Nuklearna je obitelj bila i ostala jezgra našega društva i primarni poligon pripreme za stupanje u svekolike socijalne interakcije. Četiri domaća kratkometražna filma koja će biti prikazana sutra, 30. studenoga u 19.30 sati u zagrebačkom MM centru, pitaju se: Koliko je radioaktivna naša obiteljska jezgra i padaju li jabuke ravno ispod stabla s kojega su izrasle. O ovim i drugim temama, nakon najnovije runde filmova Kratkih slika, filmska kritičarka Višnja Vukašinović razgovara s Hanom Jušić, jednom od najistaknutijih i najnagrađivanijih hrvatskih redateljica mlađe generacije.
Zadatost obiteljske dinamike lako i često isklizava u prostore klaustrofobije, manipulacije i pasivne agresije kojima uključeni igrači učvršćuju pozicije koje su im dodijeljene i potvrđuju svoj obiteljski identitet, koliko god ono bio patološki postavljen. U remek-djelu “Od 3 do 22” (Zagreb film, 1966.) Kreše Golika, prvoga domaćega redatelja čiji je opus bio izrazito fokusiran na obiteljske anomalije i malograđansko licemjerje, razotkriva se radioaktivan utjecaj patrijarhata na život mlade žene, dok u novijem dokumentarnom klasiku “Dvoboj” (1998) Katarine Zrinke Matijević, opservacijskom metodom ulazimo u prostor manipulacije i ucjene koji karakterizira odnos roditelj-dijete. Program zaokružuju igrani filmovi “Danijel” (2009) i “Da je kuća dobra i vuk bi je imao” (2015) Hane Jušić, autorice koja neumoljivo secira patološke dimenzije obiteljskoga čopora, s naglaskom na iščašenoj seksualnoj dinamici zatvorenika iz nuklearne tradicijske ćelije.
Kratke slike su projekt posvećen inovativnim filmskim strujanjima, prateći tokove suvremene produkcije, ali i klasičnih ostvarenja koja su ostavila neizbrisiv trag na različite svjetske kinematografije. Sutrašnji program dio je programske cjeline Runda kratkog fokusirane na hrvatski kratkometražni film.
