PočetnaEsejiProzori"Amerikanka" - Nevinost bez zaštite

“Amerikanka” – Nevinost bez zaštite

-

Pitanje optike jedno je od ključnih s kojim se susrećemo u trenucima kad smo prisiljeni svijetu i iskustvu pridati utjehu što je pruža fiksno značenje. Ne trebamo znati ništa o principima suvremene fizike, od Heisenberga naovamo, kako bi nam se lako i bolno otkrila istina da je promatrano uvijek talac onoga koji promatra. Preciznije: stvarnost je uvijek zatočenica vlastite optike, kao i predstavljene emocije. Upravo od ovih postavki samosvjesno i direktno polazi Zoran Tadić (1941. – 2007.) u svom debitantskom dokumentarnom filmu, remek-djelu “Amerikanka” (FAS, 1970.), zadirući u temu socijalizma i pripadajuće-vječnog ideala bratstva i jedinstva, sagledanih u ovom slučaju optikom mlade djevojke iz Sjedinjenih Američkih Država. Njeno ime je Ann, a u Zagrebu sudjeluje na radnim akcijama na Savi. Usput se simpatična Ann zaljubi u mladog radnog kolegu, studenta književnosti i filmaša Marijana Hodaka, što je inspirira na slavljenje kulture i navada njegove zemlje – raja na zemlji, po njenom mišljenju. Pitanje koje “Amerikanka” postavlja, naravno, optički je kut gledanja određene stvari, jer autor djevojčine stavove suprotstavlja promatranom stvarnošću same Tadićeve kamere, okrutno dovodeći u pitanje jednu nevinošću obojenu percepciju.

Tadić dokumentarac otvara metafilmskim kadrom, obraćajući se gledatelju svojim autorskim problemom – od Gradske konferencije Socijalističke omladine Hrvatske Zagreb dobio je naručeni posao snimiti film povodom desete godišnjice Radne akcije Sava. Ono što ga muči, međutim, nedostatak je prave teme, no susrevši Ann odlučuje kako će upravo ona postati glavna tema/koncepcija samog filma. S ozbiljnog Tadića kamera švenka na nasmijanu djevojku – autor je, dakle, pronašao optimalnu optiku za prilazak ideološki obilježenoj temi radnih akcija. Tadić će potom Anninim nevinim opservacijama izgovorenim s nepatvorenim uvjerenjem ravno u kameru, suprotstaviti ne tako nevin i idealan svijet kampa na Savi. Već u prvom kadru redatelj rasprostire svoj kazališno precizan i simboličan dekor – uvodni monolog izgovara sjedeći na izvrnutim tačkama, a još nekoliko istih takvih lijeno izvaljenih radilica pomno je i nimalo slučajno postavljeno ispred i iza njega. Motiv odbačenih tački autor će provlačiti kroz čitav film, kao i prizore u kojima se vrijedni omladinci revno opuštaju valjajući se na suncu, gluvareći po kampu ili se pak dugo, dugo tuširajući. Finale nastupa u trenutku kada sve te tačke budu upotrijebljene za utrku u kojima mladići guraju djevojke hitajući cilju koji se odaziva isključivo na ime reda, rada i discipline – eto tako se (ne) radi u radnom kampu na Savi!

Tadićev odgovor na narudžbu Gradske konferencije SOH-a svjetlosnim je godinama daleko od do tada poslovičnog glorificiranja omladine upregnute u izgradnju boljeg sutra. U svijetu njegova subverzivna prvijenca nema jednostavnih odgovora i izvjesnog zajedničkog sretnog kraja; tek niz pitanja o kompleksnoj i neizvjesnoj budućnosti bratstva i jedinstva. Usred kolopleta svakodnevnih kampovskih vinjeta nakon slikovno nemotiviranog zvuka lomljenja stakla, u “Amerikanku” kao komet svojim ravnodušnim, ali upečatljivim glasom ulijeće mladi Pero Kvesić (njegov behind the scenes “Amerikanke” pročitajte na sljedećoj poveznici) recitirajući u mikrofon duhovitu “Ljubavnu pjesmu za malu hipi po imenu Tipi” o nevinoj djevojci koja se ponaša kao da su joj na glavu pale “saksije iz neke sasvim druge galaksije”. U ovim je riječima sadržana optika kojom sam Tadić fiksira Ann; kadrovima što prethode Kvesićevoj recitaciji, redatelj glavnu protagonisticu provocira prijedlogom o ljubljenju s nekim drugim momkom jer njen – nije dovoljno fotogeničan. Odbivši autorovu šovinističku sugestiju, Tadić joj potom servira navedenu pjesmu koja do kosti ogoljuje djevojčinu nevinost bez zaštite.

