PočetnaIntervjuiVinko Garmaz: "Makarska ima šta pokazat svijetu"

Vinko Garmaz: “Makarska ima šta pokazat svijetu”

|

Nagrada za najbolji film na premijernom DokuMA Film Festivalu nosi naziv Mali Garmaz. Time se odaje počast profesoru Vinku Garmazu, osnivaču Kinokluba Biokovo, profesoru Tehničke kulture, snimatelju, pioniru lokalne televizije te cijenjenom filmskom edukatoru.

Možda se pitate zašto smo nagradi dodijelili pridjev Mali? Razlog je poprilično jednostavan – u natjecateljskom programu ćemo prikazivati kratkometražne filmove, pa će slavodobnik isključivo iz tog razloga primiti Malog Garmaza. Profesor nije zamjerio na epitetu, pošto je i sam snimao pretežito kratke filmove.

“Dica ne mogu gledat duže od deset minuta”, rekao nam je profesor koji je predsjednika udruge Dokuma, Jadrana Puharića, i moju malenkost ugostio za svojim kuhinjskim stolom na jednoj jutarnjoj ćakuli.

Vinko Garmaz
Foto: Kinoklub Biokovo

Kako ste se, u jedno drugo doba, odlučili početi baviti filmom u Makarskoj?

“Da bi nešto uspio moraš nešto žrtvovat u životu, pa možda ići ispred vremena za jednu sredinu. Osnivajući Kinoklub, kada je i dokumentarni film i dječje filmsko stvaralaštvo bilo općepoznata stvar u širim razmjerima, u ovoj sredini sam naišao na komentare poput: ‘Šta će ti to?’

“Tako je kod nas, u školi je teško proć, svi ocjenjuju i djecu i odrasle.”

“Bilo je slučajeva da daju nešto onima koji su zaslužni. Ja bi išao s djecom, a ona su bila radosna em zbog svojih filmova, prijatelja koje će upoznat em šta će vidit nešto svoje zemlje. Po ciloj smo Jugoslaviji išli. Djeci je trebalo nešto novo i u tom novom oni su uvijek nalazili zabavu.”

“Ja sam shvatio film čistom zabavom, nikakvim opterećenjem. Iz zabave oni stvaraju ideje, pišu scenarije, kratke sinopsise. Upoznali su riječi koje nisu znali: šta je kadar, kakvih imamo planova itd. Onda im je bilo jasno zašto John Wayne drži ruke tako čudno – upravo zbog američkog načinja kadriranja. U ono vrijeme meni je isto bilo zabavno zato što bi uteka malo od sadržaja svakidašnjice. Kako čovik kaže – imali smo svoj svijet.”

Vinko Garmaz
Foto: Kinoklub Biokovo

Gdje ste prikazivali filmove i kakav im je bio prijem?

“Išli smo po revijama i festivalima dječjih filmova, poput poznatog festivala u Pitomači. Nema grada u kojemu nismo bili. Osvajali smo i dosta prvih nagrada, pa smo dobili i priznanje u Parizu. To je djecu navlačilo da stvaraju, jer sam reka: ‘Ne možete ić ako niste ništa napravili.’

“Filmovi su se slali na razvijanje vani, a moraju se sjeckat kad dođu nazad pa ja kažem: ‘Manje ćeš ih sjeć ako ih bolje pripremiš.’ Nama je bilo zbog pineza važno da je šta bolje snimljen film pa da ga šta manje siječemo posli. A nije smilo puno koštat jer nikako škola nije pomagala. Tako da sam ja bio žrtva toga svega, ali šta ćeš…”

Odakle vam kamera? Tada one nisu bile baš svakidašnji komoditet.

“To je pojam bio. Ja sam te kamerice dobiva i na poklon, kupio svoju, ma đavla je moja bila, to je više dječije bilo. Drago mi je bilo gledat kako to veseli djecu i kako oni žele učestvovati u svemu.”

Vinko Garmaz
Foto: Kinoklub Biokovo

Kada ste osnovali Kinoklub Biokovo?

“1975. je osnovan Kinoklub Biokovo. Nazvali smo ga Biokovo jer Biokovo ima vrh, a vrhovi su nama bili važni.”

Kinoklub Biokovo je bio član Kino saveza Hrvatske a kasnije i Hrvatskog filmskog saveza. Zašto ste odlučili udrugu Dokuma proglasiti njegovim pravnim naslijednikom i ostaviti tako vrijedno naslijeđe u našim rukama?

“Ja sam mislio da će propast. Obradova sam se tome da će neko pametan doć i da će to nastavit. Nažalost, poslije skoro trideset godina rada, sredstva, trake, diplome i sve je završilo u kontejneru. Zahvaljujući nekima koji su to vidili uspio sam spasiti neke stvari. To se iz škole selilo a selektori su na licu mjesta to uništavali i bacali. Čim radiš takve stvari pokazuješ nerazumijevanje prema prošlosti i prema svemu što su djeca radila.”

