PočetnaVijestiPregled dokumentarnih nagrada sa 65. Berlinalea

Pregled dokumentarnih nagrada sa 65. Berlinalea

|

Jučer je službeno okončano 65. izdanje Međunarodnog filmskog festivala u Berlinu (5. – 15.2.). Popularno Berlinale proteklih je desetak dana bilo središte filmskog svijeta, a u uistinu brojnim nagradnim kategorijama našlo se i pregršt dokumentarnih laureata.

Čileanski redatelj Patricio Guzmán (“Nostalgia for The Light”, 2010.) u Berlin je došao s još jednim artističkim uratkom, dokumentarcem “The Pearl Button” / “El botón de nácar” (2015) u kojem isprepliće slike prekrasnog čileanskog arhipelaga s nasilnom poviješću svoje domovine. “The Pearl” je Njemačku napustio s dvije nagrade, Srebrnim medvjedom za najbolji scenarij, odnosno Nagradom ekumenskog žirija u nezavisnom dijelu nagradnog poola.

Posebnu nagradu u sekciji Kplus International, filmovima usmjerenim prema mlađoj populaciji, zaslužio je nizozemski uradak “Giovanni and the Water” / “Giovanni en het waterballet” (2014) redateljice Astrid Bussink. Giovanni je desetogodišnji dječak kojem je životni san postati prvim pripadnikom jačeg spola na Nizozemskom prvenstvu u sinkroniziranom plivanju. Hrabrog mladog sportaša ništa ne može spriječiti u tom naumu, čak ni konstantno zadirkivanje školskih kolega.

El-botón-de-nácar
Foto: Kadar iz dokumentarnog filma “El botón de nácar”

Talijanski “Hand Gestures” / “Il gesto delle mani” (2015, Francesco Clerici) bavi se umjetnošću izrade brončanih skulptura u kalabreškom Riaceu, a pripala mu je kritičarska FIPRECSCI nagrada u sekciji Forum.

Čileanac Aldo Garay je pak sa svojim filmom koji prati život transvestita Stephanije, “The New Man” / “El hombre nuevo” (2015) zaradio Nagradu Teddy za najbolji dokumentarac / filmski esej s LGBT tematikom.

Mirovna nagrada (Peace Film Prize) pripala je Joshui Oppenheimeru i “Pogledu tišine” / “The Look of Silence” (2014), dok je ona od strane Amnesty Internationala (Amnesty International Film Prize) otišla u ruke britanskog “Tell Spring Not to Come This Year” (2015., Saeed Taji Farouky i Michael McEvoy), ratnom dokumentarcu čija sa radnja fokusirala na još uvijek aktualni sukob između afganistanske vojske i talibanskih pobunjenika. Isti je film došao i do Nagrade publike u Panorami.

Glazbeno-kulturni kaos Zapadnog Berlina u osamdesetima opisali su Nijemci Jörg A. Hoppe, Klaus Maeck i Heiko Lange u filmu “B-Movie: Lust & Sound in West-Berlin” (2015). “B-filmu” je u konačnici pripala Nagrada Heiner Carow, koja nosi ime preminulog njemačkog filmaša i scenarista.

Nagrada Think: Film Međunarodnog filmskog festivala u Berlinu slavi ostvarenja koja na kreativan način šire geopolitički kontekst i estetsko iskustvo. Nju je ove godine osvojio libanonski “Twenty-Eight Nights and A Poem” / “Thamaniat wa ushrun laylan wa bayt min al-sheir” (2009., Akram Zaatari), film o fotografskom studiju Šeherezada i socio-političkoj ulozi fotografije na živote tadašnjih građana Libanona.

Rođeni Sarajlija Vladimir Tomić osladio se Nagradom žirija čitatelja Tagesspiegela (Tagesspiegel Readers’ Jury Award). “Flotel Europa” (2015) je autobiografski doku-spomenik autorovom djetinjstvu i boravku na kopenhaškom brodu iz naslova, privremenom utočištu za oko tisuću izbjeglica s prostora bivše Jugoslavije.

Industrijski dio programa obilježile su nagrade egipatskim dokumentarcima “Dream Away” (Marouan Omara i Johanna Domke) i “Amal” (Mohamed Siam) njemačke producentice Sare Bökemeyer. Prvi je zaradio tri tisuće eura kao najbolji nefikcijski projekt od deset kvalificiranih na Doc Station (The Berlinale Talents Doc Station Development Grant), dok je potonji rezultat najbolje arapsko-njemačke suradnje na programu.

Povezani tekstovi

Novi projekt Morane Komljenović na “matchmaking” programu u Trentu

U skopu "matchmaking" programa "Vis-à-Vis" sudjelovao je i dokumentarni projekt "Praznovjerje slobode - Misterij San Marina" Morane Komljenović.

Hrvatska koprodukcija u službenom natjecateljskom programu 42. Sundance Film Festivala

Hrvatska manjinska filmska koprodukcija "Planina" (2025) Biljane Tutorov i Petra Glomazića, imat će svjetsku premijeru na 42. Sundanceu.

Sinoć otvoren 23. Human Rights Film Festival

Dokumentarnim filmom "Ono što treba činiti" Srđana Kovačevića sinoć je u zagrebačkom kinu Kinoteka otvoren 23. Human Rights Film Festival.

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

23. Human Rights Film Festival: “S Hasanom u Gazi” – Brisani prostor

Očekivano za Aljafarija, "S Hasanom u Gazi" (2025) nije klasično težak film, u kojem ljudska patnja dramatično stoji u prvom planu.

23. Human Rights Film Festival: “Imago” – Kako je bila zelena moja dolina

"Imago" (2025) Oumara Pitsaeva se tako ispostavio kao sve čemu se valjda svaki autor od svog djela nada, kao i ono čega se pribojava...

“Fiume o morte!” Igora Bezinovića je najbolji europski dokumentarni film 2025. godine!

"Fiume o morte!" (2025) hrvatskog autora Igora Bezinovića je najbolji europski dokumentarni film 2025. godine!

23. Human Rights Film Festival: “Militantropos” – Dnevnik kolektivnog tijela u ratu

"Militantropos" (2025) formalno ne iskoračuje iz dokumentarističkih prikaza rata u Ukrajini koji je festivalska publika već imala prilike vidjeti.

23. Human Rigths Film Festival: “Inventar” – Dekonstrukcija nasljeđa

Ivan Marković zaokružuje angažman oko zgrade beogradskog Sava Centra kraćom, epilognom studijom "Inventar" (2025).

23. Human Rights Film Festival: “Ne shvaćajte to osobno” – Energija pobune

Najveći, središnji dio "Ne shvaćajte to osobno" Jelene Jureše zaprema ostvaraj troje umjetnika koje se može doživjeti, smatrati ili odrediti koncertom.

Masterclass Johana Grimonpreza u Dokukinu KIC

U Dokukinu KIC danas će biti održan masterclass belgijskog multimedijalnog umjetnika i redatelja Johana Grimonpreza.

23. Human Rights Film Festival: “Ono što treba činiti” – Pošto ljudsko dostojanstvo?

"Ono što treba činiti" Srđana Kovačevića prikazuje zaposlenika ljubljanskog Radničkog savjetovališta koji nude pravnu pomoć obespravljenim radnicima.

Redateljice kao gradivo tkivo slovačkog dokumentarnog filma

Slovačke redateljice posljednjih su godina sve brojnije te unose teme od osobnih interesa.

Vera Lacková – Emancipacija kroz arhiv

Vera Lacková, redateljica romskog podrijetla mlađe generacije, tematizira problematiku romske populacije kroz povijest.