PočetnaIntervjuiToni Šarić: "Brazilci nas povezuju s Kusturicom, a volio bih da se snimi dokumentarac o Ivici Todoriću"

Toni Šarić: “Brazilci nas povezuju s Kusturicom, a volio bih da se snimi dokumentarac o Ivici Todoriću”

|

Kada su krenuli u svoju pustolovinu s glazbenim dokumentarnim festivalom DORF, direktor Toni Šarić i njegova mala vinkovačka ekipa nisu znali ništa o organizaciji toliko složene manifestacije. Danas, sedam godina kasnije, DORF je postao nezaobilazna točka srednjoeropske festivalske turneje, koja i bez značajnije gradske pomoći jednom godišnje uspijeva probrati kremu okolnog glazbenog podžanra dokumentarne produkcije. Sinoćnjim gostovanjem DORF-a u zagrebačkoj Močvari, dobili smo prigodu porazgovarati s upravo spomenutim čelnim čovjekom DORF-a, Tonijem Šarićem.

Kako je krenula uopće priča s DORF-om, gdje je proradila ta vaša incijalna organizacijska iskra?

“Iskreno, bilo nam je dosadno (smijeh). U Vinkovcima inače ne postoji previše zabavnih sadržaja, pa se za takve stvari uglavnom moraš sam snalaziti. Kako i privatno volim filmove, shvatio sam kako su dokumentarci – od kojih i veliki broj glazbenih te 2007. godine – postali bitan dio industrije. Kada smo se mi pojavili, nije bilo sličnog filmskog festivala, a prve godine u uži natjecateljski izbor DORF-a ušlo je ukupno devet dokumentarnih filmova. Htjeli smo se prije svega fokusirati na lokalne regionalne priče, a voljeli bismo znati kako smo potaknuli što više snimanja glazbenih dokumentarnih filmova.”

Vjerojatno ste i ti i tvoja organizacijska ekipa tijekom godina svjedočili nizu neobičnih festivalskih situacija. Koja ti je priča najviše ostala u sjećanju?

“Najzanimljivija situacija se odigrala u Bjelovaru, kada smo zamalo otkazali već dogovorenu projekciju filmova. Naime, u istoj dvorani gdje su se trebali prikazivati filmovi, održavalo se Prvenstvo Hrvatske u bodybuildingu. Kako je njihovo finale počinjalo u 17, a naša projekcija u 20 sati, smatrali smo da neće biti većih problema. No, kako bodybuilderi poslije natjecanja odlaze na doping-kontrole, tako je jedan od natjecatelja satima hodao ispred dvorane, pošto se nije mogao pomokriti. Srećom, ova smiješna i nadrealna situacija je ipak na kraju riješena, a mi smo satnicu pomaknuli za 15-ak minuta.”

Foto: Damir Zovko

Je li manjak financijskih sredstava otupio oštricu naših dokumentarnih redatelja? Gdje se Hrvatska nalazi u odnosu na regiju, prije svega po pitanju produkcije glazbenih dokumentarnih filmova?

“Mislim da je Hrvatska tipična priča za ovaj dio Europe. Redatelji bi htjeli snimati dokumentarce, no zbog prehranjivanja vlastite obitelji moraju uglavnom raditi na sapunicama i sličnim komercijalno isplativijim djelatnostima. Tako da je danas jako teško naći neku zaokruženu priču, dokumentarac po svim pravilima struke. Godišnje je takvih – pravih – glazbenih naslova, tri ili četiri, u regiji možda desetak, a sve ostalo počiva na mišićima lokalnih entuzijasta.”

Dobro, pa jel’ onda ikome trebaju dokumentarci u Hrvatskoj?

“Trebaju, naravno da trebaju. Evo, ja čekam da se napravi kvalitetan i hrabar film o Ivici Todoriću, redimo. Sve razvijenije filmske civilizacije su se obračunale sa svojim važnim društvenim događajima i osobama, pa bi i Hrvatska trebala krenuti u tom smjeru. Volio bi da se snimi i dokumentarac o Satanu Panonskom, jer mislim da bi se takav dokumentarac mogao prodati i izvan Hrvatske. No, bojim se da cijela industrija ide u krivom smjeru i da previše ovisimo o motiviranosti nekoliko entuzijasta.”

