PočetnaNajaveLiburnia uplovljava u Rab

Liburnia uplovljava u Rab

|

“Liburnia uplovljava”, turneja filmova s prošlog izdanja festivala hrvatskog dokumentarnog filma Liburnia Film Festivala, u utorak 6. srpnja u 21.30 sati, gostovat će u Ljetnom kinu Rab, s filmovima koji su u 2020. na festivalu nagrađeni za najbolji film po izboru žirija i publike.

Riječ je o dokumentarcima “Porvenir” (REA, 2020.) redateljice Renate Poljak koji je na lanjskom LFF-u žiri nagradio za najbolji film festivala, najbolju kameru (Boris Poljak) i najbolji dizajn zvuka (Iva Ivan); te najboljem filmu po izboru publike, “Starac i roda, priča o Malenoj i Klepetanu” (Antitalent / Tramal Films / Transmedia Production / HRT, 2020.), redatelja Tomislava Jelinčića.

Porvenir, što na španjolskom znači budućnost, jedini je grad u Ognjenoj zemlji, na dnu zemaljske kugle, osnovan od strane hrvatskih migranata početkom 20. stoljeća. Jedan je od njih bio i redateljičin pradjed. Ovaj vizualno snažan poetski dokumentarac postavlja pitanje: Ostaju li u našem tijelu sjećanja naših djedova, ostaje li nam sudbina da bježimo i tražimo bolje zemlje upisane u tijelo?

“Starac i roda” je priča o Malenoj i Klepetanu, dvjema rodama o kojima se brine Stjepan, umirovljenik i udovac iz Slavonskog Broda. Prije 28 godina Stjepan Vokić pronašao je Malenu propucanog krila, spasio joj život i od tada njih dvoje dane provode zajedno, većinom u iščekivanju novog proljeća. Malena je 2002. pronašla ljubav svog života. Klepetan, kako ga je Stjepan nazvao, vraća joj se svake godine i zajedno su do sada odgojili 60-ak malenih roda. Kad stigne jesen, Klepetan i rode kreću na dalek put prema Africi dok Malena ostaje u selu sa Stjepanom.

Povezani tekstovi

“Nasmijana Gruzija” na programu Al Jazeere Balkans

Dokumentarni film "Nasmijana Gruzija" (2023) autora Luke Beradzea, danas se prikazuje na programu Al Jazeere Balkans.

Premijera filmova polaznika 14. Škole dokumentarnog filma

U zagrebačkom Dokukinu KIC u srijedu će premijerno biti prikazani završni filmovi polaznica i polaznika 14. Škole dokumentarnog filma.

“Pod sretnom zvijezdom” Pétera Kerekesa od danas u hrvatskim kinima

U hrvatska kina danas dolazi dokumentarni film "Pod sretnom zvijezdom" / "Wishing on a Star" (2024) slovačkog redatelja Pétera Kerekesa.

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

“Porcelain War” – Ukradeni trenuci ljepote

"Porcelain War" (2024) gotovo je u cijelosti sastavljen od snimaka koje su u ukrajinskom Harkivu bilježili tamošnji stanovnici.

21. ZagrebDox: “Željezo” – Tvrda vizualna kultura

"Željezo" (2024) Vitalija Manskog doprinosi razumijevanju toga kako se suvremena društva nose s ratnim sukobima.

21. ZagrebDox: “Ko će pokucati na vrata mog doma” – Starac i zima

"Ko će pokucati na vrata mog doma" Maje Novaković, temi iskupljeništva i isposništva pristupa esejistički svrhovito i artistički ambiciozno.

“Kritika i društvo”: Filmska kritika u regiji – mogućnosti suradnje

Prvo ovogodišnje izdanje programa "Kritika i društvo" održat će se 9. svibnja s početkom u 18 sati u zagrebačkom Dokukinu KIC.

21. ZagrebDox: “Svećenica” – Na životnoj prekretnici

Na 21. ZagrebDoxu slovenska "Svećenica" / "Woman of God" / "Duhovnica" (2023) Maje Prettner, osvojila je HRT Nagradu publike s visokom ocjenom 4,94.

“Metallica: Some Kind of Monster” – Gorostas na koljenima

Posljednji ovosezonski "Rockdocs" za temu ima film "Metallica: Some Kind of Monster" (2004) redateljskog para Joe Berlinger - Bruce Sinofsky.

21. ZagrebDox: “Druga strana planine” – Posjet iz druge ruke

"Druga strana planine" (2024) Yumeng He fokus prebacuje na ostvarivanje direktnog kontakta i dijaloga prošlosti i suvremenosti.

Péter Kerekes u Dokukinu KIC: Blažene prepreke

Slovački redatelj Péter Kerekes u subotu je gostovao u zagrebačkom Dokukinu KIC, gdje je održao masterclass predavanje "Blažene prepreke".

Neminovni nemi svet

Zamišljen kao omaž poeziji Francisa Pongea, "God Only Knows" (1994) Jean-Daniela Polleta nudi autorsku transpoziciju Pongeove poetike.

“Arhitekton” – Gdje je nestao kamen

"Arhitekton" (2024) Viktora Kosakovskog je dojmljiva vježba za oko slabijeg kritičkog dometa od onoga za koji djeluje da je postojala ambicija.