EsejiProzori"Put" – Unutarnji krajolik

“Put” – Unutarnji krajolik

|

Jedna od najbolje čuvanih tajni u povijesti hrvatskog filma odaziva se na ime Aleksandar F. Stasenko (1933. – 1990.). Ovaj je samozatajni splitski majstor filmske slike, misli i emocije, život posvetio kratkoj formi – dokumentarnoj i igranoj – te tako ostao daleko od pompe što ju je sposoban prouzročiti dugi metar. Većina bi ga lakomisleno nazvala marginalcem, ali Stasenko je bio ljubitelj margine koji je ono izumiruće postavio u centar svog osobnog i umjetničkog svemira, u čijem radu uporno izranjaju nostalgija i osamljenost; melankolija i odbačenost. Prve je zapažene amaterske uratke Stasenko snimio u rodnom Splitu sredinom šezdesetih, da bi sedamdesetih napravio prve profesionalne radove s kojima je nastavio istraživati svoje fiksacije, zadržavši kreativnu kontrolu nad svim aspektima filmskog procesa, osim onih snimateljskih.

Njegov najmanje nepoznat film “Put” (1977) započinje natpisom u kojem nam se objašnjava kontekst prizora koji će uslijediti. Čitamo kako mlađa generacija Rodića sedam godina vlastitim rukama gradi cestu kroz naizgled neprobojni kamenjar što vodi do zaselka smještenog na padinama planine Mosor, mjesta gdje su ostali živjeti stariji pripadnici njihove obitelji. Ovaj sizifovski pothvat spajanja roditelja i otadžbine sa svijetom, mladi su odlučili provesti na vlastitu inicijativu i golim rukama, što Stasenko bilježi u filmu izmjenjujući paralelne slike njihovog rada i roditeljske rezigniranosti.

Put

Film kreće totalom krške goleti, puste zemlje čija surovost izvire iz svakog kamena izloženog vrelini sunca. Kamera Andrije Pivčevića maestralno klizi monumentalnim krajolikom, odvodeći gledatelja prema mjestu gdje usred slike pakla čuči život, isklesan na zidnim licima nekoliko raštrkanih kuća zabačenog zaselka Rodići. Stasenko nam potom u impresivnim krupnim planovima prikazuje lica tamošnjih postarijih stanovnika što prizivaju Meštrovićeve skulpture inspirirane likovima njegova djetinjstva. Fizionomije su to čija gotovo mitska nepomičnost zapanjuje; one u sebi čuvaju vjekove koji na njima nisu ostavili trag doli onog pukog trajanja. I dok oko staraca odzvanjaju zloguke detonacije dinamita kojim njihova djeca mukotrpno krče put prema novom svijetu, oni rezignirano zure u daljinu zaleđeni u vlastitoj nepromjenjivosti.

Jer, Stasenkov “Put” je film o uzaludnosti promjene; o onima koji promjene ne žele i ne mogu shvatiti; o generaciji koja civilizaciju vidi tek kao daleku prijetnju na horizontu. Njihov unutarnji krajolik, ono što i kako osjećaju, komplementaran je sredini u kojoj žive – impresivna je to, ali i kruta i gruba golet u kojoj se živi prema nepromjenjivim datostima. Nekadašnji stanovnici Rodića, sada već odrasli ljudi u naponu snage, odavno otisnuti u tuđinski svijet, sada čine sve kako bi svojim najbližima donijeli putni komadić napretka, ostajući slijepi na činjenicu kako cesta koju tako mukotrpno grade njihovim roditeljima naprosto – ne treba.

Put

Da je tome tako Stasenko pokazuje u neočekivanoj sekvenci proslave na kaminu, u kojoj se generacije ujedinjuju u ritualu ojkanja i ispijanja vina. Arhaičan je to svijet koji se nije mijenjao stoljećima, niti se namjerava promijeniti onako samozadovoljno zatvoren u vlastitim fetišima. Stasenko u “Put” sada pripušta govor, a sve kako bi nam do kraja razotkrio svjetonazorske granice jedne izolirane sredine, prikazujući usput uzaludno proliveni mladi znoj za takozvani boljitak.

