PočetnaRecenzije"Selo bez žena" - Ovce, pijetlovi i trojica srpskih "starih momaka"

“Selo bez žena” – Ovce, pijetlovi i trojica srpskih “starih momaka”

|

Višestruko nagrađivani dokumentarac redatelja Srđana Šarenca, “Selo bez žena” (2010), odavno je odradio vlastiti festivalski život prije nego što je završio u recenzentskim rukama portala Dokumentarni.NET. Ovaj tragikomični dokumentarni grumen zlata o trojici neoženjene braće u tridesetima, naosvajao se uglednih priznanja diljem Europe, zabilježivši zapažene nastupe i na nefikcijskim festivalskim gigantima poput ZagrebDoxa i nizozemske IDFA-e 2010. godine.

Opservacijski film Srđana Šarenca prati živote trojice braće – Zorana, Dragana i Rodoljuba – i zajedničku životnu sudbinu neizbježno isprepletenu s trošnim zidovima njihove potleušice u nepristupačnim vrletima jugozapadne Srbije. U tom zabačenom selu po imenu Zabrđe, braća žive zajedno s još petoricom neoženjenih sumještana, od kojih se u dokumentarcu pojavljuje tek stariji, ali prepredeni i još uvijek živahni susjed Velimir.

Šarenac je sa svojom snimateljskom ekipom ekspresno uletio u rulje ruralne srpske apokalipse, čiji su glavni sudionici mučeničkom lakoćom odavno apsorbirali vlastitu pretpotopnu stvarnost bez vodovoda i asfaltiranih cesta, a čiju monotoniju razbijaju tek blejanje prisutnih ovaca ili glazbeno šepurenje lokalnih pijevaca.

Težak je to život za trojicu odraslih muškaraca koji spavaju u istoj prostoriji, a čije unutrašnje zidove umjesto tapeta krase stručno oblijepljeni portreti golih ljepotica iz bogtepitaj kojih stručnih časopisa. No kad jednom od njih napokon dosadi svakodnevno buđenje bez ljepše polovice, stvarnost ovih starih momaka više nikad neće biti ista…

Napraviti slojevito i upečatljivo dokumentarno ostvarenje i unatoč tim očiglednim problemima – što “Selo bez žena uistinu i jest” – čak i iz ove perspektive pogledanog filma, graniči sa znanstvenom fantastikom. Šarenac je bez većih napora mogao zabrazditi u zamku farsične karikaturalizacije svojih likova i izbjeći drastično težu zadaću udjeljivanja empatične note, po svemu ipak tragičnim sudbinama.

Iako po svojoj tematici dosta blizak Slijepčevićevom “Gangster te voli” (2013), Šarenčevo djelo tek je na trenutke uspjelo dosegnuti “Gangsterovu” tragikomičnu stratosferu protkanom suptilnim sociološkim komentarom jednog ruralnog eko-sistema. Za razliku od spomenutog dokumentarca i nenadmašne galerije likova imotskog zaleđa, Šarenčeva braća uglavnom su šutljivi brđani, čiju škrtost na suglasnicima simbiotički izvrsno nadopunjava njihov ograničeni set emocija, pretežno rastavljen na tek primalnu garnituru najosnovnijih faktora.

Kako, k vragu, ne napraviti karikature od muškaraca koji u današnje vrijeme jedva znaju razgovarati na mobitel, veliku nuždu obavljaju u iskopanoj priručnoj rupi s pokretnim vratima, a riječ e-mail vjerojatno povezuju s pločicama izmaštanog Godotovskog vecea?

Napraviti slojevito i upečatljivo dokumentarno ostvarenje i unatoč tim očiglednim problemima – što “Selo bez žena uistinu i jest” – čak i iz ove perspektive pogledanog filma, graniči sa znanstvenom fantastikom. Šarenac je bez većih napora mogao zabrazditi u zamku farsične karikaturalizacije svojih likova i izbjeći drastično težu zadaću udjeljivanja empatične note, po svemu ipak tragičnim sudbinama.

Redatelj “Sela bez žena”, međutim, majstorski je poentirao, u prvi plan kao solidnu dokumentarnu bazu stavivši najsnažnije ljudske emocije poput straha, usamljenosti i želje za ljubavlju. Slaveći Zoranovu bolnu želju za promjenom i izlaskom iz zone komfora, Šarenac je elegantno zaobišao patronizirajući birtijaški jal i svome dokumentarcu uspio osigurati univerzalnu životnu priču s kojom se svi možemo poistovjetiti.

