EsejiProzori"Scusa signorina" - Ljepota slučajnosti

“Scusa signorina” – Ljepota slučajnosti

|

Film je niz odluka, ni jedna od kojih nije i ne može biti slučajna. Slučajnost je u filmu tek još jedan svjesni postupak, poetika jednako promišljena kao i ona detaljnog planiranja. Inzistiranje na dominaciji određenog strukturnog načela, pa bio on i slučajnost, vodi do strukturalne umjetnosti, čiji je domaći pionir bio lani preminuli Mihovil Pansini (1926. – 2015.). Ovaj liječnik i rođeni Korčulanin, u pedesetima je postao središnjom figurom Kinokluba Zagreb debitiravši filmom “Gospodin doktor” (1953). Svoj istraživački fokus ubrzo zatim će usmjeriti prema takozvanom antifilmu, u smislu potrage za novom slobodom medija kroz oslobađanje od formalnih, tematskih i posljedično ideoloških i moralnih konvencija. Kruna njegove zaljubljenosti u film, slobodu mišljenja i izražavanja bilo je osnivanje GEFF-a (Genre Film Festival, 1963. – 1970.), legendarnog zagrebačkog festivala i škole ekperimentalnog filma čije plodove uživamo i danas u radovima naših najinventivnijih filmaša.

Film “Scusa signorina” (1963) Pansini je, za potrebe šetnje zagrebačkim ulicama, snimio pričvrstivši 16-milimetarsku kameru na vlastita leđa. Nastali materijal karakterizirala je posvemašnja prepuštenost slučaju pri odabiru snimanog sadržaja, odnosno izostanak autorske kontrole nad zabilježenom stvarnošću. Naizgled je riječ o čistom dokumentarizmu pa se tako ovaj film u većini povijesnih pregleda smješta u taj filmski rod. No, teško da je Pansinijev primarni cilj bilo dokumentiranje situacije na Zrinjevcu i obližnjim ulicama. Prije se radilo o prokazivanju nedostatka neposrednosti u svim filmskim rodovima, jer filmsko djelo nikada ne nastaje u situaciji lišenoj uplita autora. Svaki film strukturira stvarnost; nešto iz nje izdvaja a nešto izbacuje montažom, kadriranjem ili jednostavnim gašenjem kamere. Prividnim poništavanjem kadriranja u “Scusa signorina”, Pansini zapravo ukazuje na njegovu neiskorjenjivost. Jedan od ključnih reprezentacijskih modusa filmskog medija jest strukturiranje prikazanog koje se uvijek vrši u skladu s autorskom intencijom. Ona je u ovom slučaju dati primat slučaju kao metafori slobode.

Scusa signorina

Jer, kadrirati film znači odabrati što i kako će u njemu biti prikazano. Svaki izbor ono prikazano odvodi korak dalje od nedostižne pozicije objektivnosti, koju se može tek fingirati brojnim postupcima u funkciji simuliranja nepristranosti. Slučajno kadriranje koje ovdje primjenjuje Pansini, jednako je autorski obilježeno kao i ono klasično – riječ je o odluci kojom se komunicira određena slika idealnog svijeta, lišenog svih mehanizama represije i manipulacije, čak i autorovom nad prikazanom stvarnošću. U ovom je slučaju prednost dana – slučajnosti samoj, kao metafori prevlasti ljepote svijeta nad čovjekovim uplitanjem u stvarnost i manipulaciji istom. Poetika slučajnosti u šezdesetima je bila aktualna na svim umjetničkim frontama, pa i onoj filmskoj. U tom smislu Pansinijeva su istraživanja posvema ukorak, a u nekim slučajevima čak i anticipiraju tadašnje bitke za proširivanje mogućnosti i prirode medija.

