice u kojoj živi, predmeta iz svog djetinjstva, ali i novosnimljene kadrove koji oponašaju estetiku nijemog filma. U svom emotivnom, ispovjednom komentaru daje životne savjete kćeri, ali i promišlja mogućnosti snimanja filma i objašnjava svoju estetiku. Na taj način stvara snoliki prikaz svijeta u kojem živi, ali i sebe kao autora i čovjeka.

Film “Druga noć” nastao je nakon smrti autorove majke, a u njemu Pauwels pokušava shvatiti koliko je njen nestanak promijenio njegovu viziju svijeta. To je za njega i prilika da preispita svoj odnos s tom osobom, odnos koji ga je učinio slobodnim pojedincem, kako čovjekom tako i filmašem. Film je prošle godine prikazan na nizu svjetskih festivala, a na festivalu Punto de Vista u Pamploni osvojio je nagradu Jean Vigo.

To Split or not to Split…

Kratki film “To Split or not to Split” na temu izbjeglištva rezultat je rada na pretprošlogodišnjem rezidencijalnom boravku u Splitu u organizaciji Udruge KURS, a govori o Pauwelsovim viđenjima boravka u tom gradu.

Osim svog rada na etnografskim dokumentarcima i “Trilogiji kolibe”, Pauwels je poznat i po svojim plesnim filmovima – videima, koje je snimao u osamdesetima. U njima je također ispitivao odnos između redatelja i subjekta, kao i odnos između snimljene plesne izvedbe i smontiranog filma. Izbor njegovih najpoznatijih plesnih filmova moći ćete vidjeti na Akademiji dramskih umjetnosti u srijedu 16.5., uz autorovo predavanje o tom dijelu njegovog stvaralaštva.

Program se održava u organizaciji Hrvatskog filmskog saveza, u suradnji s Akademijom dramske umjetnosti u Zagrebu. Ulaz na njega je 10 kuna za Kratki utorak u kinu Tuškanac, dok je ulaz na ADU besplatan. Filmovi imaju engleske titlove, a bit će puštani s digitalnih formata.