IntervjuiAnja Koprivšek: "'Grand Prize' je ljubavna priča smještena u svijet zagrebačke ballroom...

Anja Koprivšek: “‘Grand Prize’ je ljubavna priča smještena u svijet zagrebačke ballroom scene”

|

Srpska autorica Anja Koprivšek na nedavno završenom, 20. ZagrebDoxu, predstavila je svoj diplomski dokumentarac “Grand Prize” (Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu, 2024.), s kojim je završila diplomski studij pri Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Dokumentarac, pak, donosi priču o vezi trans muškarca Tea i njegove djevojke Valentine u svijetu jedne posebne plesne scene.

“Film ‘Grand Prize’ je moj diplomski film na Akademiji dramske umjetnosti, na dokumentarnom odsjeku. To je zapravo ljubavna priča smještena u svijet zagrebačke ballroom scene – prati Tea i Valentinu, koji istovremeno otkrivaju jedni druge i svoju vezu, ali i koji sudjeluju u jednoj zajednici i svijetu koji je u Zagrebu u velikom usponu već pet godina. To je siguran prostor za LGBTQ zajednicu; sigurno mjesto za izražavanje, umjetnost i performans, ali isto tako i za sve koji dolaze kao gledatelji”, ističe Anja i nastavlja:

“Na ballroom sam naišla tako što sam i sama krenula na tečaje voguea, odnosno ovog dominantnog plesa u ballroomu. I kroz to sam upoznala najprije Valentinu, moju instruktoricu plesa, i njenog partnera Tea. Neko vrijeme već pratim scenu i zapravo sam izvorno htjela ići u neki širi kolektivni portret. Na kraju sam se ipak opredijelila za jednu intimnu priču. Nekako mi se činilo da se možda na taj način može ispričati – jer u ballroomu ima tisuću priča. Ne možeš ih ispričati sve. Izabrala sam onu koja mi se kroz odnose najviše razvila.”

Anja nam je odgovorila i na pitanje o potencijalnim drugačijim okolnostima u odnosu na svoje prijašnje filmove.

“Prva stvar koju donosi i koja je drukčija u odnosu na moj prijašnji rad – sad sam stvarno radila s ekipom. Dakle, prvi put sam radila sa snimateljem, onako ozbiljno i temeljito na nečemu što je zapravo moje; nisam sama snimala svoj film. Još jedna razlika je što sam film snimila u kraćem roku. Prvi sam snimala skoro dvije godine, ovaj je nastao u mnogo kraćem vremenskom periodu od nekoliko mjeseci”, rekla nam je autorica i zaključila:

“Razlika je, usudit ću se reći – malo veća doza zrelosti u svemu tome. Ja sam školu od dvije godine završavala četiri, što zbog inspirativnih kriza, što zbog korone i nekih drugih stvari. Ali rekla bih da mi je Akademija stvarno dala neke alate, s kojima se mogu ležernije upustiti u dokumentaristiku, nego da sam probala bez. Zapravo sad nakon diplomiranja znam što i gdje želim raditi. Znam da ću ostati u Zagrebu, ali pošto sam iz Novog Sada i zato što bih isto tako voljela snimiti i neke filmove u Srbiji, voljela bih biti na relaciji. Ali definitivno ostajem u Zagrebu, za dalje ćemo vidjeti…”

Povezani tekstovi

Žana Agalakova: “Odlučila sam otići ondje gdje me boli”

Ruska redateljica Žana Agalakova za Dokumentarni.net govori o svom filmu "Dolazi mali sivi vuk" / "A Little Gray Wolf Will Come" (2025).

Aleš Suk: “Na nama ljudima je kakav svijet ćemo ostaviti onima koji dolaze poslije nas”

Redatelj Aleš Suk režirao je "(P.S.)", začudan i vrlo zavodljiv 15-minutni dokumentarac dramske strukture i lirske atmosfere.

Karolina Hrga: “Dokumentarni film može pomoći u demistificiranju često nevidljivih odnosa moći i poremetiti službene narative”

Izvršna direktorica Liburnia Film Festivala, Karolina Hrga, za naš portal najavljuje ovogodišnje, 23. festivalsko izdanje.

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

23. Liburnia Film Festival: “Dolazi mali sivi vuk” – Od inozemne dopisnice do strane agentice

"Dolazi mali sivi vuk" (2025) Žane Agalakove doima se iskrenim zagledom u identitet i sudbinu, dirljivom ispovijedi ranjivog malog čovjeka.

23. Liburnia Film Festival: “Moja prijateljica Sely” – Enuncijacija sjećanja

U međuigri osobnog i kolektivnog, intimnog i društvenog, "Moja prijateljica Sely" (2025) Maje Alibegović pronalazi svoju nježnost i snagu.

23. Liburnia Film Festival: “Najbolji profesor filma na svijetu” – Između fikcije i stvarnosti

U filmu "Najbolji profesor filma na svijetu" (2025) Vida Žagar vrlo se spretno snašla u situaciji gdje joj je manevar limitiran.

(Ne)providnost manipulacije

Treći tekst iz esejističkog serijala "Umnažanje dokumentarnog Umnažanje dokumentarnog".

Sinoć u Opatiji otvoren 23. Liburnia Film Festival

Sinoć je u Opatiji otvoren 23. Liburnia Film Festival.

Vida Žagar: “Filmovi koji postavljaju važna pitanja vrijedni su rizika”

Vida Žagar režirala je dokumentarac "Najbolji profesor filma na svijetu" (VERN', 2025.), koji će danas biti prikazan na 23. LFF-u.

23. Liburnia Film Festival: “O mačkama i ljudima” – Mačkolovna antropologija južnog Jadrana

"O mačkama i ljudima" (2025) Sunčice Ane Veldić privlačno prožima smirenost s dinamičnošću, promatračku odmaknutost s aktivnom uključenošću.

Žana Agalakova: “Odlučila sam otići ondje gdje me boli”

Ruska redateljica Žana Agalakova za Dokumentarni.net govori o svom filmu "Dolazi mali sivi vuk" / "A Little Gray Wolf Will Come" (2025).

Suženi snovi

Treći esej "Novog gruzijskog dokumentarnog filma" govori o ostvarenju "Kroćenje vrta" / "Taming the Garden" (2021) Salomé Jashi.

Aleš Suk: “Na nama ljudima je kakav svijet ćemo ostaviti onima koji dolaze poslije nas”

Redatelj Aleš Suk režirao je "(P.S.)", začudan i vrlo zavodljiv 15-minutni dokumentarac dramske strukture i lirske atmosfere.