PočetnaNajave"Trst, Jugoslavija": Traperice, Trst i Ponterosso na velikim platnima diljem Hrvatske

“Trst, Jugoslavija”: Traperice, Trst i Ponterosso na velikim platnima diljem Hrvatske

|

Prije više od trideset godina među jugoslavenskim je stanovništvom na vrhuncu bila kultura masovne kupovine u Trstu. Višesatno putovanje fićom po traperice i kavu prelazilo je granice obične trgovine, a njegovo geopolitičko značenje potkrijepljeno arhivskim snimkama i toplim sjećanjima svjedoka tog vremena, sažeto je u nostalgičnom, mozaičnom dokumentarcu “Trst, Jugoslavija” / “Trieste, Yugoslavia” (Alessio Bozzer, 2017.) kojeg tijekom rujna i listopada možete pogledati u hrvatskim kinima.

Mnogi se još uvijek s osmjehom prisjećaju vremena kada su po svoje prve traperice, kožne čizme, jakne ili dječju lutku odlazili u Italiju, točnije Trst. Sedamdesetih i osamdesetih godina trg Ponterosso bio je najveći šoping centar Balkana, središte izobilja, mjesto sudara kapitalizma i komunizma, za nas prozor u daleki zapad, a njih dodir s tajnovitim istokom. Milijuni stanovnika bivše države jednom ili dva puta godišnje pripremali su se za dug, ali uzbudljiv put autobusom, vlakom ili fićom u talijansku trgovačku meku vraćajući se obiteljima, susjedima i prijateljima punih ruku uz najrazličitije priče s talijansko-jugoslavenske granice.

Takve duhovite, nostalgične i danas pomalo nevjerojatne anegdote ispričane su u dokumentarcu “Trst, Jugoslavija” Talijana Alessija Bozzera koji ovih dana počinje igrati u nezavisnim kinima diljem Hrvatske, s početkom u Rovinju 5. rujna. Brojne arhivske snimke prepunog Ponterossa, nepreglednih štandova i autobusa koji već trube, prate sjećanja na skrivanje deviza u termosicama, švercanje kave u stropu vlaka, krijumčarenje vina u bocama mlijeka i oblačenje čak devet pari traperica, sve kako bi se izbjegla carina. Bilo je to i doba buđenja jeans kulture. Dosad isključivo radničke hlače postale su obilježje mladenačkog bunta, uniforma novog revolucionarnog duha pa na kraju i nezaobilazni statusni simbol. Trgovine su bile preplavljene trapericama među kojima se kao prva istaknula marka Rifle od koje je i nastao kolokvijalni naziv za prepoznatljive plave hlače.

Odlazak u Trst osim ekonomsko-trgovačkog fenomena bio je i političko-društvena iznimka koja je dokazivala mogućnost suradnje blokovski opredijeljene Italije i komunističke, nesvrstane Jugoslavije. Geopolitičku stranu tršćanske hiper kupovine u filmu objašnjavaju regionalni stručnjaci i povjesničari, a priče malog čovjeka iz svoje su perspektive dočarali redatelj Edo Galić, glumac Rade Šerbedžija, pjevač Goran Bregović i mnogih drugih svjedoci tog vremena.

“Trst, Jugoslavija” premijerno je prikazan na ovogodišnjem Liburnia Film Festivalu gdje je gostovao i sam redatelj, a tijekom rujna ovaj nostalgični, topli i duhoviti dokumentarac talijansko-hrvatsko-bosanske koprodukcije kreće igrati u Rovinju (kino Antonio Gandusio), Varaždinu (kino Gaj), Splitu (kino Karaman), Zaboku (Zelena dvorana), Rijeci (Art-kino Croatia), Puli (Kino Valli), Samoboru (kino Samobor) i Zagrebu (kino Europa). Više o terminima i datumima projekcija možete doznati na sljedećoj poveznici.

Povezani tekstovi

“Linije pogleda” u Dokukinu KIC

Sljedećeg ponedjeljka u Dokukinu KIC će biti prikazano svih pet epizoda dokumentarnog serijala "Linije pogleda" (Dokumetar / FPS Media; 2025.).

Projekcija, masterclass i radionica Stefana Pavlovića u Zagrebu

U Zagrebu će se 16. i 17. siječnja 2026. održati masterclass, radionica te projekcija filma "U potrazi za konjima" Stefana Pavlovića.

“Bosanoga (sasvim slučajna smrt)” u KIC-u

U sklopu programa "Prvih 25 se pamti", u zagrebačkom KIC-u će 9. prosinca u 20 sati biti prikazan film "Bosanoga (sasvim slučajna smrt".

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

23. Human Rights Film Festival: “S Hasanom u Gazi” – Brisani prostor

Očekivano za Aljafarija, "S Hasanom u Gazi" (2025) nije klasično težak film, u kojem ljudska patnja dramatično stoji u prvom planu.

23. Human Rights Film Festival: “Imago” – Kako je bila zelena moja dolina

"Imago" (2025) Oumara Pitsaeva se tako ispostavio kao sve čemu se valjda svaki autor od svog djela nada, kao i ono čega se pribojava...

“Fiume o morte!” Igora Bezinovića je najbolji europski dokumentarni film 2025. godine!

"Fiume o morte!" (2025) hrvatskog autora Igora Bezinovića je najbolji europski dokumentarni film 2025. godine!

23. Human Rights Film Festival: “Militantropos” – Dnevnik kolektivnog tijela u ratu

"Militantropos" (2025) formalno ne iskoračuje iz dokumentarističkih prikaza rata u Ukrajini koji je festivalska publika već imala prilike vidjeti.

23. Human Rigths Film Festival: “Inventar” – Dekonstrukcija nasljeđa

Ivan Marković zaokružuje angažman oko zgrade beogradskog Sava Centra kraćom, epilognom studijom "Inventar" (2025).

23. Human Rights Film Festival: “Ne shvaćajte to osobno” – Energija pobune

Najveći, središnji dio "Ne shvaćajte to osobno" Jelene Jureše zaprema ostvaraj troje umjetnika koje se može doživjeti, smatrati ili odrediti koncertom.

Masterclass Johana Grimonpreza u Dokukinu KIC

U Dokukinu KIC danas će biti održan masterclass belgijskog multimedijalnog umjetnika i redatelja Johana Grimonpreza.

23. Human Rights Film Festival: “Ono što treba činiti” – Pošto ljudsko dostojanstvo?

"Ono što treba činiti" Srđana Kovačevića prikazuje zaposlenika ljubljanskog Radničkog savjetovališta koji nude pravnu pomoć obespravljenim radnicima.

Redateljice kao gradivo tkivo slovačkog dokumentarnog filma

Slovačke redateljice posljednjih su godina sve brojnije te unose teme od osobnih interesa.

Vera Lacková – Emancipacija kroz arhiv

Vera Lacková, redateljica romskog podrijetla mlađe generacije, tematizira problematiku romske populacije kroz povijest.