Kako film odmiče, redatelj sve beskrupuloznije poseže za postupkom suprotstavljanja Anninog idealiziranog svijeta s okolnom realnošću, a koju djevojka uporno vidi ružičastom. U onome što bi trebao biti vrhunac sukoba dvaju svjetova, Tadić Amerikanku odvodi na smetlište izlažući je prizoru romske djece što prikuplja otpad. Annino lice u krupnom planu prelijeva tuga, no znamo da će ista biti kratkoga vijeka. Jer, lako je ostati nevin u svijetu u kojem smo tek posjetitelji i čija nas se prošlost i budućnost korijenski ne dotiču. Tadić prokazuje razornu pogubnost nevinih optika, kojima su bile zatočene sve dotadašnje filmske slike radnih akcija. Naivna i nevina djevojka pretvorena je u optimalan instrument njegove nakane raskrinkavanja svake nevinosti. U svijetu koji je svoju odavna izgubio.

“Amerikanka”

  • Scenarij i režija: Zoran Tadić
  • Direktorica fotografije: Jessica Horvat
  • Producent: Krunoslav Heidler
  • Produkcija: Filmski autorski studio
  • Godina proizvodnje: 1970.
  • Trajanje: 12 minuta

“Prozori” su realizirani u suradnji s Hrvatskim filmskim savezom i njegovim filmskim arhivom.


Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

[VIDEO] Nikoloz Bežanišvili: “Staljin nije popularan u Gruziji jer naša zemlja ide prema EU i NATO-u”

Gruzijski redatelj Nikoloz Bežanišvili za naš portal govori o svom filmu "Sjeveroistični vjetrovi" (2022).

Ivan Efendić: “Moj glavni protagonist Mate Lasić ima potpuno drugačiji pristup umjetnosti i životu”

Debitantski redatelj Ivan Efendić za Dokumentarni.net govori o svom dokumentarcu "Mate" (Samostalna produkcija, 2023.).

Otvorene prijave za KKZ-ovu radionicu “U dijalogu sa Agnès”

Otvorene su prijave za naprednu KKZ-ovu filmsku radionicu "U dijalogu sa Agnès" voditeljice Ive Gavrilović.

Otvorene prijave za 11. STIFF

STIFF – Međunarodni studentski filmski festival poziva autore da prijave svoje filmove na jedanaesto izdanje festivala.

Hrvatska koprodukcija u industrijskom dijelu 26. Međunarodnog festivala dokumentarnog filma u Solunu

Hrvatska koprodukcija "Sakupljač snova" ušla je u industrijski dio 26. Međunarodnog festivala dokumentarnog filma u Solunu.

U KIC-u ciklus filmova posvećen Martinu Semenčiću

U zagrebačkom Kulturno informativnom centru (KIC) bit će prikazan kratki ciklus "Sjećanje na Martina Semenčića".

72. BAFTA: “20 dana u Mariupolju” Mstislava Černova najbolji britanski dokumentarac 2023. godine

"20 dana u Mariupolju" / "20 Days in Mariupol" (2023) Mstislava Černova najbolji je britanski dokumentarac 2023. godine.

Projekcija filma “Sjeveroistočni vjetrovi” uz gostovanje redatelja Nikoloza Bežanišvilija

Dokumentarac "Sjeveroistočni vjetrovi" autora Nikoloza Bežanišvilija bit će prikazan 22. i 23. veljače u Zagrebu i Puli, uz prisustvo autora.

“Bobi Wine: Narodni predsjednik” – U ime kralja i naroda

Snimke iz "Bobi Wine: Narodni predsjednik" nerijetko su šokantne, sirove, izuzetno frustrirajuće iz ove naše europske demokratske pozicije.

Dokukino KIC: Ciklus filmova o turbulentnoj čileanskoj političkoj povijesti

U zagrebačkom Dokukinu KIC prikazat će se ciklus filmova o turbulentnoj čileanskoj političkoj poviješću.