Kadriravši svoj film metodom planske slučajnosti, Pansini niti jedan drugi aspekt više ne prepušta igri slučaja. Film je montiran, ozvučen i snimljen na točno određenim lokacijama, s detaljno razrađenim aspektima koji zajedno tvore kompaktnu cjelinu; na razini zvuka pak donosi i konkretnu glazbu skladanu od samog autora. Osim manifestne vrijednosti doprinosa razvijanju ideje antifilma, “Signorina” sadrži i slikovnu upečatljivost pošto se Korčulanin neprestano koristi pokretom, po njemu, uz metaforu, najvažnijim filmskim izražajnim sredstvom. Pansinijeva kamera neprestano je u pokretu, na filmsku vrpcu hvatajući stvarnost u nepredvidljivom i sugestivnom ritmu. Isti je takav iz razloga što je sam autor slučajnost upregnuo u kočiju vlastite jasne vizije, kojom je istovremeno propitivao i širio medij, ali se njime i izražavao znajući ga upotrijebiti za osvjetljavanje više ljepote. “Scusa signorina” podastire nam krunske dokaze kako istina nikada nije toliko slatka kao kad nam njena vrata otvore – slučajno.

“Scusa signorina”

  • Scenarij i režija: Mihovil Pansini
  • Direktor fotografije: Mihovil Pansini
  • Produkcija: Kinoklub Zagreb
  • Godina proizvodnje: 1963.
  • Trajanje: 7 minuta

Projekt “Prozori” sufinanciran je sredstvima Agencije za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).

Najnovije

21. ZagrebDox: “U mraku” – Plamičak otpora u srcu tame

Film "U mraku" (2024) Nelsona Makenga iscrtava hrabro preživljavanje pojedinaca jedne zajednice, bez herojskih gesta ili parola.

21. ZagrebDox: “Najglasnija tišina” – Oblici otpora

"Najglasnija tišina" (2025) prije svega jest dokument vremena, crtica na razmeđu potrebe za reakcijom i valorizacije zatečenih ideja.

Nebojša Slijepčević: “Zbivanja u parku na Savici razotkrivaju brojne procese koji upravljaju našim društvom”

Nebojša Slijepčević je na ovogodišnjem ZagrebDoxu predstavio svoj najnoviji film, "Crveni tobogan" (Umjetnička organizacija Paradoks, 2025.).

“Pod sretnom zvijezdom” Pétera Kerekesa od danas u hrvatskim kinima

U hrvatska kina danas dolazi dokumentarni film "Pod sretnom zvijezdom" / "Wishing on a Star" (2024) slovačkog redatelja Pétera Kerekesa.

21. ZagrebDox: “Underground top lista” – Glazbene pogrebne prakse

Lidija Špegar svojem filmu "Underground top lista" (2025) prožima duhovitošću koja opušta tenziju tipično prisutnu u diskursu o smrti.

21. ZagrebDox: “Mirotvorac” – Atmosfera straha

Ivan Ramljak u filmu "Mirotvorac" (Factum, 2025.) nastavlja preokupaciju kontrastiranja arhivskog gradiva i individualnog sjećanja.

Ogled(anje) u centrizmu

"Homo Sapiens" (2016) je Nikolausa Geyrhaltera ustoličio kao jednog od nezaobilaznih (pretežno dokumentarnih) posmatrača globalnih fenomena.

“Praslovan” – Putujuća enklava dobre volje

Dokumentarni film "Praslovan" (2024) Slobodana Maksimovića daje uvid u talent karizmatičnog pjevača i autora Zorana Predina.

21. ZagrebDox: “Gospodin Nitko protiv Putina” – Ljudi vole ratovati

"Gospodin Nitko protiv Putina" (2025) Pavela Paše Talankina na 21. ZagrebDoxu je nagrađen Velikim pečatom u Međunarodnoj konkurenciji.

“Mirotvorac” Ivana Ramljaka uskoro u zagrebačkim kinima

Nakon svjetske premijere na 21. ZagrebDoxu, najnoviji dokumentarni film Ivana Ramljaka - "Mirotvorac", najprije dolazi u zagrebačka kina.

Povezani tekstovi

“Cobain: Montage of Heck” – Kolaž zapisa uzburkane psihe

Treća epizoda "Rockdcsa" donosi esej o dokumentarnom filmu "Cobain: Montage of Heck" (2015) Bretta Morgena.

4 x 4 x 4 x 4

Treći esej "Izmeštanja - Pejzaž i arhitektura u dokumentarnom filmu", bavi se filmom "Four Corners" (1998) Jamesa Benninga.

“Amy” – Talent i eksces

"Amy" (2015) Asifa Kapadije donijela je potresnu priču o nesretnoj sudbini i kratkoj karijeri nevjerojatno talentirane kantautorice Amy Winehouse.

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime