Iz Sarajeva za Dokumentarni.net: Iva Rosandić
Četvrti dan 23. Sarajevo Film Festivala predstavio je čak tri filma iz službenog natjecateljskog dijela programa koji se tiče dokumentarnog filma: “Družinu” / “The Family” (2017) slovenskog autora Roka Bičeka, “Ultru” (2017) Mađara Balázsa Simonyija te “Mr Gay Syria” (2017) Asye Toprak iz Turske. Pritom se kao glavna karakteristika ovogodišnjeg sarajevskog nefikcijskog programa dodatno učvrstio spoj populizma i društveno obilježenih tema iz naglašene individualne perspektive.
“Mr. Gay Syria” (★★★★) angažirani je dokumentarac koji dalje vidljivost sirijskoj gay populaciji izbjegloj u Tursku. U sredini u kojoj javno deklariranje homoseksualnosti može imati konzekvence opasne po život, pratimo niz mladih ljudi koji razvijaju vlastiti identitet u neprekidnoj borbi za odlazak u liberalnije zemlje. Film čiji je fokus na dvostruko diskriminiranoj populaciji, koju određuju spolna orijentacija i izbjeglički status, izrazito je bitan u informiranju i senzibiliziranju često negativno nastrojene javnosti. Iako ga filmski postupci ne čine izvanserijskim ostvarenjem, aktivistička baza filmu daje neosporni legitimitet.
Slovenska “Družina” (★★★) pak metodom direktnog filma ulazi u privatnu sferu protagonista Mateja i njegovih osobnih veza, od rođenja djeteta pa do odricanja prava na isto. Iako nepretenciozan u ocrtavanju specifičnog karaktera i okolnosti koje su ga oblikovale, film ne nudi nikakvo konkretno motivacijsko uporište. Izuzmemo li iz jednadžbe tematski kuriozitet, u konačnici nije jasno što je i zašto redatelj pričom htio postići.
“Ultra” iznenađenje
Najveće iznenađenje jučerašnjeg dokumentarnog dana ipak je donijela “Ultra” (★★★★) mađarskog redatelja Balázsa Simonyija, izvrsno snimljen film koji glavnu temu provodi kroz više paralelnih narativnih linija. Naoko bezazlena zabava, trčanje ultramaratonske utrke, tzv. Spartatlona dužine 246 kilometara, povremenim promjenom tona i tematiziranjem razloga uloženog napora, a čiji je dijapazon širok – od potrage za samorealizacijom do nadilaženja osobnih trauma – na gledatelja prenosi katarzični učinak. Redatelj, kao jedan od pet glavnih protagonista, svojom neopterećenošću, lucidnošću i ironijskim odmakom razbija pozadinsku težinu – filmu daje na dinamici i postaje okosnica na kojoj se prelamaju sve ostale priče. Kombinacija fascinatne fotografije, montaže koja dozira svaku pojedinu liniju te smislene dramaturgije, “Ultri” osiguravaju status zanatski dobro zaokruženog filma, koji će, doduše, u vidu imati najširu moguću publiku. To ipak ne čudi pretjerano uzmemo li u obzir da je glavni producent HBO. No, kao što je jedna gledateljica dobro primijetila, film nenamjerno podupire rodne stereotipe: muškarci su oni sposobni za napor, dokazivanje pa i privilegiju samopropitivanja, dok će žene tu biti samo potpora, figurativno i doslovno – hraniteljice.
Danas su od dokumentarne konkurencije na rasporedu filmovi “Planeta Petrila” (2016) Rumunja Andreija Dascalescua i “Kada dođu svinje” (2017) srpske autorice Biljane Tutorov koji je rađen u koprodukciji s našim Kinematografom.