U konačnici u totalu opet gledamo mosorsku golet, ovaj put rasječenu pukotinom civilizacije – cestom što se probija kroz surovi krajolik, tvrdoglavo odlučan u odbijanju promjene, poput njegovih posljednjih stanovnika. Poanta Stasenkova “Puta” skriva se u osjećaju što ga u nama izaziva pogled na ovaj prizor. To nije slavodobitnički trijumf čovjekova pokoravanja prirode, već gorki poraz onih kojima je oduzeto i posljednje dostojanstvo odabira željenog načina života, daleko od svijeta i svjetala napredne civilizacije. Molitva da ostanu sami sa svojim unutarnjim, vjekovima nepomičnim krajolikom okupanom u sokovima drevne magije i narodnih rituala, ostala je neuslišena. Sada je i njihovo malo, nekada i od vremena zaboravljeno misto, postalo dostupno svakome tko se ležerno zaputi cestom uzbrdo.

“Put”

  • Scenarij i režija: Aleksandar F. Stasenko
  • Direktor fotografije: Andrija Pivčević
  • Produkcija: Adria film
  • Godina proizvodnje: 1977.
  • Trajanje: 17 minuta

Projekt “Prozori” sufinanciran je sredstvima Agencije za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).

Povezani tekstovi

Uvod u svijet Adama Curtisa – dokumentarist moći i ideologije

Adam Curtis nije prorok kraja, već analitičar raspada – poglavito raspada općeg smisla, pri čemu ne nudi izlaz, ali nas poziva da povijest iznova preispitamo.

Werner Herzog, dokumentarist – od ekscentrika do klasika (I)

Njemačko-američki sineast Werner Herzog (rođ. Stipetić) afirmirao se kao jedan od najistaknutijih predstavnika njemačkog novog filma 1970-ih.

Pozivi u stranu

Posljednji esejistički tekst "Novi gruzijski film" govori o filmovima autorica Ane Džapšipe i Salomé Jashi.

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

21. Festival 25 FPS: “Šezdeset sedam milisekundi” – (Ne)ubojiti projektil

"Šezdeset sedam milisekundi" (2025) snažno bruji nelagodom, nezadovoljstvom i poćutom nemoći malog čovjeka prignječenog nepravednim sustavom.

20. DOKUart: “Cent’anni” – Kronika jedne veze

U filmu "Cent'anni" (2024) Maje Doroteje Prelog, pratimo osobni Giro d'Italia na koji se zaputio njezin životni partner Blaž.

“Fade In – prvih 25 se pamti”: Fade In i “Direkt” u KIC-u

U sklopu projekta "Fade In – prvih 25 se pamti", Fade In započinje seriju događanja posvećenih stvaralaštvu i autorima koji su obilježili četvrt stoljeća rada u ovoj organizaciji.

“Fiume o morte!” Igora Bezinovića najbolji film 20. DOKUarta

Završeno je jubilarno, 20. izdanje DOKUarta,, a nagrada publike pripala je filmu "Fiume o morte!" Igora Bezinovića s prosječnom ocjenom 4,81.

Werner Herzog, dokumentarist – od ekscentrika do klasika (II)

Drugi nastavak esejističkog serijala "Werner Herzog, dokumentarist - od ekscentrika do klasika".

Silvestar Mileta: “Osjećamo nepodijeljene simpatije prema novom konceptu Dana hrvatskog filma”

Umjetnički ravnatelj Dana hrvatskog filma, Silvestar Mileta, za Dokumentarni.net najavljuje njegovo 34. izdanje koje će se ponovno održati u Karlovcu.

Dva hrvatska dokumentarca u natjecateljskoj konkurenciji 68. DOK Leipziga!

Čak dva hrvatska dokumentarna filma ušla su u natjecateljski dio ovogodišnjeg, 68. DOK Leipziga.

82. Međunarodni filmski festival u Veneciji: “The Tale of Silyan” – Let iznad praznog ognjišta

Novi film Tamare Kotoveske, "The Tale of Silyan" / "Prikaznata za Siljan" (2025), prikazan je na ovogodišnjem Međunarodnom filmskom festivalu u Veneciji.

21. Festival 25 FPS: “Biti John Smith” – A žudio je za slavom

"Biti John Smith" je svojevrsno autobiografsko ostvarenje, uvrnuto i pomaknuto, no koje bi se bez zadrške moglo svrstati u dokumentarni rod.

Novi azerbejdžanski film u Klubu MaMa

U Zagrebu će se 16. listopada u 19 sati, u prostoru Kluba MaMa, održati filmsko-diskurzivni program "Novi azerbejdžanski film".