PočetnaReagiranjaHrvoje Hribar podnio ostavku na dužnost ravnatelja HAVC-a

Hrvoje Hribar podnio ostavku na dužnost ravnatelja HAVC-a

|

Hrvoje Hribar danas je na konstituirajućoj sjednici novog Upravnog odbora Hrvatskog audiovizualnog centra podnio ostavku na mjesto ravnatelja HAVC-a, koju je Upravni odbor jednoglasno prihvatio. Istu je podnio nakon nepovoljnog mišljenja Državne revizije o radu HAVC-a u 2015. godini.

Zahtjev ravnatelja HAVC-a Hrvoja Hribara za razrješenjem dužnosti prenosimo u cijelosti: 

“Poštovane i poštovani,

“Državni ured za reviziju Republike Hrvatske važna je javna ustanova. Uz institucionalnu nacionalnu snagu, spomenuti ured uživa međunarodnu reputaciju u društvu nacionalnih revizijskih institucija Europe. Hrvatski audiovizualni centar jednako je važna i ugledna hrvatska institucija s dokazanom europskom vjerodajnicom (EFADs, EFARD, BPX, FNE, RE-ACT, MEDIA). Osobno, žalim što Državni ured za reviziju u svom razmatranju poslovanja HAVC-a nije uporabio sve raspoložive stručne alate, nacionalne i međunarodne, te osigurao bolje razumijevanje posebnosti i vrijednosti učinaka koje za Hrvatsku postiže HAVC, odnosno što nije cjelovito uočio društvenu i gospodarsku vrijednost hrvatske audiovizualne zajednice, a osobito njezinu strukturnu i organizacijsku specifičnost. Bez obzira na navedeno i mimo svog osobnog mišljenja, poštovanje prema hrvatskoj državi nagoni me da podnesem konzekvence nepovoljnog nalaza Državnog ureda za reviziju objavljenog u petak 3.2.2017., te da Upravnom odboru Hrvatskog audiovizualnog centra podnesem svoj zahtjev za razrješenje na mjesto ravnatelja Hrvatskog audiovizualnog centra.

“‘Moja zemlja, u pravu ili krivu’ kaže američka poslovica, koju u ovom trenutku razumijem iznimno jasno, iz svoje osebujno hrvatske pozicije. U svojoj odluci ravnam se jednako važnom okolnošću da u hrvatskom javnom prostoru, sve od ožujka 2016. do danas neprekidno traje javna kampanja blaćenja Hrvatskog audiovizualnog centra, svih njegovih nacionalnih i međunarodnih dostignuća. Ne prestaju necivilizirane i neutemeljene objede na moj osobni račun, pri čemu se iracionalna javna omraza ujedno nabacuje na najistaknutije, najuspješnije i najmoralnije članove hrvatske filmske zajednice, a prostačko omalovažavanje obuhvaća najširi krug hrvatskih audiovizualnih autora i djelatnika te njihova sveukupna djela. Javna ustanova HRT neočekivano prednjači u promicanju ovakvih poruka, a hrvatski građani sustavno se truju nelagodom prema najboljem što hrvatska kultura daje posljednjih godina. U Hrvatskoj je na snazi maligni pokret otpora prema temeljnim kreativnim dostignućima vlastite zajednice, neka vrsta autoimune bolesti, antieuropsko gibanje usmjereno prema vjerojatno najotvorenijem i najplodnijem sektoru hrvatske kulture – audiovizualnoj zajednici.

“U nesigurnom očekivanju da će moje povlačenje ublažiti ovo stanje, rado najavljujem svoj zahtjev za razrješenjem.

