Početna Human Rights Film Festival HRFF 2015. 13. HRFF: "No Home Movie" - Hiperrealistična umjetnost neizrečenog

13. HRFF: “No Home Movie” – Hiperrealistična umjetnost neizrečenog

-

I posljednji film u karijeri velike belgijske feminističko-redateljske ikone Chantal Akerman ispisan je tradicionalnim asketsko-minimalističkim rukopisom, sasvim svojstvenom opusu prije nekoliko mjeseci preminule autorice.

“No Home Movie” (2015) – ponovno jedan od Akermaničinih filmova o ničemu – na prvu je sasvim neprohodan dokumentarac, izvan dosega nestrpljivijih gledatelja željnih instantne gratifikacije s velikog platna. Iako je Belgijankina dramaturška kompozicija sazdana od naizgled razasutih i statičnih kadrova, neki od njih kao da se namjerno igraju sa strpljenjem svoje publike.

Tako već na samom početku Akerman u nepomičnom četverominutnom prologu koristi zamrznutu panoramu (izraelske?) vjetrovite pustinje. Jedina akcija u tom trenutku nasilno je njihanje drveća i tek jedva primjetno (neželjeno) pomicanje tripoda s usidrenom kamerom. Sama kadar-scena tu nije, naravno, slučajna i tek tako zakeljena za povećavanje minutnog volumena.

Radi li se o skrivenoj autoričinoj oproštajnoj poruci ili tek običnoj reflektivnoj noti, teško je i spekulirati. No, pogled preko obzora nije slučajan, kao ni redoslijed njegovog postavljanja.

Inače, “No Home Movie” (nije kućni film-video / bez doma, zbog nomadskog stila života) se ponovno vraća na poznati teren filmskog seciranja odnosa između same Akerman i njene majke Natalije, započetog još 1977. godine u dokumentarcu “News from Home” u kojem Belgijanka u New Yorku naglas čita pisma svoje roditeljice.

Tako ono uglavnom podtekstualno / neizgovoreno – privrženost, usamljenost, ljubav, žal… – u čast utabane majka – kćerka dinamike, postaje glavnom ostavštinom posljednjeg Belgijankinog filma. Konačna je to spoznaja da svoje roditelje ne možemo birati, a još manje mijenjati. Spoznaja da nam je to sasvim – OK. Dok god su tu, pokraj nas. Pa pričali nam oni i o kuhanim krumpirima…

Ove pak godine na Filmskom festivalu u Locarnu premijerno pogurnuti “I Don’t Belong Anywhere – Le cinéma de Chantal Akerman” / “I Don’t Belong Anywhere – The cinema of Chantal Akerman” (2015) poljske redateljice Marianne Lambert, rekapitulira Akermančin filmski opus, ali i dodatno apostrofira iznimno važnu ulogu majke u njenom životu koja je preminula prošle godine.

Iako je “No Home Move” dosad najintimniji prodor u taj u najmanju ruku slojevit odnos (koji odnos između roditelja i djece to nije?), Akerman odbija gledatelju na pladnju servirati CSI-evsku linearnost rješavanja možda i najvažnije životne jednadžbe.

Kadrovi poput trenutaka majčinog opuštanja uz novine ili samotnog stola u dnevnom boravku, slučajnom se promatraču – pogrešno – mogu činiti posve sterilnim, da ne kažemo banalnim crticama Natalijine briselske rutine.

Akerman ni u Belgiji ne može pobjeći od vječnih tematskih pratitelja poput samoće i nepripadanja; u “No Home Movieu” i straha od bolesti i starosti te nemoći koju za njih vežemo.

Sve čime smo okruženi podložno je prolaznosti i neumitnom vremenskom karijesu. Dinamika jednog mjesta i života u nestajanju. Ono što je donedavno služilo kao oruđe za popodnevnu siestu, postupno se pretvara u samrtničku postelju. Stol koji je nekoć predstavljao centar obiteljskog veselja, transformira se u ispoliranu nakupinu pomno obrađenih letvica.

