Sjeća li se itko zadnjeg dobrog filma američkog redatelja Olivera Stonea? “Platoon”? “Rođen 4. srpnja”? “Wall Steet”? “JFK”? “Rođeni ubojice”? Veličanstveni su to naslovi uistinu neponovoljivog redateljskog titana, koji je glavninu svog udarnog opusa iznjedrio u 80-im i 90-im godinama prohujalog stoljeća.
Nastavio je, naravno, Stone snimati i nakon rađanja novog milenija, usput se sve više okretavši istraživanju dokumentarnog tržišta. No, poput solidnih ali ne pretjerano umjetnički značajnih “Any Given Sunday” i “Aleksandar Veliki”, Stone bez daha nije ostavio niti dokumentarne kritičare, snimivši mlako dočekane dokumentarce o Fidelu Castru – “Comandante” (2003) i “Castro in Winter” (2012).
“South of the Border” iz 2009. godine također spada u taj ruksak korektnih, sterilnih i gotovo arogantnih Stoneovih filmskih ostvarenja. “Granica” je kaubojski naivan, pojednostavljeno pristran i dovodimenzionalni prikaz složenog južnoameričkog mikrokozmosa, zaogrnut u jeftinu Che Guevarinu majicu s lokalnog placa. Američki redatelj u svojoj je južnoameričkoj turneji razgovarao sa svim čelnicima tamošnjih država, uključujući predsjednika Venecuele (Hugo Chavez), Bolivije (Evo Morales) i Brazila (Lula da Silva). Stonea je, uostalom kao i većinu duhovnih jenkijevskih kolonizatora, zanimala pozadinska priča iza nedavne lijeve južnoameričke revolucije, predvođene zločestim vukom Hugom Chavezom.
I upravo je predsjednik Venecuele uvjerljivo najzanimljiviji i najkarizmatičniji lik Stoneova dokumentarca. Za neke luđak, za većinu heroj, ovaj bivši vojnik na vlast je došao 1997. godine i u iznimno kratkom razdoblju uspio preporoditi i pokrenti vlastitu domovinu. Okrenuvši leđa MMF-u i privatiziravši naftne kompanije – Venecuela je treća zemlja po zalihama nafte u svijetu – Chavez je novonostalu dolarsku planinu iskorištavao za smanjenje bujajućeg siromaštva, ulaganje u zapuštene poljoprivredne površine te razvoj školstva i zdravstva.
U sljedećih nekoliko godina Venecuela je drastično skresala broj svojih siromašnih građana, prestala uvoziti dobar dio hrane i uglavnom višestruko povećala standard vlastitog stanovništva. Recept koji će s većim ili manjim sličnostima uskoro početi slijediti većina zemalja Južne Amerike…
Čudi li onda ikoga što se “South of the Border” relativno brzo pretvorio u Stoneov dokumentarno-ljubavni šiparački esej intervjuiranim južnoameričkim glavešinama? Čudi li onda ikoga što se “South of the Border” odmetnuo u Stoneov simplificirani i toliko tipični američki pokušaj sažimanja perifernog svijeta na dvije filmske decimale?
U jednom od svojih intervjua Stone je istaknuo kako nije smatrao potrebnim intervjuirati vođe opozicija posjećenih južnoameričkih zemalja. Divno. Snimaš dokumentarni film o političkim prilikama u Južnoj Americi, usput ismijavaš netransparentni čobanluk bivšeg vlastitog predsjednika, a istim tim tretmanom častiš svoje gledatelje, uskraćujući im barem deklarativno-objektivni pirkaz ionako kaotične političke scene.
Čudi li onda ikoga što se “South of the Border” relativno brzo pretvorio u Stoneov dokumentarno-ljubavni šiparački esej intervjuiranim južnoameričkim glavešinama? Čudi li onda ikoga što se “South of the Border” odmetnuo u Stoneov simplificirani i toliko tipični američki pokušaj sažimanja perifernog svijeta na dvije filmske decimale?
Stone nije Michael Moore. Niti blizu. Moore svoju političku – i ponekad zaista naivnu – pučku filozofiju, uglavnom uspješno skriva ispod zabavljačko-karizmatičnog kišobrana. Za razliku od Stonea, Moore svoje viđenje svjetske jednadžbe zna popisati ispod zajedničkog inteligentno-provokativnog nazivnika. Gledajući “South of the Border” imat ćete osjećaj da se nalazite usred Hooverovih paranoičnih propagandnih filmova iz 50-ih. “Politički film ceste” – kako ga je ovaj dokumentarac nazvao pisac Tariq Ali – više je sličio putujućem cirkusu paradirajućeg polarnog medvjeda sa stockholmskim sindromom.
Stvarni problemi južnoameričkih država – poput argentinske krize 2001., restriktivnog MMF-a i štetom prouzročenom divljanjem slobodnog tržišta – uglavnom su u drugi plan potisnuti konstantnom fizičkom i nametljivom Stoneovom pojavom, garniranom jednako iritirajućom inflacijom dokumentarno ovjekovječene vlastite snimateljske ekipe.
Možda je vrijeme da ovaj redateljski velikan polako počne pakirati kovčege za Miami? “South of the Border” samo je još jedan od dokaza koji, nažalost, potpiruje tu sve nepobitniju tezu…