Početna Recenzije "Blackfish" - Kitovi ubojice u bazenu korporativnog fašizma

“Blackfish” – Kitovi ubojice u bazenu korporativnog fašizma

-

Američka redateljica Gabriela Cowperthwaite ove je godine u javnost izašla sa svojim dokumentarcem “Blackfish” (2013), koji se uz “Čin smaknuća”, sasvim opravdano, svrstava u najuži krug kandidata za dokumentarni Oscar.

“Blackfish” govori o zloglasnom Tilikumu, kitu ubojici koji je u zatočeništvu zabavnih vodenih parkova usmrtio tri osobe, od kojih su dvije bile njegovi treneri.

Ako ništa drugo, “Blackfish”, poput Herzogovog “Grizzly Mana” (2005) ili Marshovog “Project Nima” (2011), još jednom i po tko zna puta apostrofira činjenicu kako ljudski zakoni, barem kad je priroda u pitanju, ne znače apsolutno ništa. Čimpanze, medvjedi, kitovi. Svejedno, zapravo. Njima ste, uglavnom, samo produžena motka životnog opstanka. Hrana s ručnim ljudskim produžetkom. Ljubav koje ide kroz želudac. Doslovno.

Kitovi ubojice ili orke mogu narasti i do deset metara, no u prosjeku mužjaci narastu do sedam, a ženke do šest metara. Ti gigantski lovci, koji se uglavnom hrane tuljanima, pingvinima i morževima, teže od pet (ženke) do šest tona (mužjaci), a opet ovisno o spolu, mogu preživjeti pedesetak godina (ženke 50, mužjaci 45 godina).

Orke se uglavnom kreću u obiteljskim matrijarhatnim skupinama, a mladunci cijeli život provedu uz majke. Kompleksni odnosi unutar tih socijalnih struktura samo apostrofiraju očiglednu različitost, kako u ponašanju, tako i u glasanju proučavanih jata kitova.

SeaWorld, taj američki korporativni vodeno-zabavni monolit, desetljećima je odgajao generacije klinaca i pripadajućih roditelja na sasvim drugačijoj i protuprirodnoj dogmi u kojoj je zatočenje jedne iznimno inteligentne životinjske vrste – a sve u svrhu jeftine obiteljske zabave zamotane u tobožnji edukativni celofan – normalan i svakodnevni čin.

SeaWorld, taj američki korporativni vodeno-zabavni monolit, desetljećima je odgajao generacije klinaca i pripadajućih roditelja na sasvim drugačijoj i protuprirodnoj dogmi u kojoj je zatočenje jedne iznimno inteligentne životinjske vrste – a sve u svrhu jeftine obiteljske zabave zamotane u tobožnji edukativni celofan – normalan i svakodnevni čin.

Taj isti SeaWorld, kako nam kronološki i faktički precizno sugerira redateljica Cowperthwaite, godinama je zataškavao napade kitova na svoje trenere, a smatra se kako je takvih incidenata bilo preko sedamdeset (!). Taj isti SeaWorld, pod duboko skrivenim plaštom korporativnog fašizma, godinama je sudjelovao u izlovljavanju kitova u stranim državama, jer im je vlastita država, vidi slučajnosti, zabranila izvršavanje te prljave rabote u domicilnim vodama.

Kad je zbilja dosta? Kad ćemo kao ljudska rasa napokon prihvatiti odgovornost uz arogantnu spoznaju o osvajanju hranidbene piramide? Kad ćemo napokon prihvatiti odgovornost prema sebi, drugom živom biću, prirodi? Kad ćemo napokon tu istu prirodu prestati uguravati u nemušte okvire priručne barbarske posude za led? Kad ćemo prestati projicirati ljudske osjećaje na vrstu koja s ljudima veze nema?

“Blackfish” je edukativni, tehnički i sadržajni spektakl koji je uspješno započeo suočavanje s tim starim i bolnim ranama. Gabriela Cowperthwaite besprijekorno je uspjela prenijeti vlastitu nepropovijedajuću poruku, uz pomoć velikog broja stručnih suradnika, prijašnjih zaposlenika SeaWorlda, goleme količine arhivskih snimaka i kratkih ali informativnih animacijskih rješenja.

Za kraj vrijedi spomenuti kako su čelnici Seaworlda odbili sudjelovati u ovom dokumentarcu. Za konačnu ocjenu nebitno, uostalom kao i za konačni zdravorazumski zaključak kako kitovima nije mjesto u velikodušno proširenim kadama, znanim i kao vodenim zabavnim parkovima.

"Blackfish"

O FILMU:

Režija: Gabriela Cowperthwaite
Godina proizvodnje: 2013.
Zemlja podrijetla: SAD
Trajanje: 83 minute

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

36. Nagrade za dokumentarni film IDA: “Crip Camp” najbolji dokumentarac, Garrett Bradley naj-redatelj

Na 36. Nagradama za dokumentarni film "Crip Camp" je proglašen najboljim dokumentarcem, Garret Bradley redateljem.

Al Jazeera Balkans: Filmovi o koronavirusu u američkim tvornicama, radikaliziranim mladim Mađarima te posljednji nastavak serijala “Black France”

Al Jazeera Balkans ovog tjedna prikazuje filmove o koronavirusu, radikaliziranim mladim Mađarima te posljednji nastavak serijala "Black France".

Dva hrvatska dokumentarca u natjecateljskom programu 32. Filmskog festivala u Trstu

Dva hrvatska dokumentarca prikazat će se u natjecateljskom programu 32. Filmskog festivala u Trstu.

Top 10: Najbolji hrvatski dokumentarni filmovi 2020. godine

Ovo su najbolji hrvatski dokumentarni filmovi 2020. godine po izboru Hrvoja Krstičevića, glavnog urednika portala Dokumentarni.net.

“Once the Dust Settles” – Selfie na poprištu katastrofe

Johna Appela kroz film "Once the Dust Settles" vode empatija i dobrodušnost, uz razumijevanje nemoći da se promijeni ono što se dogodilo.

Otvorene prijave za 6. Scenaristički program “Krsto Papić”

Otvorene su prijave za 6. Scenaristički program “Krsto Papić”.

Al Jazeera Balkans: Drugi nastavci filmova “Generacija ’68” i “Nedjelja 13.” te dokumentarac o kineskom nadziranju svojih građana

Ovotjedni program AJB-a donosi druge nastavke filmova "Generacija '68" i "Nedjelja 13." te dokumentarac o kineskom nadziranju svojih građana.

Top 10: Najbolji dokumentarni filmovi 2020. godine

Marko Stojiljković donosi svoju listu najboljih dokumentarnih filmova 2020. godine.

Preminuo Michael Apted, redatelj serijala “Up”

Poznati britanski dokumentarist Michael Apted, najpoznatiji po kultnom serijalu "Up", preminuo je u četvrtak u svom losanđeleškom domu.

Otvorene prijave za 68. Martovski festival

Otvorene su prijave za 68. Beogradski festival dokumentarnog i kratkometražnog filma - Martovski festival.