EsejiProzori"Ljudi na točkovima" - Kretanje kao sudbina

“Ljudi na točkovima” – Kretanje kao sudbina

|

Ranih šezdesetih dokumentarni film nalazio se u intenzivnoj tranziciji u one vrste filmskog izlaganja kakve smo danas skloni pripisivati tom filmskom rodu. Ovo je bilo omogućeno tehnološkim napretkom pojave lakših kamera te mogućnosti snimanja zvuka na samoj lokaciji. Time se dokumentarni film otvorio za anketnu metodu, kao i metodu opservacije koja je u vrijeme korištenja skupe i osjetljive filmske vrpce bila bitno drugačija od današnje. Upotreba anketne metode koje je omogućilo snimanje zvuka rezultiralo je onim što je postalo početkom šezdesetih godina 20. stoljeća u Francuskoj poznato kao film istine, a u Engleskoj direktni film. Jedan od prvih domaćih filmova u kojem se očituju ove tendencije svjetske kinematografije i koji postulira novoosvojenu socijalnu kritičnost u jugoslavenskoj kinematografiji, snimio je Rudolf Sremec (Vinkovci, 18.8.1909. – Zagreb, 16.12.1999.). Ovaj je redatelj karijeru posvetio primarno dokumentarnom rodu snimivši oko 90 filmova kojima je sam i scenarist, iskušavajući najraznolikije stilove i izlagačke registre. Tako je Zoran Tadić zapisao kako u Sremčevu opusu možemo odčitavati sve faze dokumentarnog filma u Hrvatskoj. Kao redatelj Rudolf Sremec debitira još 1947. i isprva snima antropološke i socrealističke filmove, da bi šezdesetih među prvima u našoj kinematografiji iskoristio nove tehnološke mogućnosti snimanja zvuka i doveo do vrhunca svoju metodu prijateljske kamere, kako ju je sam imenovao.

Sremčeva prijateljska kamera nije ništa drugo doli davanje glasa protagonistima, uz izrazito inventivan pristup filmskom zvuku i autorski senzibilitet presudno obilježen empatijom koja nikada nije zasjenjena potrebom dokazivanja kroz filmski medij. U jednom od svojih najboljih ostvarenja, “Ljudi na točkovima” (Zagreb film, 1963.), hrvatski redatelj zvučno i slikovno portretira nekoliko radnika koji svakodnevno iz sela putuju u grad na posao različitim prijevoznim sredstvima, od vlaka do bicikla. Njihove su izjave u prvom licu zvučno spojene s prizorima osebujnog i napornog putovanja. Ovi snimci čine slikovnu okosnicu filma koji se otvara natpisom: “Oko četrdeset posto naših radnika u industriji svakog dana putuje sa sela u grad na posao. Poslije rada vraćaju se kući i tako dobar dio dana provedu na točkovima. Jednom nogom su na selu, a drugom u tvornici. U ovom filmu sami o tome govore”. Sremec u “Ljudima na točkovima” koristi za to doba inventivan i radikalan postupak izbjegavanja govora protagonista pred kamerom. Umjesto toga, opservacijski snimci svakodnevne tranzicije radnika od sela do grada i natrag, zvučno su popraćeni njihovim izjavama. Protagonisti koje snima kamera nisu nužno oni koje čujemo u zvučnoj podlozi – nekad dolazi do preklapanja, pa i do potpunog razilaženja što cjelini daje nevjerojatnu dinamiku naglašenu i samim kretanjima različitih prijevoznih sredstava unutar filmske slike.

