Početna Prozori "Scusa signorina" - Ljepota slučajnosti

“Scusa signorina” – Ljepota slučajnosti

-

Film je niz odluka, ni jedna od kojih nije i ne može biti slučajna. Slučajnost je u filmu tek još jedan svjesni postupak, poetika jednako promišljena kao i ona detaljnog planiranja. Inzistiranje na dominaciji određenog strukturnog načela, pa bio on i slučajnost, vodi do strukturalne umjetnosti, čiji je domaći pionir bio lani preminuli Mihovil Pansini (1926. – 2015.). Ovaj liječnik i rođeni Korčulanin, u pedesetima je postao središnjom figurom Kinokluba Zagreb debitiravši filmom “Gospodin doktor” (1953). Svoj istraživački fokus ubrzo zatim će usmjeriti prema takozvanom antifilmu, u smislu potrage za novom slobodom medija kroz oslobađanje od formalnih, tematskih i posljedično ideoloških i moralnih konvencija. Kruna njegove zaljubljenosti u film, slobodu mišljenja i izražavanja bilo je osnivanje GEFF-a (Genre Film Festival, 1963. – 1970.), legendarnog zagrebačkog festivala i škole ekperimentalnog filma čije plodove uživamo i danas u radovima naših najinventivnijih filmaša.

Film “Scusa signorina” (1963) Pansini je, za potrebe šetnje zagrebačkim ulicama, snimio pričvrstivši 16-milimetarsku kameru na vlastita leđa. Nastali materijal karakterizirala je posvemašnja prepuštenost slučaju pri odabiru snimanog sadržaja, odnosno izostanak autorske kontrole nad zabilježenom stvarnošću. Naizgled je riječ o čistom dokumentarizmu pa se tako ovaj film u većini povijesnih pregleda smješta u taj filmski rod. No, teško da je Pansinijev primarni cilj bilo dokumentiranje situacije na Zrinjevcu i obližnjim ulicama. Prije se radilo o prokazivanju nedostatka neposrednosti u svim filmskim rodovima, jer filmsko djelo nikada ne nastaje u situaciji lišenoj uplita autora. Svaki film strukturira stvarnost; nešto iz nje izdvaja a nešto izbacuje montažom, kadriranjem ili jednostavnim gašenjem kamere. Prividnim poništavanjem kadriranja u “Scusa signorina”, Pansini zapravo ukazuje na njegovu neiskorjenjivost. Jedan od ključnih reprezentacijskih modusa filmskog medija jest strukturiranje prikazanog koje se uvijek vrši u skladu s autorskom intencijom. Ona je u ovom slučaju dati primat slučaju kao metafori slobode.

Scusa signorina

Jer, kadrirati film znači odabrati što i kako će u njemu biti prikazano. Svaki izbor ono prikazano odvodi korak dalje od nedostižne pozicije objektivnosti, koju se može tek fingirati brojnim postupcima u funkciji simuliranja nepristranosti. Slučajno kadriranje koje ovdje primjenjuje Pansini, jednako je autorski obilježeno kao i ono klasično – riječ je o odluci kojom se komunicira određena slika idealnog svijeta, lišenog svih mehanizama represije i manipulacije, čak i autorovom nad prikazanom stvarnošću. U ovom je slučaju prednost dana – slučajnosti samoj, kao metafori prevlasti ljepote svijeta nad čovjekovim uplitanjem u stvarnost i manipulaciji istom. Poetika slučajnosti u šezdesetima je bila aktualna na svim umjetničkim frontama, pa i onoj filmskoj. U tom smislu Pansinijeva su istraživanja posvema ukorak, a u nekim slučajevima čak i anticipiraju tadašnje bitke za proširivanje mogućnosti i prirode medija.

