Dobro, tko je do vraga, na kraju, taj Banksy? Hvala što ste pitali, jer… I dalje ne znamo. Čak i nakon odgledanog dokumentarca “Exit Through the Gift Shop” (2010), većina osnovnih pitanja – kojima su se u međuvremenu veselo pridružila nova i još brojnija – i dalje je ostala nemilosrdno visjeti u zraku. “Gdje si bio? Nigdje! Šta si radio? Ništa?” Osmi razred i jedine pisane rečenice bivšeg kolege za lektiru “Starac i more” Ernesta Hemingwaya. Savršeno skrojeni okvirni uvod u dokumentarni film “Exit Through the Gift Shop” – navodno režiran od samog Banksyja – napokon je trebao proniknuti ispod površine neuhvatljive ulične legende i filmski okruniti, barem se tako općeprihvatljivo pretpostavlja, 20 godina sada već legendarne umjetničke karijere.
Banksy je svoj umjetnički opus počeo graditi još ranih 90-ih kao član DryBreadZ Crew, dijela šire bristolske underground grafiti scene. Do početka novog milenija, britanski ulični umjetnik je potpuno prešao na stencil tehniku izrade grafita (sprejanje po izrezanim udubinama raznih stencil materijala), a njegovi unikatni radovi najčešće sadržavaju satirične političke i socijalne poruke.
I dok o djelima ovog britanskog umjetničkog osobenjaka svjedoče brojne fasade i zidovi – od Palestine do najnovijeg 30-dnevnog njujorškog performansa – o samom Banksyju se još uvijek ne zna previše. Brižno čuvana privatnost od strane samog umjetnika i dalje je sve tvrdnje o njegovom izgledu, godištu i prebivalištu zaključala u špekulativnu ladicu.
“Exit…”, zapravo, samo dodatno širi ionako napumpanu mitologiju po Banksyju. Umjesto ekskluzivnog pogleda iza kulisa, gledateljima je serviran Thierry Guetta – francuska verzija Rona Jeremyja i originalnog masterminda iza ovog Oscarovski nominiranog filma. Nemarno “posijani” brčići u kombinaciji s pripadajućim zulufima i ribičkom kapicom, više odaju dojam porno zvijezde iz zlatnih 70-ih nego čovjeka koji je pred svjetla reflektora uspio privesti dosad neuhvatljivu uličnu ikonu.
“Exit…”, zapravo, samo dodatno širi ionako napumpanu mitologiju po Banksyju. Umjesto ekskluzivnog pogleda iza kulisa, gledateljima je serviran Thierry Guetta – francuska verzija Rona Jeremyja i originalnog masterminda iza ovog Oscarovski nominiranog filma.
Thierry Guetta je i čovjek upitne inteligencije, karaktera i “naprednog” – “Haj, dis iz Sendi. Šiz maj sister” – znanja engleskog jezika, akumuliranog u posljednjih 30 godina boravka u SAD-u. “Exit…” želi da slijepo kleknemo i pridržimo posvećenu ručicu servirane istine u kojoj jedan takav šmokljan uspijeva dokumentirati rad većine najvećih američkih uličnih umjetnika (Swoon, Shepard Fairley, Space Invader…), a na kraju i sam zatvoriti krug, postavši cijenjenim i prodavanim autorom. Tko tu koga… Pozdravlja?
Zaboravite sve što ste čuli o ovom dokumentarcu. Zaboravite visoke ocjene i kritičku – nekritičnost. Zaboravite i Imdb i Rotten Tomatoes. “Exit Through Giftshop” je stara Kandit čokolada ispod ispeglane šarene Milkine etikete. Banksyjeva prvorazredna subverzivna parodija samog sebe i društva koje nas okružuje. “Exit…” je vrhunska filmska alegorija o slavljenju lažnih veličina, uzdizanju kulta ličnosti i veličanju mediokritetstva. Antropološki studiozni esej na deluxe kolor papiru. “Slavni zato što su slavni” u 30 piksela Arial Bolda…
Jer, realno, “Exit…” jedino i može funkcionirati kao filmska pljuska napuhanom mastodontsko-hipsterskom aparatu koji je raširio pipke kroz sve pore umjetničkog stvaralaštva. Kao obični – “ono što vidiš na ekranu” film – “Exit…” pušta poput Kerumove jahte nasukane na brački kamenjar. Banksyjev film niti je biografsko, a niti retrospektivno djelo usmjereno na raščlanjivanje razvoja svjetske ulične umjetnosti. Disclaimer – “A možda je sve ipak istina” – još uvijek tražimo u smeću. Javimo ako ga slučajno nađemo…