Početna Recenzije 13. HRFF: "No Home Movie" - Hiperrealistična umjetnost neizrečenog

13. HRFF: “No Home Movie” – Hiperrealistična umjetnost neizrečenog

-

I posljednji film u karijeri velike belgijske feminističko-redateljske ikone Chantal Akerman ispisan je tradicionalnim asketsko-minimalističkim rukopisom, sasvim svojstvenom opusu prije nekoliko mjeseci preminule autorice.

“No Home Movie” (2015) – ponovno jedan od Akermaničinih filmova o ničemu – na prvu je sasvim neprohodan dokumentarac, izvan dosega nestrpljivijih gledatelja željnih instantne gratifikacije s velikog platna. Iako je Belgijankina dramaturška kompozicija sazdana od naizgled razasutih i statičnih kadrova, neki od njih kao da se namjerno igraju sa strpljenjem svoje publike.

Tako već na samom početku Akerman u nepomičnom četverominutnom prologu koristi zamrznutu panoramu (izraelske?) vjetrovite pustinje. Jedina akcija u tom trenutku nasilno je njihanje drveća i tek jedva primjetno (neželjeno) pomicanje tripoda s usidrenom kamerom. Sama kadar-scena tu nije, naravno, slučajna i tek tako zakeljena za povećavanje minutnog volumena.

Radi li se o skrivenoj autoričinoj oproštajnoj poruci ili tek običnoj reflektivnoj noti, teško je i spekulirati. No, pogled preko obzora nije slučajan, kao ni redoslijed njegovog postavljanja.

Inače, “No Home Movie” (nije kućni film-video / bez doma, zbog nomadskog stila života) se ponovno vraća na poznati teren filmskog seciranja odnosa između same Akerman i njene majke Natalije, započetog još 1977. godine u dokumentarcu “News from Home” u kojem Belgijanka u New Yorku naglas čita pisma svoje roditeljice.

Tako ono uglavnom podtekstualno / neizgovoreno – privrženost, usamljenost, ljubav, žal… – u čast utabane majka – kćerka dinamike, postaje glavnom ostavštinom posljednjeg Belgijankinog filma. Konačna je to spoznaja da svoje roditelje ne možemo birati, a još manje mijenjati. Spoznaja da nam je to sasvim – OK. Dok god su tu, pokraj nas. Pa pričali nam oni i o kuhanim krumpirima…

Ove pak godine na Filmskom festivalu u Locarnu premijerno pogurnuti “I Don’t Belong Anywhere – Le cinéma de Chantal Akerman” / “I Don’t Belong Anywhere – The cinema of Chantal Akerman” (2015) poljske redateljice Marianne Lambert, rekapitulira Akermančin filmski opus, ali i dodatno apostrofira iznimno važnu ulogu majke u njenom životu koja je preminula prošle godine.

Iako je “No Home Move” dosad najintimniji prodor u taj u najmanju ruku slojevit odnos (koji odnos između roditelja i djece to nije?), Akerman odbija gledatelju na pladnju servirati CSI-evsku linearnost rješavanja možda i najvažnije životne jednadžbe.

Kadrovi poput trenutaka majčinog opuštanja uz novine ili samotnog stola u dnevnom boravku, slučajnom se promatraču – pogrešno – mogu činiti posve sterilnim, da ne kažemo banalnim crticama Natalijine briselske rutine.

Akerman ni u Belgiji ne može pobjeći od vječnih tematskih pratitelja poput samoće i nepripadanja; u “No Home Movieu” i straha od bolesti i starosti te nemoći koju za njih vežemo.

Sve čime smo okruženi podložno je prolaznosti i neumitnom vremenskom karijesu. Dinamika jednog mjesta i života u nestajanju. Ono što je donedavno služilo kao oruđe za popodnevnu siestu, postupno se pretvara u samrtničku postelju. Stol koji je nekoć predstavljao centar obiteljskog veselja, transformira se u ispoliranu nakupinu pomno obrađenih letvica.

Osoba koja nam je donedavno mijenjala pelene – i sama postaje beba.

