Francuski redatelj Luc Jacquet te ostatak filmske ekipe na čelu sa snimateljima Laurentom Chaletom i Jeromeom Maisonom, propisno su se napatili snimajući “March Of The Penguins” (originalno “Le Marche de l’empereur”, hrvatski “Carsko putovanje”), dokumentarni klasik iz 2005. godine. Godina dana patnje na nehumano niskim temperaturama i svim popratnim antarktičkim nuspojavama ipak su se isplatile, s obzirom da je “March Of The Penguins” osvojio dokumentarnog Oscara 2005. godine.
Uz osvajanje prestižnog zlatnog kipića, ovo nagrađivano filmsko ostvarenje može se podičiti i titulom drugog komercijalno najuspješnijeg dokumentarca svih vremena (zarada oko 78 milijuna dolara), gledajući u leđa tek neprikosnovenom “Fahrenheitu 9/11”, redatelja Michaela Moorea.
“March Of The Penguins” prati put anatarktičkih carskih pingvina koji u potrazi za partnerom prolaze snježno bijelu Golgotu dugu 70 kilometara. Svake jeseni, naime, svi spolno sazreli pingvini napuštaju svoja uobičajena prebivališta i kreću u jednotjednu avanturu kako bi prenijeli svoje gene na sljedeću generaciju. Sigurna, ali sedam dana daleka unutrašnjost, carskim pingvinima nudi zaštitu od predatora i relativno bezbrižno mjesto za odgoj crno-bijelih potomaka.
I iako nas Morgan Freeman svojim nenadmašnim baritonom uvjerava kako ćemo uskoro prisustvovati pingvinskoj ljubavnoj priči, sama realnost je mrvicu drugačija. Carski pingvini – u prosjeku visoki oko 120 centimetara te 30-ak kilograma teški – mijenjaju partnere svake sezone parenja. Za razliku od, recimo, vjernih i monogamnih labudova, ovi pernati ljepotani “sklapaju ugovor” sa suprotnim spolom na nekoliko mjeseci – do trenutka kad potomci malo stasaju – nakon čega svaka od “ugovornih strana” kreće na svoju stranu, bez daljnih komplikacija i žaljenja.
Jacquetovi junaci sposobni su iskazivati ljubav i gotovo dječju nepromišljenost. Nesebično žrtvovanje i goleme doze ljubomore. Sposobni su za bezgraničnu obzirnost, ali i neshvatljive očajničke činove.
No kako god okrenemo, zarotiramo ili ljudski “zaciniziramo”, “March Of The Penguins” uistinu jest dirljiva i topla životinjska ljubavna priča. Jer što reći na činjenicu da nakon što ženka izlegne jaje, ulogu mame, i to na puna dva mjeseca, preuzima budući ponosni otac? Ženka u tom razdoblju napušta mjesto parenja kako bi nadoknadila tjelesnu masu, a nakon povratka i othranila izlegnutog mladunca. U tom razdoblju mužjak pingvina svojim perjem grije mladunca, štiteći ga od brutalne antarktičke hladnoće i vjetrova koji mogu doseći brzine i preko 200 km/h.
Redatelj Jacquet i snimateljski dvojac Chalet-Maison približili su nam nepoznati svijet carskih na dosad neviđeni i unikatni način. Jacquetovi pingvini nisu samo bezizražajni objekt u daljini koji ćemo suhoparno analizirati ispred naših precijenjenih monitora i TV plazmi. Jacquetovi junaci sposobni su iskazivati ljubav i gotovo dječju nepromišljenost. Nesebično žrtvovanje i goleme doze ljubomore. Sposobni su za bezgraničnu obzirnost, ali i neshvatljive očajničke činove.
“March Of The Penguins” je predivno i nadahnjujuće iskustvo. Čak i u američkoj verziji koja je francuskom originalu “oduzela” glumljene glasove različitih pingvina te dodala narativnu komponentu nenadmašnog Morgana Freemana. Zadatak za neku buduću domaću dokumentarnu zadaću: pogledati i “Le Marche de l’empereur”.