U osamdesetak minuta svoje staromomačke nefikcijske pustolovine ovaj redatelj uspio je utisnuti snažni osobni pečat, majstorski žonglirajući kulturološkim metaforama (poslovi na selu uz zvukove srpskih narodnjaka) i neskrivenom političkom ironijom (Srbi, uključujući i Zorana, po buduće žene odlaze u Albaniju).

Da, “Selu bez žena” ponekad fali pokoje zrnce empatije, intimnosti i topline – nešto na što redatelj, zbog već spomenutih objektivnih okolnosti, i nije mogao utjecati. Ono na što Šarenac jest mogao utjecati – neshvatljivi i gotovo diletantski kraj samog filma – redatelju je u konačnici oduzelo značajni postotak konačne ocjene na našem portalu. Preporuka za gledanje “Sela bez žena”, međutim, i dalje stoji…

"Selo bez žena"
Režija: Srđan Šarenac
Godina proizvodnje: 2010.
Zemlje podrijetla: Srbija / Hrvatska / Francuska
Trajanje: 83 minute

Povezani tekstovi

82. Međunarodni filmski festival u Veneciji: “The Tale of Silyan” – Let iznad praznog ognjišta

Novi film Tamare Kotoveske, "The Tale of Silyan" / "Prikaznata za Siljan" (2025), prikazan je na ovogodišnjem Međunarodnom filmskom festivalu u Veneciji.

21. Festival 25 FPS: “Biti John Smith” – A žudio je za slavom

"Biti John Smith" je svojevrsno autobiografsko ostvarenje, uvrnuto i pomaknuto, no koje bi se bez zadrške moglo svrstati u dokumentarni rod.

Lennonofilija

"Treba li nam još jedan film o Johnu Lennonu?", moglo se pročitati povodom dva razmjerno svježa dokumentarna slikopisa o tom velikanu pop-rocka.

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

20. DOKUart: “Cent’anni” – Kronika jedne veze

U filmu "Cent'anni" (2024) Maje Doroteje Prelog, pratimo osobni Giro d'Italia na koji se zaputio njezin životni partner Blaž.

“Fade In – prvih 25 se pamti”: Fade In i “Direkt” u KIC-u

U sklopu projekta "Fade In – prvih 25 se pamti", Fade In započinje seriju događanja posvećenih stvaralaštvu i autorima koji su obilježili četvrt stoljeća rada u ovoj organizaciji.

“Fiume o morte!” Igora Bezinovića najbolji film 20. DOKUarta

Završeno je jubilarno, 20. izdanje DOKUarta,, a nagrada publike pripala je filmu "Fiume o morte!" Igora Bezinovića s prosječnom ocjenom 4,81.

Werner Herzog, dokumentarist – od ekscentrika do klasika (II)

Drugi nastavak esejističkog serijala "Werner Herzog, dokumentarist - od ekscentrika do klasika".

Silvestar Mileta: “Osjećamo nepodijeljene simpatije prema novom konceptu Dana hrvatskog filma”

Umjetnički ravnatelj Dana hrvatskog filma, Silvestar Mileta, za Dokumentarni.net najavljuje njegovo 34. izdanje koje će se ponovno održati u Karlovcu.

Dva hrvatska dokumentarca u natjecateljskoj konkurenciji 68. DOK Leipziga!

Čak dva hrvatska dokumentarna filma ušla su u natjecateljski dio ovogodišnjeg, 68. DOK Leipziga.

82. Međunarodni filmski festival u Veneciji: “The Tale of Silyan” – Let iznad praznog ognjišta

Novi film Tamare Kotoveske, "The Tale of Silyan" / "Prikaznata za Siljan" (2025), prikazan je na ovogodišnjem Međunarodnom filmskom festivalu u Veneciji.

21. Festival 25 FPS: “Biti John Smith” – A žudio je za slavom

"Biti John Smith" je svojevrsno autobiografsko ostvarenje, uvrnuto i pomaknuto, no koje bi se bez zadrške moglo svrstati u dokumentarni rod.

Novi azerbejdžanski film u Klubu MaMa

U Zagrebu će se 16. listopada u 19 sati, u prostoru Kluba MaMa, održati filmsko-diskurzivni program "Novi azerbejdžanski film".

Uvod u svijet Adama Curtisa – dokumentarist moći i ideologije

Adam Curtis nije prorok kraja, već analitičar raspada – poglavito raspada općeg smisla, pri čemu ne nudi izlaz, ali nas poziva da povijest iznova preispitamo.
Režija: Srđan Šarenac<br> Godina proizvodnje: 2010.<br> Zemlje podrijetla: Srbija / Hrvatska / Francuska<br> Trajanje: 83 minute"Selo bez žena" - Ovce, pijetlovi i trojica srpskih "starih momaka"