PočetnaRecenzije"Blackfish" - Kitovi ubojice u bazenu korporativnog fašizma

“Blackfish” – Kitovi ubojice u bazenu korporativnog fašizma

|

Američka redateljica Gabriela Cowperthwaite ove je godine u javnost izašla sa svojim dokumentarcem “Blackfish” (2013), koji se uz “Čin smaknuća”, sasvim opravdano, svrstava u najuži krug kandidata za dokumentarni Oscar.

“Blackfish” govori o zloglasnom Tilikumu, kitu ubojici koji je u zatočeništvu zabavnih vodenih parkova usmrtio tri osobe, od kojih su dvije bile njegovi treneri.

Ako ništa drugo, “Blackfish”, poput Herzogovog “Grizzly Mana” (2005) ili Marshovog “Project Nima” (2011), još jednom i po tko zna puta apostrofira činjenicu kako ljudski zakoni, barem kad je priroda u pitanju, ne znače apsolutno ništa. Čimpanze, medvjedi, kitovi. Svejedno, zapravo. Njima ste, uglavnom, samo produžena motka životnog opstanka. Hrana s ručnim ljudskim produžetkom. Ljubav koje ide kroz želudac. Doslovno.

Kitovi ubojice ili orke mogu narasti i do deset metara, no u prosjeku mužjaci narastu do sedam, a ženke do šest metara. Ti gigantski lovci, koji se uglavnom hrane tuljanima, pingvinima i morževima, teže od pet (ženke) do šest tona (mužjaci), a opet ovisno o spolu, mogu preživjeti pedesetak godina (ženke 50, mužjaci 45 godina).

Orke se uglavnom kreću u obiteljskim matrijarhatnim skupinama, a mladunci cijeli život provedu uz majke. Kompleksni odnosi unutar tih socijalnih struktura samo apostrofiraju očiglednu različitost, kako u ponašanju, tako i u glasanju proučavanih jata kitova.

SeaWorld, taj američki korporativni vodeno-zabavni monolit, desetljećima je odgajao generacije klinaca i pripadajućih roditelja na sasvim drugačijoj i protuprirodnoj dogmi u kojoj je zatočenje jedne iznimno inteligentne životinjske vrste – a sve u svrhu jeftine obiteljske zabave zamotane u tobožnji edukativni celofan – normalan i svakodnevni čin.

SeaWorld, taj američki korporativni vodeno-zabavni monolit, desetljećima je odgajao generacije klinaca i pripadajućih roditelja na sasvim drugačijoj i protuprirodnoj dogmi u kojoj je zatočenje jedne iznimno inteligentne životinjske vrste – a sve u svrhu jeftine obiteljske zabave zamotane u tobožnji edukativni celofan – normalan i svakodnevni čin.

Taj isti SeaWorld, kako nam kronološki i faktički precizno sugerira redateljica Cowperthwaite, godinama je zataškavao napade kitova na svoje trenere, a smatra se kako je takvih incidenata bilo preko sedamdeset (!). Taj isti SeaWorld, pod duboko skrivenim plaštom korporativnog fašizma, godinama je sudjelovao u izlovljavanju kitova u stranim državama, jer im je vlastita država, vidi slučajnosti, zabranila izvršavanje te prljave rabote u domicilnim vodama.

Kad je zbilja dosta? Kad ćemo kao ljudska rasa napokon prihvatiti odgovornost uz arogantnu spoznaju o osvajanju hranidbene piramide? Kad ćemo napokon prihvatiti odgovornost prema sebi, drugom živom biću, prirodi? Kad ćemo napokon tu istu prirodu prestati uguravati u nemušte okvire priručne barbarske posude za led? Kad ćemo prestati projicirati ljudske osjećaje na vrstu koja s ljudima veze nema?

“Blackfish” je edukativni, tehnički i sadržajni spektakl koji je uspješno započeo suočavanje s tim starim i bolnim ranama. Gabriela Cowperthwaite besprijekorno je uspjela prenijeti vlastitu nepropovijedajuću poruku, uz pomoć velikog broja stručnih suradnika, prijašnjih zaposlenika SeaWorlda, goleme količine arhivskih snimaka i kratkih ali informativnih animacijskih rješenja.

Za kraj vrijedi spomenuti kako su čelnici Seaworlda odbili sudjelovati u ovom dokumentarcu. Za konačnu ocjenu nebitno, uostalom kao i za konačni zdravorazumski zaključak kako kitovima nije mjesto u velikodušno proširenim kadama, znanim i kao vodenim zabavnim parkovima.

"Blackfish"

O FILMU:

Režija: Gabriela Cowperthwaite
Godina proizvodnje: 2013.
Zemlja podrijetla: SAD
Trajanje: 83 minute

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

13. Škola dokumentarnog filma: Bez šminke

U zagrebačkom Dokukinu KIC 18. su lipnja premijerno prikazani završni radovi 13. Škole dokumentarnog filma.

Mašinokoreografije Alaina Resnaisa

Zanimanje Alaina Resnaisa za mašine, mogu se donekle pripisati posleratnom industrijskom "boomu" 1950-ih u Francuskoj.

Petnaesta Nagrada “Vedran Šamanović” Ani Hušman za film “Radije bih bila kamen”

Ovogodišnja, petnaesta po redu Nagrada "Vedran Šamanović", pripala je Ani Hušman za film "Radije bih bila kamen" (2024).

“Burden of Dreams” – Film važniji od života

Četvrtu sezonu "Klasika svjetske dokumentaristike" otvaramo tekstom o dokumentarcu "Burden of Dreams" (1982) Lesa Blanka.

Otvorene prijave za 33. Dane hrvatskog filma

Dani hrvatskog filma pozivaju na prijavu filmova za 33. izdanje, koje će se održati od 17. do 20. listopada 2024. u karlovačkom Kinu Edison.

Fotopokret i kinostazis Abbasa Kiarostamija

U drugom tekstu esejističkog serijala "Mineur/majeur" bavimo se manje poznatim filmovima iranskog redatelja Abbasa Kiarostamija.

“The History of Time Travel” – Pseudodokumentarac u slobodnoj formi

"The History of Time Travel" Rickyja Kennedyja iz 2014. godine u narativ uvodi fiktivno znanstveno otkriće, točnije motiv vremenskog stroja.

U srijedu u Bjelovaru počinje nova sezona Filmodroma

Već sedmu godinu sastavni dio Bjelovarskog kulturnog ljeta je program "Filmodrom ljetno kino" Udruge DOKUart.

Riječka premijera “Galeba” u Ljetnom Art-kinu

U Ljetnom Art-kinu 3. srpnja održat će se riječka premijera dokumentarnog filma "Galeb" (Greta Creative Network, 2024.) Davida Lušičića.

Parakartografija Luca Moulleta

U ovom esejističkom serijalu "Mineur/majeur" zavirujemo u opskurne - najčešće kratkometražne i srednjemetražne – ćoškove opusa kanonizovanih reditelja.
Režija: Gabriela Cowperthwaite<br> Godina proizvodnje: 2013.<br> Zemlja podrijetla: SAD<br> Trajanje: 83 minute"Blackfish" - Kitovi ubojice u bazenu korporativnog fašizma