Foto: Damir Zovko

Što po tebi mora sadržavati dobar, pravi, čistokrvni glazbeni dokumentarac?

“Usporedio bih to mišljenje s dojmom o dobrom koncertu. Volim i želim osjetiti da je bendu ispred mene stalo, da su se oznojili za vrijeme svoje svirke. Ne volim osjetiti liniju manjeg otpora, kada autori pribjegavaju sigurnom rješenju talking headsa, a ni iz ta tri sugovornika ne mogu izvući maksiumum. Ako moram birati, primjerice, odličan mi je dokumentarac “Prvi pravi ženski zvuk”, o novosadskoj grupi Boye. Odličan mi je i “Sevdah o rodama”, priča o Edi Maajki.”

Na kraju balade, ima li uopće nekog generalnog pomaka na dokumentarnoj sceni? Događaju li se određeni pozitivni trendovi ili smo još uvijek na mrtvoj točki glede te tematike?

HRT je prije imao naviku puštanja dokumentarnih filmova, pa je s tom praksom prestao. Evo, sad se dolaskom trećeg programa otvara novi prostor našim dokumentarcima. HAVC je također puno pomogao, samo, naravno, treba vremena i strpljenja. Generalno, hrvatski dokumentarac je na stabilnim nogama, iako treba dati više prostora mlađim autorima, pogotovo što su takvi filmovi u svijetu ozbiljna i velika stvar. Evo, neki dan me zove neki Brazilac, i ja mu objašnjavam kako priča o Edi Maajki može biti univerzalno primljena u cijelom svijetu. No, on je čuo samo o Bregoviću i Kusturici. Teško se i našim dokumentarnim redateljima boriti protiv tog trpanja u isti balkanski stereotipni koš…”


Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

Osjećaj doma i izazovi pronalaska zajedničkog jezika

Redateljica i istraživačica Kumjana Novakova održala je 31. siječnja u Dokukinu KIC masterclass "Uz arhive, nasuprot arhivima: Sastavljanje odsutnosti".

“Paviljon 6” Gorana Devića u programu “Storyvillea”!

"Paviljon 6" (Petnaesta umjetnost, 2024.) Gorana Devića prikazat će se u sklopu iznimno uglednog programa "Storyville".

“Fiume o morte!” i filmovi s fokusom na grad u Dokukinu KIC

"Fiume o morte!" (2025) Igora Bezinovića i filmovi s fokusom na grad dolaze ovaj tjedan u zagrebačko Dokukino KIC.

“Fiume o morte!” Igora Bezinovića najbolji film 54. Međunarodnog filmskog festivala u Rotterdamu!

"Fiume o morte!" (2025) Igora Bezinovića proglašen je najboljim filmom 54. Međunarodnog filmskog festivala u Rotterdamu.

[VIDEO] Gostovanje Veljka Vidaka u Dokukinu KIC

U Dokukinu KIC je održana hrvatska premijera dokumentarca "Cinéma Laika" (2023), debitantskog ostvarenja hrvatskog vizualnog umjetnika Veljka Vidaka.

U tijeku prijave za 4. Cherry Pop Festival

U tijeku su prijave za natjecateljski filmski "Sweet Cherries", četvrtog izdanja Cherry Pop Festivala.

Nagrade za hrvatske filmaše u New Yorku i Trstu

Hrvatske filmske autorice i autori nastavljaju predstavljati vlastite projekte na brojnim svjetskim festivalima i manifestacijama.

“Cinéma Laika” Veljka Vidaka uskoro u hrvatskim kinima

Dokumentarni film "Cinéma Laika" (2023) Veljka Vidaka, premijerno će biti prikazan u srijedu, 5. veljače u Dokukinu KIC.

Masterclass Kumjane Novakove i projekcija “Šutnje razuma” u Dokukinu KIC

Nagrađivana makedonska redateljica Kumjana Novakova održat će sutra u Dokukinu KIC masterclass posvećen radu s arhivom.

28. Međunarodni dokumentarni filmski festival Ji.hlava: “Happiness to All” – Živjeti finu rusku stvarnost

U filmu "Happiness to All" (2024) Filipa Remunde, Vitalij je tragičan junak suvremene ruske stvarnosti u ranim srednjim godinama.