PočetnaRecenzijeGledali smo: "Closed District", "The Other Dream Team" i "Girl Model"

Gledali smo: “Closed District”, “The Other Dream Team” i “Girl Model”

-

“Closed District” (2004., Pierre-Yves Vandeweerd) ★★★ i 1/2

Vandeweerdov opservacijski “Closed District” (2004), sniman u crno-bijeloj tehnici i natopljen gotovo opipljivom krivnjom svojeg autora, prikazuje rituale i dnevni život stanovnika sudanskog Mankiena, sela udaljenog kilometrima od natruha razvijene civilizacije.

Belgijancu je trebalo sedam godina za filmsko ukoričenje oproštajnog pisma ljudima s druge strane objektiva, a koji su u međuvremenu uglavnom pomrli od posljedica višedesetljetnog građanskog rata između muslimansko-vladinog sjevera te ruralnog i uglavnom kršćanskog juga zemlje. Rata u kojem je život izgubilo nevjerojatnih dva milijuna Sudanaca (!).

Rezultat svega je decentan, reflektivan – ali i ponekad previše zaokupljen vlastitom kontemplativnom estetikom – i mikroskopski prikaz posljedica koje na obične ljude imaju događaji izvan njihove sfere utjecaja.

Jedan pogled na plač udovica, neuhranjene seljake i naivnost tog priprostog puka osuđenog na ulogu topovskog mesa, u kombinaciji s Vandeweerdovim depresivno-naracijskim poentiranjem, zgadit će vam pomisao i na verbalne čarke s nepodnošljivim susjedima, a kamoli na nasilne sukobe bilo koje oružane vrste.

“The Other Dream Team” (2012., Marius Markevičius★★★ i 1/2

Sabonis, Marčiulionis, Kurtinaitis, Chomičius… Vjerojatno i ne postoji sportski, a napose košarkaški zaljubljenik iznad 30 godina, koji krajem osamdesetih i početkom devedesetih u pola noći nije mogao napamet izrecitirati imena litvanskih košarkaških aseva.

“The Other Dream Team” Mariusa Markevičiusa možda nema iskupljujuće usredotočenu filmičnu grandioznost “Nekoć braće” / “Once Brothers” (2010., Michael Tolajian), po mnogočemu sličnom filmu o raspadu jugoslavenskog košarkaškog Dream teama i kompliciranom odnosu između Vlade Divca i Dražena Petrovića.

Ima zato svega ostalog pomalo.

U svojoj srži Markevičiusov film rastvara svim dišućim Hrvatima poznatu priču o desetljećima ugnjetavanoj manjini, redovima za kruh i zatiranju nacionalnog identiteta od strane moskovske vrhuške. Smijemo li hrabro natuknuti kako se Litvancima od Rusa desetljećima dizala kosa na glavi?

U vješto montiranom, ali za barem 20 minuta predugom “The Other Dream Teamu”, doznajemo anegdotu o Sabonisovom prtljažnom nadmudrivanju s KGB-om, Chomičiusovom švercerskom talentu i neraskidivoj vezi Grateful Deada i litvanske košarkaške reprezentacije u Barceloni 1992. godine. Hladni rat, košarka i happy end. Za sportskog fana “The Other Dream Team” je dvokoračni no brainer.

“Girl Model” (2011., David Redmon i Ashley Sabin) ★★★ i 1/2

Uvodna scena “Girl Modela” u kojoj deseci mladih djevojaka u bikiniju čeka prolaz audicije za modele, neke pojedince vjerojatno može asocirati na perverznu verziju švedskog stola.

Ostatak planete isti lineup uglavnom nepogrešivo podsjeća na koncentracijski logor i ultimativni dokaz metastaziranog društva u kojem naše 13-godišnje sestre, kćeri i unuke za jeftine pare prodajemo u visoki svijet modnog roblja.