U suprotnosti s ovim neprestanim muvingom, stoje sami (mahom muški) umorni i iscrpljeni putnici. Ovi su prisiljeni istovremeno raditi na svojoj zemlji i u tvornici kako bi prehranili vlastite obitelji, a o čemu autentično svjedoče u dokumentarcu. Film je dramaturški uokviren kao prikaz jednog radnog dana radnika-migranta te ga stoga redatelj otvara i završava istim kadrom. U njemu gledamo radnika koji u zoru, ispred svoje kuće na seoskom putu, pali cigaretu, a zatim šibicom osvjetljava ručni sat na kojem vrijeme pokazuje 3 sata ujutro. Sremec ovim postupkom podcrtava cikličnost i žrvanj radničke egzistencije, a isti će kasnije ponoviti i Krešo Golik u svom klasiku “Od 3 do 22” (Zagreb film, 1966.), koji također prikazuje 24 sata u egzistenciji mlade radnice. Gorčinu seljačkog položaja najuvjerljivije pak ilustrira prizor koji prethodi posljednjem, a u kojem radnik odlazi na počinak te mu žena izuva cipele polažući mu noge na krevet. Dotle u zvučnoj podlozi čujemo poput mašine navijen (njen?) ženski glas koji ponavlja kako se mora raditi sve brže i brže. Ovakvim je odvažno kritičkim razgolićavanjem paradoksa i tame radničke egzistencije, Sremec utro put našoj bogatoj filmskoj tradiciji govorenja za i o onima na čijim se plećima nosio uteg društvenog napretka.

“Ljudi na točkovima”

  • Scenarij i režija: Rudolf Sremec
  • Kamera: Ilija Vukas
  • Montaža: Lida Braniš
  • Produkcija: Zagreb film
  • Godina proizvodnje: 1963.
  • Trajanje: 13 minuta

Povezani tekstovi

Kratka povijest radničkog kraha

Drugi esej "Faktografska vrijednost socijalnog dokumentarca" bavi se filmovima o radništvu u bivšoj Jugoslaviji te Hrvatskoj.

Kino na pruzi

Objavljujemo tekst nastao povodom programa "Kino na pruzi", koji je Dina Pokrajac selektirala za projekt "Kino Trešnja".

Promocija knjige “Prozori – ogledi iz filmske stvarnosti” Višnje Pentić

U Zagrebu će ovog petka, u Knjižnici Bogdana Ogrizovića, biti predstavljena knjiga "Prozori - ogledi iz filmske stvarnosti" Višnje Pentić.

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

“I kipovi umiru” – Muzeji kao mjesto smrti

Danas je teško pojmiti kontroverznost filma "I kipovi umiru" jer se kritika kolonijalizma može učiniti pomalo apstraktnom.

22. ZagrebDox: “Subjektivna” – Subjektivnost nije slabost, već polazišna točka

U konačnici, "Subjektivna" (2026) Anje Koprivšek skica je festivalskog iskustva i dnevnički zapis osobne introspekcije.

Posljednje ovosezonske “Vizije” posvećene filmu “Zidane, portret 21. stoljeća”

Posljednje ovosezonske "Vizije" posvećene su filmu "Zidane, portret 21. stoljeća" / "Zidane: A 21st Century Portrait" / "Zidane, un portrait du 21e siècle" (2006).

“Cannes Docs” – Svijet dokumentaraca Filmskog festivala u Cannesu

Kratki posjet paviljonu "Cannes Docs" podsjeća vas da dokumentaraca nikada nije bilo više na tržištu, koji nailaze na sasvim nove probleme i izazove.

19. Beldocs: “Zalazak” – Arhitektura socijalne države

Miloš Jaćimović u svom filmu "Zalazak" (2026) vrijednost nestalog sustava ne komunicira gorčinom ni transferima krivnje.

15. Škola dokumentarnog filma: Još ruka-dvije

15. Škola dokumentarnog filma trajala je od listopada 2025. do travnja 2026., a pohodilo ju je desetero polaznika.

Otvorene prijave za 35. Dane hrvatskog filma

Dani hrvatskog filma pozivaju na prijavu filmova za 35. izdanje koje će biti održano od 15. do 18. listopada 2026. u karlovačkom Kinu Edison.

Predstavljen program 36. Animafesta

U Galeriji Kranjčar u utorak je održana konferencija za medije 36. Svjetskog festivala animiranog filma – Animafesta Zagreb 2026.

22. ZagrebDox: “Tragovi pripadanja” – Aporija bezdomnosti

Materijal filma "Tragovi pripadanja" je istodobno introspektivan, logoreičan i kinetičan; veoma osoban, ali uvjetno rečeno i kolektivan.

“Ono što treba činiti” najbolji međunarodni dokumentarac 19. Beldocsa

U Beogradu je završio 19. Beldocs, na kojem su hrvatski projekti te autorice i autori osvojili niz nagrada i priznanja.