PočetnaNaj-listeSutra počinje 4. STIFF: Društvena pitanja i razbijanje stereotipa

Sutra počinje 4. STIFF: Društvena pitanja i razbijanje stereotipa

|

Od 38 filmova službenog programa 4. Međunarodnog studentskog filmskog festivala STIFF (Rijeka, Art-kino Croatia, 19. – 22.10.), gotovo polovica (16) repertoara otpada na dokumentarni filmski rod. Ostvarenja studoša filma iz svih svjetskih kutaka uglavnom prate ovogodišnji festivalski temat pod nazivom Društvena pitanja (Social Issues / Social Is Us) kojim se želi osvijestiti problematika ranjivih skupina u današnjem društvu. Zanimljivo je primijetiti i da dobar dio ovogodišnjeg dokumentarnog programa ne samo da udovoljava osnovnim tehničko-zanatskim standardima dostojnih šireg gledateljskog kruga (kako su naglasile selektorice Maša Drndić i Sanja Marjanović, ovo nisu amaterski već studentski fillmovi), već svojom promišljenošću i završnom popeglanošću nekoliko STIFF-ovih dokumentaraca bez problema može zagrliti budžetski višestruko superiornije naslove, uvjetno rečeno profesionalne/profesionalnije dokumentaristike. Uvjetno jer se ovdje ipak radi o kratkom metru, starijoj ali (još) neisplativijoj grani nefikcijskog stvaralaštva.

No dobro, pjesnici (ni)su čuđenje u svijetu, a ne bi trebali biti niti na portalu Dokumentarni.net jer neki od najboljih ovogodišnjih HR-dokumentaraca – sve agilnija Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu – poput “After Partyja” (2017) Viktora Zahtile ili “Kamo idemo” (2017) Lidije Špegar, dolaze upravo iz filmsko-studentskih klupa. Uznapredovala tehnologija, otvaranje novih filmskih platformi i vječno tinjajući talent polako zamagljuju profesionalne barikade – srećom, na zadovoljstvo gledatelja, konačnog konzumenta sadržaja kojem glavni problem umjesto što i gdje, sve više postaje kada.

Maša Drndić, selektorica programa Međunarodnog studentskog filmskog festivala STIFF:

“Od preko 400 prijava koliko smo ove godine zaprimili, odabrale smo 38 filmova iz 21 zemlje svijeta, od Brazila do Indonezije. Kao i svake godine proces selekcije bio je iznimno zahtjevan zbog velikog broja iznimno dobrih filmova, a zaista mi je drago naglasiti da je baš ova godina najbolja po broju i kvaliteti dokumentaraca te da je u konkurenciju za najbolji dokumentarni film ušlo čak 16 naslova.

“Studentski film nije amaterski film – radi se o filmovima visoke produkcije koji se na prvu ruku nimalo ne razlikuju od filmova etabliranih autora. Međutim, ono što osobno vidim kao prednost odnosno posebnost studentske produkcije, određena je svježina i iskrenost u izražaju; to su mladi  autori kojima je na neki način još uvijek dopušten prostor za eksperiment, koji nisu još posve uvjetovani financiranjem i tržištem. Stoga se u njihovim radovima osjeća hrabrost i sloboda, koju srećemo, primjerice, u autorskom filmu. Festival STIFF uporno trudi razbijati ove predrasude te publici predstaviti neka nova imena koja će zasigurno utjecati na budućnost svjetske kinematografije.

“Filmovi u selekciji nisu klasični aktivistički niti školski primjer angažiranih filmova, to su radovi koji kroz snažne, autentične priče i nekonvencionalne pristupe navode na razmišljanje o užoj/široj zajednici, na preispitivanje usvojenih stavova i principa. To su filmovi kojima se razmišlja i, nadamo se, priča. Kažem – priča, jer smo ove godine odlučili uvesti jednu novost u popratni program. Tako će se nakon programskih blokova “Ono o čemu se ne priča” u četvrtak, “Odiseja” u petak i “Ovdje” u nedjelju, voditi razgovori koji se oslanjaju na teme obrađene u filmovima odnosno teme obiteljskih i društvenih odnosa i migracija, seksualnosti i problema manjina. Razgovore će moderirati Greta Grakalić-Rački, stručna suradnica Kulturalnih studija sveučilišta u Rijeci i Petra Bezjak, studentica diplomskog programa kulturalnih studija u Rijeci.”