Mašinerija je to koja svirepo-konstantnom preciznošću redovito pronalazi mlade i neiskusne – u dosta slučajeva tek na pragu puberteta – djevojčice kojima je modeling jedina karta za izlazak iz bijede.

Film dvojca RedmonSabin podastire fizičke dokaze trnovitog puta svih tih silnih djevojčuraka (13-godišnja Nadya, u ovom slučaju) i neutaživo otvorene (legalne?) pedofilije ionako perverznih Japanaca čiji se modeli kreću u strogo zadanim gabaritima dječje anime.

Velika većina Nadya nikad ne završi na obećanim naslovnicama Voguea, pa je unovčavanje vlastite ljepote prostitucijom, kako kasnije doznajemo, sasvim normalna i gotovo prirodna manekenska stranputica.

Iako u drugom planu, priča nekadašnje manekenke a danas modeling skauta Ashley Arbaugh, spada u najintrigantnije i najotrežnjujuće dijelove “Girl Modela”. Vješto balansirajući između svojeg ambivalentnog prijezira prema industriji i skupo plaćene neovisnosti, Ashley hrabro demistificira naoko glamurozni manekenski svemir, čiji je danak i sama platila višegodišnjom teškom depresijom.

“Girl Model” bi trebao predstavljati nezaobilaznu dokumentarnu lektiru hrvatskim tinejdžericama, a prije svega njihovim roditeljima.


Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

Koliko rata

Ukrajinska redateljica Alisa Kovalenko održala je svoj masterclass u okviru programa ZagrebDox Pro devetnaestog izdanja zagrebačkog festivala.

19. ZagrebDox: “Dezerteri” – Etika bijega

Damir Markovina se u filmu "Dezerteri" (ADU, 2022.) zaokuplja Mostarem, gradom kojeg u formativnim godinama napušta pod okriljem rata.

19. ZagrebDox: “Istočna fronta” – Na Istoku ništa novo

Dokumentarac "Istočna fronta" Vitalija Manskog možemo promatrati kao još jedan kritički žalac usmjeren protiv autokratskog ruskog režima.

19. ZagrebDox: “Sam sada” – Mama (ne) ide u raj?

Harkness u svom debiju "Sam sada" obilato i vješto koristi bogatu arhivu, sastavljenu od starih Super-8 klipova te raznih obiteljskih fotki.

19. ZagrebDox: “Apolonia, Apolonia” – Borba žene u svijetu umjetnosti

Glavni forte filma "Apolonia, Apolonia" sadržan je ponajviše u njegovoj slojevitosti, progovarajući i o današnjoj ekonomskoj stvarnosti milenijalaca boema.

19. ZagrebDox: “Lina” – Između roditelja

"Lina" (ADU, 2023.) Jasmine Beširević ne sudi, samo prikazuje. Ako i mrvicu hinjeno, ipak uvjerljivo i vejrodostojno.

19. ZagrebDox: “Istražitelj” – Prisjećanja djelatnika Haškog suda

U filmu "Istražitelj" Viktora Portela pratimo haškog istražitelja Vladimíra Dzuru, koji se bavio slučajevima Slavka Dokmanovića i Željka Ražnatovića Arkana.

19. ZagrebDox: “Dosje Labudović: Nesvrstani” i “Dosje Labudović: Filmske gerile” – Od ne-teme do teme

Diptihom "Dosje Labudović" Mila Turajlić je arhivske materijale iz Filmskih novosti učinila "temom". Barem nakratko i barem u određenim krugovima.

19. ZagrebDox: “Prizori s mojim ocem” – Prazni prizori

Statičnost kadrova dokumentarca "Prizori s mojim ocem" Biserke Šuran reflektira krutu kulisu, čije barijere probija niz općih mjesta.

19. ZagrebDox: “Horror Vacui” – Ka tetralogiji?

"Horror Vacui" (Hrvatski filmski savez, 2023.) je novi dokumentarni film snimatelja i redatelja Borisa Poljaka.