Vinkovci, Osijek i Vukovar u sljedećih će nekoliko dana tvoriti središnji obasjavajući trokut dokumentarno-glazbenog univerzuma ovog dijela Europe. Od 12. do 15. ožujka na rasporedu je već dobro poznati i uhodani Festival dokumentarnog rock filma – DORF.
Iako je popratni program DORF tjedna svoja vrata otvorio već u ponedjeljak, danas počinje prava akcija, otkrivanje službenog programa kojeg je ove godine napučilo tideset glazbenih dokumentarca, raspoređenih u tri programa: Međunarodnu i Regionalnu konkurenciju te Tajnu povijest rocka.
Kakva je ovogodišnja DORF-ova konkurencija? Nažalost, stepenicu slabija od relativno solidnog lineupa iz 2014. godine. Ako smo se već pomalo i navikli na DIY / fanzinsku auru vinkovačkih ostvarenja, teško je progutati daljnje strovaljivanje u još veći produkcijsko-autorski bezdan koji su nam ove godine zajedničkim snagama priuštili i međunarodni, ali i regionalni dokumentaristi.
Naravno, činjenica da DORF vlastiti program popunjava uglavnom filmovima pristiglim kroz službeno raspisani natječaj, igra presudnu ulogu. Direktor festivala Toni Šarić i njegov organizacijski tim ne raspolažu budžetom kojim bi mogli privlačiti zrelije autore, a rezultat svega je i poprilična fluktuacija kvalitete kroz vinkovačke godine.
Toni Šarić, direktor DORF-a:
“Najviše se radujem filmu ‘Maske’ Brankice Rašković. To je film o Slobodanu Tišmi s kojim je autorica prije dvije godine dobila Nagradu za scenarij Klasik TV-a. ‘Maske’ će na DORF-u doživjeti premijeru, dok je sam film završetek novosadske trilogije Brankice Rašković u koju spadaju dokumentarci o Boyama i Obojenom programu.
“Drago mi je da se iz Makedonije pojavljuje sve više filmova. Na taj način otkrivamo autore iz te zemlje o kojima malo znamo. To su sve redom fantastični glazbenici koji prolaze ispod radara. Po pristiglim prijavama, sve je veći autorski naglasak na manje i marginalnije priče – i to je odlično. Važno je da ih se sačuva na takav način.
“Priča o Vinkovcima prije osam, devet ili deset godina bila je drugačija. U međuvremenu se sa svim aktivnostima nešto uspjelo izvući i malo proširiti bazu. Sad to više nije one man band priča već plod promišljanja, zajedničkog dogovaranja i ljubavi prema filmu malo većeg broja ljudi. To je dovelo do toga da kroz godinu radimo desetak projekata. DORF je sada samo jedna od tih aktivnosti, ali najdraža, poput prve ljubavi, nešto što radiš s velikim užitkom. Na dobrom smo putu – da budemo na dobrom putu.
“Uspjeli smo iz ničega stvoriti nešto, a DORF je mali prozor u svijet. Kroz tjedan dana gradom će proći pedesetak zanimljivih ljudi. Bit će jako puno važnih druženja iz kojih će se potom izroditi nešto više. Po meni to je najveći benefit cijele priče. Malo po malo uspjeli smo nešto napraviti bez pomoći lokalnih samouprava i nekih velikih sponzora.”
Naročito je to vidljivo u aktualnoj sezoni 2015., kojom u velikoj mjeri dominiraju montažno zarasli, nefokusirani i amaterski sklepani talking headsi. No, i u takvoj, kvalitetom hendikepiranoj konkurenciji, ima nekoliko zanimljivih naslova na koje vrijedi upozoriti.
Prije svega ćemo apostrofirati hrvatski “Sudar u dvorcu” (2014., Interfilm / Karpo Media) Arsena Oremovića, dokumentarac o snimanju albuma Mateja Meštrovića i ansambla Sudar Percussion u dvorcu Sv. Križ Žačretje. O “Sudaru” smo već napilili deset metara drva, a radi se o uvjerljivo najboljem dokumentarcu natjecateljskog programa 9. DORF-a.
Nakon hrvatske perjanice slijedi BBC-jevsko-zanatski upakirana povijest britanske punk grupe Johnny Moped, “Zapravo, Johnny Moped” / “Basically, Johnny Moped” (2014., Fred Burns).
Baš bratski korak ispod čuči ostatak preporuka od kojih iz kina nećete pobjeći glavom bez obzira: “Sonic Doom: film” (2014., Matija Trupinović; Ludwa produkcija), neobavezno-zajebantski uvid u povijest / turneje dva zagrebačka stoner rock benda, Umor i Cojones; izvrsno započet, ali pola sata predugi “Pannonian Challenge” (2014., Kristijan Mrkoci; A-live produkcija) koji prati osječko okupljalište ekstremnih sportova; školski kompaktni “Mizar – Zvijezda nade” / “Mizar – Zvezda na nadezta” (2014., Marko Džambazoski) o prvom makedonskom dark sastavu; uredna biografija benda Morphine, “Morphine – putovanje snova” / “Morphine – Journey of Dreams” (2014., Mark Shuman) te kratkometražni recap osmogodišnjih snova Amerikanca Nathana Felixa koji želi ovjekovječiti svoju prvu simfoniju, “Prokletstvo i simfonija” / “The Curse and the Symphony” (2014., David Schulte i Nathan Felix).
Možda bi među pažnje vrijednim ostvarenjima bilo mjesta i za “Izgubljeno Dugme” (2015.; Renato Tonković, Marijo Vukadin i Robert Bubalo), ali to naša redakcija u dogledno vrijeme ipak neće saznati. Autori dokumentarca o pokojnom bubnjaru Dugmeta Goranu Ipi Ivandiću, naime, odlučili su se igrati pokvarnih telefona s portalom Dokumentarni.net, čime su zaplivali neprofesionalnim brzacima i prije svega okrenuli leđa zainteresiranoj javnosti kojoj je film i bio namijenjen.
