Robert Zuber, hrvatski dokumentarist i sada već bivši rukovoditelj odjela Dokumentarne produkcije HRT-a, za Jutarnji list je progovorio o razlozima nedavnog napuštanja državne dalekovidnice.
“Kad se već sve slegnulo, a prošlo je više od pet tjedana otkako više nisam u radnom odnosu na HTV-u, ono što mi je drago jest da ne osjećam gorčinu. Shvatio sam da na pragu 40. ne mogu više funkcionirati u sustavu koji sam sebe konzumira, u sustavu u kojem se ne možeš kreativno izraziti koliko to želiš.
“Zbog rukovodeće pozicije moj je dokumentarizam stajao po strani. A ja sam svaki dan vidio priču koju želim raditi, želim snimati, a ne mogu jer sam smatrao nepristojnim da ja, koji sam u poziciji šefa, snimam svaka dva mjeseca novi film”, rekao je Zuber koji je HRT napustio zbog sukoba sa Željkom Rogošićem, pomoćnikom ravnatelja za program njegove bivše televizije.
Podsjetimo, Rogošić je uoči samog prikazivanja dokumentarca “Alka” o povijesti Sinjske alke, poželio biti upisan kao urednik samog projekta. Zuber Rogušićevu intervenciju u već završen film nije najbolje prihvatio.
“Ono što me je posljednjih šest mjeseci mučilo, bila je ta neprincipijelnost. Postalo je teško gledati kako postoje različiti kriteriji za različite ljude. U tom novom ustroju HRT-a, poštivajući ga, pokušao sam napraviti sve što mogu, učeći iz svojih pogrešaka, ne ponavljajući ih.
“No, shvatio sam da tu postoji zid koji ne mogu proći, dok su ga drugi elegantno zaobilazili. Kao u slučaju filma ‘Sinjska alka’. To je bio trenutak kad sam shvatio da moram zaštititi svoje ljude. Kolega Vladimir Brnardić bio je scenarist tog projekta i vrlo požrtvovno ga je odradio, temeljito istražio, bio je odličan urednik.
“Uoči same premijere do mene je došla vijest da Rogošić želi biti urednik tog projekta. Dakle, kad je već sve bilo gotovo, završeno. Shvatio sam da se samo želi potpisati na špicu. Uslijedila je nervoza i gotovo kontinuirani pritisak toga gospodina pa smo imali duge, ekstenzivne razgovore zbog nečega što je potpuno efemerno.
“Kad više nisam znao što učiniti, smatrao sam moralnim činom podnijeti ostavku. Napisao sam je i potpisao rukovoditeljici Radne jedinice Produkcijski odjeli Jasmini Božinovski Živalj i ravnateljici Produkcije HRT-a Mariji Nemčić“, rekao je Zuber.
Zuberu se također nije svidio niti odnos HRT-a prema dokumentarizmu, a zasmetali su ga i sadržaji kojima se javna televizija ne bi trebala baviti.
“Gledao sam kako javna televizija sve više ima otklon od sadržaja koji je dokumentarni i okreće se sadržajima koji su više primjereni komercijalnim medijima. Događa se trivijalizacija programa, njegova estradizacija. I pritom, takvo što kao komentar je nepristojno reći. Pristojno je o svemu tome šutjeti.
“A govorimo o javnom dobru, javnoj instituciji koju je osnovala Republika Hrvatska. Koju prije svega treba očuvati, pogotovo u ovoj godini njezine 60. i 90. obljetnice, koje slave televizija i radio. Jer, nešto što su tolike generacije od Martija, Miladinova, Hetricha i svih drugih velikana te kuće gradile i nama ostavile na čuvanje, nitko nema pravo samo tako poništavati, postupno uništavati. HRT je isuviše važna institucija za ovu državu, koja može dati puno, da bi bila zarobljena u raznoraznim interesnim borbama kao što je to trenutačno.
“I nisu to zapravo podjele na lijevo i desno kao što se često predstavlja, nego interesne podjele i one zbog samoumišljenja osobne veličine manjine. A velik broj kvalitetnih ljudi, koji ne dolaze do izražaja, gurnut je po strani. To, dakle, ne bih dijelio na lijevo i desno, nego na one koji za sebe misle da su bogovi novinarstva, zabave, voditeljstva, drame”, zaključio je Zuber čiji ćemo najnoviji dokumentarni film “Kandidat” (koredatelj Tomislav Pulić) gledati na ovogodišnjem ZagrebDoxu.