Kadriravši svoj film metodom planske slučajnosti, Pansini niti jedan drugi aspekt više ne prepušta igri slučaja. Film je montiran, ozvučen i snimljen na točno određenim lokacijama, s detaljno razrađenim aspektima koji zajedno tvore kompaktnu cjelinu; na razini zvuka pak donosi i konkretnu glazbu skladanu od samog autora. Osim manifestne vrijednosti doprinosa razvijanju ideje antifilma, “Signorina” sadrži i slikovnu upečatljivost pošto se Korčulanin neprestano koristi pokretom, po njemu, uz metaforu, najvažnijim filmskim izražajnim sredstvom. Pansinijeva kamera neprestano je u pokretu, na filmsku vrpcu hvatajući stvarnost u nepredvidljivom i sugestivnom ritmu. Isti je takav iz razloga što je sam autor slučajnost upregnuo u kočiju vlastite jasne vizije, kojom je istovremeno propitivao i širio medij, ali se njime i izražavao znajući ga upotrijebiti za osvjetljavanje više ljepote. “Scusa signorina” podastire nam krunske dokaze kako istina nikada nije toliko slatka kao kad nam njena vrata otvore – slučajno.

“Scusa signorina”

  • Scenarij i režija: Mihovil Pansini
  • Direktor fotografije: Mihovil Pansini
  • Produkcija: Kinoklub Zagreb
  • Godina proizvodnje: 1963.
  • Trajanje: 7 minuta

Projekt “Prozori” sufinanciran je sredstvima Agencije za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).


Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

Danas počinje 63. DOK Leipzig, niz hrvatskih projekata u industrijskom programu

Danas (ponedjeljak, 26.10.) počinje 63. Međunarodni festival dokumentarnog i animiranog filma u Leipzigu - DOK Leipzig.

“Hall of Fame”: Chantal Akerman

Filmsko-diskurzivni program "Hall of Fame - vodič kroz povijest dokumentarnog filma", donosi dvije projekcije posvećene Chantal Akerman.

18. Liburnia Film festival: “Zašto mama vazda plače?” – Sjećanja iz Pustograda

"Zašto mama vazda plače?" (2019) Karmen Obrdalj, prati glavnu protagonisticu Enu na putovanju u grad iz djetinjstva.

“Push” – Kupi jeftino, prodaj skupo pa sve opet ponovi

Fredrik Gertten u dokumentarcu "Push" (2019) ispituje širi kontekst stanovanja kao jednog od osnovnih ljudskih prava.

“Totally Under Control” – Tragična farsa virusa i Trumpa

Autori "Totally Under Control" film koriste kao ozbiljnu optužnicu protiv američke vlade, čiji je iskonski grijeh ignoriranje znanosti u korist političke (i vjerojatno financijske) dobiti.

Case study “Jedne od nas”: Zahvatiti šire od filmske slike

Na ovogodišnjem ZagrebDoxu održan je i case study dokumentarnog filma "Jedne od nas" (2020) hrvatskog redatelja Đure Gavrana.

Hrvatski filmovi na Doclisboi, Jihlavi i Viennaleu

U razmaku od nekoliko dana počinju 18. Međunarodni festival dokumentarnog filma Doclisboa te 24. Međunarodni festival dokumentarnog filma u Jihlavi.

16. ZagrebDox: Hrvatski filmovi – Svijetao ogranak tmurne godine

Dokumentarni.net donosi detaljan osvrt na hrvatske dokumentarne filmove sa 16, odnosno posebnog izdanja ZagrebDoxa.

Proglašeni pobjednici 5. Revije studentskog filma

U glavnom gradu Hrvatske u MM centru SC-a u Zagrebu proteklog je vikenda održano peto izdanje Revije studentskog filma.

Sunčica Ana Veldić: “Cilj radionice filmskog dokumentarizma je pomoći polaznicima osvijestiti samokritičnost u svakoj fazi nastanka filma”

Kinoklub Zagreb uskoro pokreće radionicu Filmski dokumentarizam koju će voditi redateljica Sunčica Ana Veldić i Zorko Sirotić.