Recenzije14. ZagrebDox: "Majči" - A sad, nešto sasvim drugačije

14. ZagrebDox: “Majči” – A sad, nešto sasvim drugačije

|

Split nije tek grad blagajnika i skladištara. Pita se o takvima stvarima, valjda, i pametnih umjetničkih, pa božesačivaj i – filmskih glava. Poput Josipa Lukića (“Minjonja njanjonja”, 2015.) koji je svježe zakoračio u svoje tridesete kad je kao brucoš prije par godina prošao kroz ulazna vrata Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu. Nije Lukić u svojoj kratkoj redateljskoj karijeri snimao previše službenih dokumentaraca, evo do ovog, prvog pravog, koji se pika, jučer svjetski-premijerno pogurnutog u sklopu popratnog programa 14. ZagrebDoxa, ADU Doxa. U posljednjih nekoliko godina Akademijom pušu neki novi vjetrovi, koji daju potrebni svježi zamah domaćoj dokumentarističkoj industriji. Srednjometražna “Majči” (Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu / Blank; 2018.) ovog splitskog autora, nastalog unutar ADU-ovog kolegija filmske režije (Portretni dokumentarni film), nije iznimka u tom nadirućem plesu novih redateljskih snaga, dapače.

Portret koga-čega, sebe-se, obitelji, pa eto i dvoplanski, prošireno-američki, razgovorni, nije naročito revolucionarna premisa dobrog posla u kinu. Pa ipak, plan na kvadrat dobro je izgurala Sanja Šamanović u relativno svježem “Nasljeđu” (Mitropa, 2016.). Ništa lošiji nije ni Lukić, koji u “Majči” također egzorcira duhove prošlosti, također s vlastitom majkom, ali na nedvojbeno tvrđi, hoodovski no prisoners način. Što je ovdje onda toliko zanimljivo? Još jedan no-budget hrvatski doks u kojem protagonisti nešto pričaju a ptice sekundiraju na književnom infinitivu? Molim Vas, gospodine, zaista ne! Jer, već od samog početka i redateljevog pitanja majci “Kad si se zadnji put seksala?”, svjesni smo da pred nama leži nešto drugačije, pomaknutije; ako već ne revolucionarno promišljanje dokumentaristike, onda barem preskakanje obližnjih kvadranata filmskog prikaza najbližih obiteljskih odnosa.

Da je lako, ne bi se život zvao, no protagonisti do svojevrsne katarze dolaze prirodno, spontano, intuitivno; s pregršt vica, autoironije i što je najvažnije – bez ogorčenosti.

Ono što bi većinu hrvatskih majki asociralo na šećernu vodu i tahikardiju, Lukićeva roditeljka odrađuje kao da je u pitanju razgovor o najnovijem Kauflandovom popustu. Pitanje o latentnoj homoseksualnosti Lukićevog djeda (“Želio je doznati koliko su dečki obdareni pa ih je zato dirao dolje”) – check; pitanje o ulasku u klimakterij – check; pitanje o orgazmu – check. I dok to, ovako na virtualnom papiru, izgleda kao loš uvod u nizozemski pornić ili stvarno naprednu osnovnoškolsku knjigu iz biologije – što vam draže, “Majči” je poetikom i nagovještajem slane splitske mañane, bliži Poljaku, recimo, nego izložnoj dekadenciji amsterdamske crvene četvrti.

Nesvakidašnji razgovor kulminira tako mučnim uprizorenjem epizode obiteljskog nasilja, fiktivnog vezivanja i klečanja ispred zidića/radijatora iz stvarne priče. No da je lako, ne bi se život zvao. Ipak, protagonisti do svojevrsne katarze dolaze prirodno, spontano, intuitivno; s pregršt vica, autoironije i što je najvažnije – bez ogorčenosti. Autorova majka Dragica u međuvremenu se rastala od nasilnog muža i nastavila s mirnijim životom. Splitsko stanje pomračenog uma s nešto sretnijim epilogom, u kojem glavna junakinja ne pristaje na dodijeljenu ulogu žrtve. Ulični feminizam prije službenog ratificiranog, enciklopedijskog, mainstream ukoričenja. Brz um, toplo srce, i vraški dobar film. “Majči”.