Sanja Marjanović, selektorica programa Međunarodnog studentskog filmskog festivala STIF:

“U protekle četiri godine na STIFF je prijavljeno tisuće filmova, a nimalo lak zadatak nas selektorica je odabrati samo četrdesetak filmova koji će ući u finalni natjecateljski program ovog međunarodnog festivala. Pri odabiru filmova najvažnija nam je njegova priča, da nas povede u neki novi svijet i zarobi emocijom koja nas prati i nakon izlaska iz kina. I danas, nakon četiri godine, vrlo se detaljno prisjećam filmova koje smo imali u programu prijašnjih godina. Filmovi su to koji nas toliko zarobe da zaboravimo gdje smo, dok ih gledamo.

“O kvaliteti odabranih filmova govore nagrade i nominacije koje su osvojili na festivalima diljem svijeta. Imali smo filmove nagrađene u Cannesu, Berlinaleu, Veneciji, IDFA-i, koji su osvajali Oscare… Dakle, STIFF je festival studentskog filma, ali on nipošto nije festival amaterskog filma. Postavili smo si jednu od bitnijih zadaća, a to je odgojiti publiku kako bi voljela i razumjela film; cijeniti studentski film kao nešto kvalitetno i slobodno, koji se igra i reagira na svijet oko sebe na nesputan način.

“Ove smo se godine fokusirali na filmove koji progovaraju o problemima u društvu. Želimo mapirati one teme koje se uvijek tiču nekog drugog, te odvesti publiku na jedno putovanje, smjestiti ju u centar problema, a onda kroz razgovore o filmovima pokušati pronaći način na koji svatko od nas pojedinačno može djelovati prema promjeni društva oko sebe.”

Najavna simbioza STIFF-Dokumentarni.net s takvim pitanjima problema nema, pa prvi red što-a do mora, s legalnom građevinskom dozvolom, zauzima Nijemac Maximilian Feldmann i njegov dokumentarac “Valentina” (2016), koji nizom funkcionirajućih režijskih tehnika (nijemi close-upovi protagonista, tracking shotovi, crno-bijela fotografija), kadriranjem i osjećajem za ritam/detalj, nudi svjež i nešto drugačiji pogled na svakodnevicu romske populacije, bez očekivanih moralizirajućih prodika reintegriranog Zapada. “Valentina” kroz oči, energiju i naratorski glas male junakinje iz naslova, doista, svijet oblači u nešto ljudskiji kaput, prisiljavajući gledatelja na revidiranje okamenjenih stereotipa prema romskoj problematici. Vjerojatno ne i na duže staze, no to i nije Feldmannov problem.

U slično obiteljsko, ultrasiromašno okruženje, odvodi nas i Singapurka Shammini G. Umjesto makedonskog slama, “Blizu Zemlji” / “Close to Earth” (2016) opservacijski prati svakodnevicu vijetnamske obitelji K’Ho, koja izvan matriksa modernog društva pokušava (doslovce) preživjeti od neposrednog okoliša i poljoprivrednih plodova. Blizu Zemlji, a možda bolje bliže Suncu, da zauvijek nestane i ispari, jer ovaj miks-ambis dobro poznate siromaštvo-alkoholizam-nasilje šprance gorko ujeda za srce i drži dugo nakon odjavne špice. “Zemlja” uz kadrove gajbe Saigon pive servira i ambivalentnu lopticu prijezira i empatije prema glavnoj obiteljskoj njušci teške ruke, mučnom autorefleksivnom scenom priznanja o teškom životu bez promila osobne sreće.

Nakon dvije teškaške preporuke, slijedi niz dokumentaraca koji svojom temom (i)li obradom iste zaslužuju Vašu pozornost. Belgijanka Aline Magrez pozornicu svojeg filma također je pronašla u Vijetnamu, dok “NO’l” (2016) na granici eksperimentalnog i dokumentarnog – bez dijaloških scena i naracije, kroz naglasak na pokret, ritam i zvuk – u iznimno zanimljiv filmski miks prokrvljuje svakodnevicu života uz prugu. Slovakinja Barbora Sliepková dotiče se tinejdžerske depresije u dokumentarcu “O mojoj sestri” / “About My Sister” / “O sestre” (2016), a njemački film “Svijet u kojem živimo” / “The World Around Us: Wandering Workers In Germany” (Hanna Fischer, Sofiia Melnyk i Nina Prange; 2016.), bez prevelikog uvijanja te uz povremenu uporabu animacije, govori o tamnoj strani migrantskog sna radnika iz Istočne Europe. Manuel Rees, pak, svojim dokumentarcem “Sabinina sobica” / “Sabine’s Nursery” (2016) približava hobi odraslih ljudi koji se brinu za lutke nalik ljudskoj novorođenčadi.