“Audiovizualni sektor Republike Hrvatske, značajno razvijen tijekom proteklih pet godina i presudno ovisan o postupcima i potporama Hrvatskog audiovizualnog centra, uključuje materijalne i egzistencijalne sudbine 1.000 hrvatskih građana i njihovih obitelji. Na to se nadovezuju tisuće drugih koje većim ili manjim dijelom uživaju korist sudjelovanja u audiovizualnoj proizvodnji. Hrvatski audiovizualni centar u svom sustavu potpora prati stotine projekata u raznim fazama proizvodnje, a međunarodni poslovi i obveze vezuju naš minijaturni sustav uz mnoštvo započetih nacionalnih i međunarodnih procesa. Sve uključene molim da razumiju složenost tranzicije sustava, te da pomognu da moj odlazak protekne uz što manju štetu po poslovni i operativni tijek, ionako ugrožen krizom koja je nastala početkom 2016., prije punih godinu dana, a zahvaljujući nerazumnim, gospodarski štetnim i temeljno nestručnim potezima tadašnjeg vodstva Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

“U međuvremenu molim da se sve sastavnice (Upravni odbor, Hrvatsko audiovizualno vijeće, radni kolektiv HAVC-a te nadležno Ministarstvo kulture) uključe u proces odgovorne tranzicije poslovnih i administrativnih postupaka bitnih za kontinuitet odvijanja nacionalne audiovizualne djelatnosti, u čemu ću im biti na potpunom raspolaganju.

“Uz prijateljsku zahvalu svim suradnicima, djelatnicima, korisnicima, članovima tijela HAVC-a te hrvatskoj javnosti, za sve postignuto, izdržano i izboreno”, stoji u službenoj izjavi koju potpisuje Hrvoje Hribar, sada već bivši ravnatelj Hrvatskog audiviozualnog centra koji je na toj funkciji boravio od 2010. godine.


Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

“Hearts of Darkness: A Filmmaker’s Apocalypse” – “Kako ću odustati od sebe?”

U drugom eseju ovogodišnjih "Klasika" bavimo se dokumentarnim filmom "Hearts of Darkness: A Filmmaker's Apocalypse" (1992).

“U Rijeci se osjeća nedostatak vizije i strateškog promišljanja kulture”

Marin Lukanović i Borko Novitović za naš portal govore o svom dugogodišnjem djelovanju unutar riječke udruge Filmaktiv, koja je ove godine napunila 20 godina postojanja.

Preminuo filmski i kazališni kritičar Tomislav Kurelec

U Zagrebu je, u 83. godini, preminuo filmski i kazališni kritičar te redatelj Tomislav Kurelec.

13. Škola dokumentarnog filma: Bez šminke

U zagrebačkom Dokukinu KIC 18. su lipnja premijerno prikazani završni radovi 13. Škole dokumentarnog filma.

Mašinokoreografije Alaina Resnaisa

Zanimanje Alaina Resnaisa za mašine, mogu se donekle pripisati posleratnom industrijskom "boomu" 1950-ih u Francuskoj.

Petnaesta Nagrada “Vedran Šamanović” Ani Hušman za film “Radije bih bila kamen”

Ovogodišnja, petnaesta po redu Nagrada "Vedran Šamanović", pripala je Ani Hušman za film "Radije bih bila kamen" (2024).

“Burden of Dreams” – Film važniji od života

Četvrtu sezonu "Klasika svjetske dokumentaristike" otvaramo tekstom o dokumentarcu "Burden of Dreams" (1982) Lesa Blanka.

Otvorene prijave za 33. Dane hrvatskog filma

Dani hrvatskog filma pozivaju na prijavu filmova za 33. izdanje, koje će se održati od 17. do 20. listopada 2024. u karlovačkom Kinu Edison.

Fotopokret i kinostazis Abbasa Kiarostamija

U drugom tekstu esejističkog serijala "Mineur/majeur" bavimo se manje poznatim filmovima iranskog redatelja Abbasa Kiarostamija.

“The History of Time Travel” – Pseudodokumentarac u slobodnoj formi

"The History of Time Travel" Rickyja Kennedyja iz 2014. godine u narativ uvodi fiktivno znanstveno otkriće, točnije motiv vremenskog stroja.