Belgijska autorica najviše nam otkriva u direktnim razgovorima s Natalijom, realiziranima za obiteljskim stolom i kroz zrnatu skypeovsku magluštinu. Interakcije su to pretežno svakodnevne, lagašne naravi, snimljene običnim DV ciglicama za dodatno pojačavanje sveprisutne DIY estetike. Teških tema poput majčinog boravka u Auschwitzu Akerman se tek ovlaš dotiče, ne silujući flashbackove ionako dokazano mučnog razdoblja.

S nepristrane distance “No Home Movie” možemo promotriti kao hiperrealističnu umjetnost neizrečenog. Svaki odnos ima svoju dinamiku, a forsiranje nametnutog narativa razbilo bi (iluziju) direktne istine koju Akerman u ovom filmu želi postići.

Tako ono uglavnom podtekstualno / neizgovoreno – privrženost, usamljenost, ljubav, žal… – u čast utabane majka-kćerka dinamike, postaje glavnom ostavštinom posljednjeg Belgijankinog filma. Konačna je to spoznaja da svoje roditelje ne možemo birati, a još manje mijenjati. Spoznaja da nam je to sasvim – OK. Dok god su tu, pokraj nas. Pa pričali nam oni i o kuhanim krumpirima…

Projekcija dokumentarnog filma “No Home Movie” na 13. HRFF-u započinje sutra, 13. prosinca u 20 sati u kinu Europa.

"No Home Movie"

O FILMU:

Režija: Chantal Akerman
Godina proizvodnje: 2015.
Zemlje podrijetla: Belgija / Francuska
Trajanje: 115 minuta

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

Morana Ikić Komljenović: “Većina hrvatskih dokumentarnih filmova ostaje nevidljiva široj publici”

Morana Ikić Komljenović za Dokumentarni.net najavljuje drugu po redu radionicu "Distribuiraj to!" koja će se održati od 14. do 18. prosinca.

U Sisku ovog vikenda započinje 15. Revija dokumentarnog filma Fibula

U Sisku ovog vikenda započinje 15. Revija dokumentarnog filma Fibula (27. - 28.11.).

Pobjednici Berlinalea i Sundancea na 13. Subversive Film Festivalu

U sklopu 13. Subversive Festivala održat će se i 13. Subversive Film Festival (28.11. - 7.12.) u zagrebačkim kinima Kinoteka i Dokukino KIC te "online".

“Hall of Fame”: “Priča o vjetru”

Filmsko-diskurzivni program "Hall of Fame" u četvrtak, 26. studenoga u 19 sati, donosi dokumentarni esej "Priča o vjetru" (1986).

11. DOC NYC: Viewfinders konkurencija dokumentarcu “Landfall”, režijska nagrada Garretu Bradleyju za “Time”

Od 11. do 19. studenoga održavalo se jedanaesto izdanje DOC NYC-a, najvećeg američkog festivala dokumentarnog filma

Al Jazeera Balkans: Dokumentarci o modernom ropstvu, Donaldu Trumpu i Đorđu Balaševiću

Na programu Al Jazeera Balkans ovog će se tjedna između ostalih prikazati dokumentarci o modernom ropstvu, Donaldu Trumpu i Đorđu Balaševiću.

Niz recentnih zapaženih dokumentaraca na 13. Subversive Film Festivalu

Trinaesto izdanje Subversive Festivala održat će se od 28. studenog do 15. prosinca na nekoliko zagrebačkih lokacija te "online".

Objavljen program 18. Human Rights Film Festivala

Osamnaesto izdanje Human Rights Film Festivala (HRFF) održat će se u potpunosti "online" od 6. do 13. prosinca ove godine.

52. Revija hrvatskog filmskog stvaralaštva: Prva nagrada dokumentarcu “Bez lica” Davida Lušičića

Proglašenjem pobjednika jučer (nedjelja, 22.11.) je službeno završila 52. Revija hrvatskog filmskog stvaralaštva.

“I Am Greta” – Mladi glas u zadnji čas

"I Am Greta" (2020) redatelja Nathana Grossmana prati aktivistički put mlade Šveđanke Grete Thunberg.