Dokumentarni.net, preporuke iz dokumentarnog programa 4. STIFF-a:

“Valentina” (2016)

  • Režija: Maximilian Feldmann
  • Zemlja podrijetla: Njemačka
  • Trajanje: 51 minutu

“Blizu Zemlji” / “Close to Earth” (2016)

  • Režija: Shammini G.
  • Zemlja podrijetla: Singapur
  • Trajanje: 25 minuta

Ostale preporuke:

“Broj jedan” / “NO’I” (2016)

  • Režija: Aline Magrez
  • Zemlja podrijetla: Belgija
  • Trajanje: 22 minute

“O mojoj sestri” / “About My Sister” / “O sestre” (2016)

  • Režija: Barbora Sliepková
  • Zemlja podrijetla: Slovačka
  • Trajanje: 16 minuta

“Svijet u kojem živimo” / “The World Around Us: Wandering Workers In Germany” (2016)

  • Režija: Hanna Fischer, Sofiia Melnyk i Nina Prange
  • Zemlja podrijetla: Njemačka
  • Trajanje: 17 minuta

“Sabinina sobica” / “Sabine’s Nursery” (2016)

  • Režija: Manuel Rees
  • Zemlja podrijetla: Njemačka
  • Trajanje: 19 minuta


Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

20. ZagrebDox: “KIX” – Od palivraga do palikuće

"KIX" (2024) je sniman desetak godina pa glavnoga junaka, Budimpeštanca Sandora zvanoga Šanji, pratimo od njegove osme do osamnaeste godine.

Lucija Brkić: “Sustav odbacuje ljude kojima je potrebna pomoć”

Mlada pulska autorica Lucija Brkić na 20. ZagrebDoxu je predstavila svoj novi film, studentski "U tranzitu" (ADU, 2024.).

20. ZagrebDox: “Četiri kćeri” – Radikalizacija u prikrajku

Film "Četiri kćeri" (2023) tuniške redateljice Kaouther pokazuje da su procesi radikalizacije svakog tipa identični.

20. ZagrebDox: “Zastoj” – S ekvidistance

Vrednost filma "Zastoj" (2023) kao dokumenta pandemije koronavirusa, moći ćemo da utvrdimo tek kada zagazimo u neko sledeće vanredno stanje.

20. ZagrebDox: “Tijelo” – Naša utjelovljenja

"Tijelo" (2023) Petre Seliškar možemo promatrati kao prototip adekvatnog tretmana protagonistica u osjetljivim situacijama.

20. ZagrebDox: “Jedina zemlja” – Borba filmskim sredstvima

"Jedina zemlja" dokumentira nasilno preseljenje i uništavanje palestinskih naselja, otimanje zemlje, kao i ciljano naseljavanja Izraelaca.

20. ZagrebDox: “Naša djeca” – Dojmljivo razotkrivena intima

"Naša djeca" (2024) Silvestra Kolbasa nisu samo strukturalno nego i psihološki složeno djelo u kojem se izmjenjuju različite emocije.

20. ZagrebDox: “Vilinski vrt” – Romantici i drugi autsajderi

Povezujući plejadu egzistencijalno pogubljenih pojedinaca, "Vilinski vrt" ipak ne nudi uvid u razrješenje unutarnjih i vanjskih konflikata.

20. ZagrebDox: “Četiri kćeri” najbolji međunarodni dokumentarac, “KIX” naj-regionalni

Jučer smo doznali pobjednike jubilarnog, 20. ZagrebDoxa (14.4. - 21.4.).

20. ZagrebDox: “1001 noć” – Je li ovo san?

Redateljski prvenac producentice Ree Rajčić - "1001 noć" (Eclectica, 2023.), premijerno je prikazan u natjecateljskom programu 48. TIFF-a.