"Majči"
Scenarij i režija: Josip Lukić
Producent: Josip Lukić
Direktor fotografije: Marinko Marinkić
Montaža: Marko Klajić
Produkcija: Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu
Zemlja podrijetla: Hrvatska
Godina proizvodnje: 2018.
Trajanje: 51 minutu

Povezani tekstovi

82. Međunarodni filmski festival u Veneciji: “The Tale of Silyan” – Let iznad praznog ognjišta

Novi film Tamare Kotoveske, "The Tale of Silyan" / "Prikaznata za Siljan" (2025), prikazan je na ovogodišnjem Međunarodnom filmskom festivalu u Veneciji.

21. Festival 25 FPS: “Biti John Smith” – A žudio je za slavom

"Biti John Smith" je svojevrsno autobiografsko ostvarenje, uvrnuto i pomaknuto, no koje bi se bez zadrške moglo svrstati u dokumentarni rod.

Lennonofilija

"Treba li nam još jedan film o Johnu Lennonu?", moglo se pročitati povodom dva razmjerno svježa dokumentarna slikopisa o tom velikanu pop-rocka.

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

20. DOKUart: “Cent’anni” – Kronika jedne veze

U filmu "Cent'anni" (2024) Maje Doroteje Prelog, pratimo osobni Giro d'Italia na koji se zaputio njezin životni partner Blaž.

“Fade In – prvih 25 se pamti”: Fade In i “Direkt” u KIC-u

U sklopu projekta "Fade In – prvih 25 se pamti", Fade In započinje seriju događanja posvećenih stvaralaštvu i autorima koji su obilježili četvrt stoljeća rada u ovoj organizaciji.

“Fiume o morte!” Igora Bezinovića najbolji film 20. DOKUarta

Završeno je jubilarno, 20. izdanje DOKUarta,, a nagrada publike pripala je filmu "Fiume o morte!" Igora Bezinovića s prosječnom ocjenom 4,81.

Werner Herzog, dokumentarist – od ekscentrika do klasika (II)

Drugi nastavak esejističkog serijala "Werner Herzog, dokumentarist - od ekscentrika do klasika".

Silvestar Mileta: “Osjećamo nepodijeljene simpatije prema novom konceptu Dana hrvatskog filma”

Umjetnički ravnatelj Dana hrvatskog filma, Silvestar Mileta, za Dokumentarni.net najavljuje njegovo 34. izdanje koje će se ponovno održati u Karlovcu.

Dva hrvatska dokumentarca u natjecateljskoj konkurenciji 68. DOK Leipziga!

Čak dva hrvatska dokumentarna filma ušla su u natjecateljski dio ovogodišnjeg, 68. DOK Leipziga.

82. Međunarodni filmski festival u Veneciji: “The Tale of Silyan” – Let iznad praznog ognjišta

Novi film Tamare Kotoveske, "The Tale of Silyan" / "Prikaznata za Siljan" (2025), prikazan je na ovogodišnjem Međunarodnom filmskom festivalu u Veneciji.

21. Festival 25 FPS: “Biti John Smith” – A žudio je za slavom

"Biti John Smith" je svojevrsno autobiografsko ostvarenje, uvrnuto i pomaknuto, no koje bi se bez zadrške moglo svrstati u dokumentarni rod.

Novi azerbejdžanski film u Klubu MaMa

U Zagrebu će se 16. listopada u 19 sati, u prostoru Kluba MaMa, održati filmsko-diskurzivni program "Novi azerbejdžanski film".

Uvod u svijet Adama Curtisa – dokumentarist moći i ideologije

Adam Curtis nije prorok kraja, već analitičar raspada – poglavito raspada općeg smisla, pri čemu ne nudi izlaz, ali nas poziva da povijest iznova preispitamo.
Scenarij i režija: Josip Lukić<br> Producent: Josip Lukić<br> Direktor fotografije: Marinko Marinkić<br> Montaža: Marko Klajić<br> Produkcija: Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu<br> Zemlja podrijetla: Hrvatska<br> Godina proizvodnje: 2018.<br> Trajanje: 51 minutu14. ZagrebDox: "Majči" - A sad, nešto sasvim drugačije