“Omalovažavali su me, ja sam bio šokiran. Mislio sam da će neko tit nastavit rad. Jer sad radit i ono kad smo mi radili, to je nebo i zemlja. Današ imaš sredstava kakvih hoćeš. Snimaju se filmovi mobitelom. A tek mogućnosti montaže, šta je nama bio gotovo krojački rad. Danas možeš kako hoćeš.”

Vinko Garmaz
Foto: Kinoklub Biokovo

“Samo neko treba stati ispred djece i reći im kako da rade. Ja sam toliko godina mislio da nešto radim a na kraju sam doživio takve stvari. Zato mi je draga ova pojava DokuMe.

“To mi je bilo izvanredno, reka sam: ‘Makarska to zavrijeđuje’. Makarska ima šta pokazat svijetu a isto tako treba imat i pametnih ljudi i to sačuvat za budućnost. Jer dokument, film, je danas slika koja ide u svijet. Prije bi naručio filmove, ima projektor i djeci ih prikaziva, pa bi imali diskusije poslije. Treba djecu učit odmalena.”

“Gledali su ‘Vuka samotnjaka’, pa dokumentarne filmove Zorana Tadića, a što im više pokažeš više će naučit. Zato mislim da je vaša pojava u Makarskoj sunce na prozorčiću. Ja mislim da što ste ufatili pametnih, to je ta mladost zbog koje smo mi se žrtvovali i školovali.”

“Ta mladost danas određiva budućnost Makarske. Ne samo u kulturi, nego treba u svemu. Stare treba zbrinit u staračke domove. Ako vama treba pomoć, a neko neće pomoć, treba ga stavit na stup srama. Vi samo radite. Ukinili su MaFest pa ga vratili, a to mi je jako draga manifestacija. Strip je važan medij, a o filmu da ne govorim. Ima još neukih koji to ne znaju. Nažalost.”

Povezani tekstovi

Ivan Ramljak: “Moja je motivacija želja da se progovori o nepravedno zapostavljenim epizodama iz nedavne povijesti”

Najnoviji film Ivana Ramljaka "Mirotvorac" (2025) izazivao je golem interes još i prije večerašnje premijere na 21. ZagrebDoxu.

Lidija Špegar: “Glazba je naš cjeloživotni suputnik”

Lidija Špegar sutra na 21. ZagrebDoxu predstavlja svoj najnoviji dokumentarni film, "Underground top lista" (Factum, 2025.).

Renata Lučić: “Film se rijetko zadržava na onima koji ostaju – tu se krije prilika za otkrivanje dubljih istina”

Renata Lučić na ovogodišnjem ZagrebDoxu predstavlja svoj prvi dugometražni film, "Godina prođe, dan nikako" (2024.).

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

“Arhitekton” – Gdje je nestao kamen

"Arhitekton" (2024) Viktora Kosakovskog je dojmljiva vježba za oko slabijeg kritičkog dometa od onoga za koji djeluje da je postojala ambicija.

“Fiume o morte!” Igora Bezinovića treći najgledaniji hrvatski dokumentarac od osamostaljenja

Nakon dva mjeseca kinodistribucije film "Fiume o morte" Igora Bezinovića je pogledalo 21.592 gledateljica i gledatelja.

“Nasmijana Gruzija” na programu Al Jazeere Balkans

Dokumentarni film "Nasmijana Gruzija" (2023) autora Luke Beradzea, danas se prikazuje na programu Al Jazeere Balkans.

21. ZagrebDox: “Pod sretnom zvijezdom” – Nadići bačenost u svijet

Za "Pod sretnom zvijezdom" (2024) Pétera Kerekesa bitno je što gledatelju omogućuje uronjenost u sjevernotalijanski kulturni kontekst.

Premijera filmova polaznika 14. Škole dokumentarnog filma

U zagrebačkom Dokukinu KIC u srijedu će premijerno biti prikazani završni filmovi polaznica i polaznika 14. Škole dokumentarnog filma.

“Heartworn Highways” – Odmetnički manifest

Scenu "odmetničkog countryja" predstavlja redatelj James Szalapski u svom filmu "Heartworn Highways" (1976).

21. ZagrebDox: “U mraku” – Plamičak otpora u srcu tame

Film "U mraku" (2024) Nelsona Makenga iscrtava hrabro preživljavanje pojedinaca jedne zajednice, bez herojskih gesta ili parola.

21. ZagrebDox: “Najglasnija tišina” – Oblici otpora

"Najglasnija tišina" (2025) prije svega jest dokument vremena, crtica na razmeđu potrebe za reakcijom i valorizacije zatečenih ideja.

Nebojša Slijepčević: “Zbivanja u parku na Savici razotkrivaju brojne procese koji upravljaju našim društvom”

Nebojša Slijepčević je na ovogodišnjem ZagrebDoxu predstavio svoj najnoviji film, "Crveni tobogan" (Umjetnička organizacija Paradoks, 2025.).

“Pod sretnom zvijezdom” Pétera Kerekesa od danas u hrvatskim kinima

U hrvatska kina danas dolazi dokumentarni film "Pod sretnom zvijezdom" / "Wishing on a Star" (2024) slovačkog redatelja Pétera Kerekesa.