Osoba koja nam je donedavno mijenjala pelene – i sama postaje beba.

Belgijska autorica najviše nam otkriva u direktnim razgovorima s Natalijom, realiziranima za obiteljskim stolom i kroz zrnatu skypeovsku magluštinu. Interakcije su to pretežno svakodnevne, lagašne naravi, snimljene običnim DV ciglicama za dodatno pojačavanje sveprisutne DIY estetike. Teških tema poput majčinog boravka u Auschwitzu Akerman se tek ovlaš dotiče, ne silujući flashbackove ionako dokazano mučnog razdoblja.

S nepristrane distance “No Home Movie” možemo promotriti kao hiperrealističnu umjetnost neizrečenog. Svaki odnos ima svoju dinamiku, a forsiranje nametnutog narativa razbilo bi (iluziju) direktne istine koju Akerman u ovom filmu želi postići.

Tako ono uglavnom podtekstualno / neizgovoreno – privrženost, usamljenost, ljubav, žal… – u čast utabane majka-kćerka dinamike, postaje glavnom ostavštinom posljednjeg Belgijankinog filma. Konačna je to spoznaja da svoje roditelje ne možemo birati, a još manje mijenjati. Spoznaja da nam je to sasvim – OK. Dok god su tu, pokraj nas. Pa pričali nam oni i o kuhanim krumpirima…

Projekcija dokumentarnog filma “No Home Movie” na 13. HRFF-u započinje sutra, 13. prosinca u 20 sati u kinu Europa.

"No Home Movie"

O FILMU:

Režija: Chantal Akerman
Godina proizvodnje: 2015.
Zemlje podrijetla: Belgija / Francuska
Trajanje: 115 minuta

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

Hrvoslava Brkušić: “Nepredviđene situacije mjesta su kreativnih mogućnosti u montaži”

Montažerka Hrvoslava Brkušić zatvara premijernu sezonu "Pogleda iza objektiva", serije intervjua na portalu Dokumentarni.net.

66. TV BAFTA-e: “Leaving Neverland” najbolji doku-serijal, Arthur Cary naj-redatelj

U Londonu su sinoć dodijeljene 66. po redu TV BAFTA-e za najbolja britanska televizijska ostvarenja u 2019. godini.

Pula počinje potkraj kolovoza, Motovun na turneji

Pokreću se koronavirusom odgođena najnovija izdanja Pulskog filmskog festivala, odnosno Motovun Film Festivala.

“Što je film? (ep. 13): Faktografski ili dokumentarni film” – Vrijeme i istina

U posljednjim ovosezonskim "Prozorima" naglasak je stavljen na epizodu serijala "Što je film?" (1987) voditelja Ante Peterlića.

Poznat program natjecateljskog dijela 14. DORF-a

Poznat je program regionalnog, natjecateljskog dijela programa 14. Festivala dokumentarnog rock filma DORF.

Tomislav Radić – Zaboravljeni dokumentarist (IX)

U devetom nastavku "Rastrimo zastrto" Tomislav Radić otkriva detalje oko snimanja filmova "Jama" (1971) i "Izravni prijenos" (1971).

U Rijeci predstavljen program 18. Liburnia Film Festivala

U Rijeci je na prigodnoj konferenciji za medije predstavljen 18. Liburnia Film Festival, koji će se ove godine održati od 23. do 28. kolovoza u Opatiji.

Tri hrvatska dokumentarca na 26. Sarajevo Film Festivalu

Tri hrvatska dokumentarna filma ušla su na ovogodišnji, 26. Sarajevo Film Festival.

Otvorene prijave za 29. Dane hrvatskog filma

Otvorene su prijave za 29. Dane hrvatskog filma koji će se održati od 14. do 18. rujna 2020. godine.

18. Tabor Film Festival: “Catstream” – Jeste li se kastrirali?

"Catstream" Sunčice Ane Veldić prati nekoliko dana u životu aktivistice Mirne Kirin, koja u sklopu šire inicijative kastrira mačke i vraća ih u stanište.