PočetnaVijestiPedeset godina stvaralaštva Nenada Puhovskog

Pedeset godina stvaralaštva Nenada Puhovskog

|

Ove godine Motovun Film Festival nagradu za pedesetogodišnji doprinos filmskoj umjetnosti dodjeljuje jednom od naših najagilnijih filmaša, redatelju, producentu, profesoru na Akademiji dramske umjetnosti, direktoru popularnog ZagrebDoxa, neumornom Nenadu Puhovskom.

Veliko putovanje srednjoškolca Nenada Puhovskog počinje 1965. kada snima prve amaterske filmove, a jedan od njih “I bi veče, I bi jutro, dan sedmi” (u kooautostvu s Darkom Tralićem; 1965.), donosi mu kišu nagrada na tadašnjim omladinskim festivalima.

Profesionalni Nenadov rad počinje 1973., od kada kao redatelj potpisuje više od 250 filmskih i televizijskih produkcija. Radio je i u kazalištu (najviše je traga ostavio osamdesetih u zagrebačkom Teatru &TD), a u to vrijeme počinje predavati na ADU – osnivač je TV katedre i diplomskog studija dokumentarne režije na toj ustanovi.

Premda je njegova karijera raznolika i svestrana, današnje generacije filmofila Nenada Puhovskog ponajprije povezuju upravo s dokumentarnim filmom. Pokrećući 1997. produkcijsku kuću Factum, počinje njegov nemjerljivi doprinos ponovnom pokretanju uspavane scene nezavisnog dokumentarnog filma. Nastavljajući na tom tragu, Nenad Puhovski realizira još jednu ideju koja će biti prijelomna na domaćoj dokumentarnoj sceni – 2005. osniva festival ZagrebDox, najveći regionalni festival dokumentarnog filma.

Uz sve ovo, Nenad Puhovski ima bogati autorski opus dokumentaraca u kojem se posebno ističu filmovi o otvorenim ranama društva, temama za čiju je obradu trebala ljudska i umjetnička hrabrost. “Paviljon 22″ (2002), “Lora – svjedočanstva” (2005) i “Zajedno” (2009) su naslovi koji su pomicali granice dokumentiranja naše neuralgične stvarnosti, dok se sam redatelj, u godini svog zlatnog jubileja, vraća s novim filmom “Generacija 68″ (2016).

Sudbina njegovih radova je bila dvojaka – dok su neki njegovi filmovi (naročito oni o likovnoj umjetnosti) dobivali najviše nagrade u bivšoj državi, Nenad je istovremeno i jedan od naših najkontroverznijih autora. Njegove su kazališne predstave – Orwellova “1984” ili Stoppardove “Travestije” izazivale reakcije CKSKH i ambasade SSSRa, TV dokumentarac “Mrtva luka” (1976) bio je bunkeriran 15 godina, “Oluja nad Krajinom” koju je producirao 2001. bila je povodom burne saborske rasprave, a autorski filmovi “Lora” i “Paviljon 22” su izazvali snažne braniteljske prosvjede koji su eskalirali u zahtjevima da autor napusti zemlju.

Nenad se ovom nagradom pridružio klubu motovunskih pedesetgodišnjaka koji su obilježili ne samo hrvatski redatelji i glumci – nego i scenaristi, skladatelji, kaskaderi, animatori, direktori fotografije, montažeri, svi oni bez kojih se čarolija filma ne bi dogodila, svi koji su čitav svoj život živjeli za film. Nekih je godina vise slavljenika dijelilo nagradu pa tako kuća slavnih (ili najizdržljivijih) na brdu filmova broji već 25 ljudi koji su, svatko svojim znanjem i specifični talentom, izgradili hrvatsku kinematografiju.

Slaveći ovog ljeta s Nenadom Puhovskim, Motovun Film Festival se vraća na početak  jer upravo je Nenad krajem devedesetih bio jedan od osnivača i predavača na Imaginarnoj akademiji u Grožnjanu, gdje se kalila ideja o pokretanju novog festivala u Motovunu. Prve festivalske godine produkcija filmova iz Grožnjana imala je svoj posebni program, pa se Puhovski u prvoj godini festivala pojavljuje kao peterostruki producent.

Motovun Film Festival održat će se od 26. do 30.07, a dodjela ovog priznanja na programu je 28. srpnja.

Povezani tekstovi

Novi projekt Morane Komljenović na “matchmaking” programu u Trentu

U skopu "matchmaking" programa "Vis-à-Vis" sudjelovao je i dokumentarni projekt "Praznovjerje slobode - Misterij San Marina" Morane Komljenović.

Hrvatska koprodukcija u službenom natjecateljskom programu 42. Sundance Film Festivala

Hrvatska manjinska filmska koprodukcija "Planina" (2025) Biljane Tutorov i Petra Glomazića, imat će svjetsku premijeru na 42. Sundanceu.

Sinoć otvoren 23. Human Rights Film Festival

Dokumentarnim filmom "Ono što treba činiti" Srđana Kovačevića sinoć je u zagrebačkom kinu Kinoteka otvoren 23. Human Rights Film Festival.

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

23. Human Rights Film Festival: “S Hasanom u Gazi” – Brisani prostor

Očekivano za Aljafarija, "S Hasanom u Gazi" (2025) nije klasično težak film, u kojem ljudska patnja dramatično stoji u prvom planu.

23. Human Rights Film Festival: “Imago” – Kako je bila zelena moja dolina

"Imago" (2025) Oumara Pitsaeva se tako ispostavio kao sve čemu se valjda svaki autor od svog djela nada, kao i ono čega se pribojava...

“Fiume o morte!” Igora Bezinovića je najbolji europski dokumentarni film 2025. godine!

"Fiume o morte!" (2025) hrvatskog autora Igora Bezinovića je najbolji europski dokumentarni film 2025. godine!

23. Human Rights Film Festival: “Militantropos” – Dnevnik kolektivnog tijela u ratu

"Militantropos" (2025) formalno ne iskoračuje iz dokumentarističkih prikaza rata u Ukrajini koji je festivalska publika već imala prilike vidjeti.

23. Human Rigths Film Festival: “Inventar” – Dekonstrukcija nasljeđa

Ivan Marković zaokružuje angažman oko zgrade beogradskog Sava Centra kraćom, epilognom studijom "Inventar" (2025).

23. Human Rights Film Festival: “Ne shvaćajte to osobno” – Energija pobune

Najveći, središnji dio "Ne shvaćajte to osobno" Jelene Jureše zaprema ostvaraj troje umjetnika koje se može doživjeti, smatrati ili odrediti koncertom.

Masterclass Johana Grimonpreza u Dokukinu KIC

U Dokukinu KIC danas će biti održan masterclass belgijskog multimedijalnog umjetnika i redatelja Johana Grimonpreza.

23. Human Rights Film Festival: “Ono što treba činiti” – Pošto ljudsko dostojanstvo?

"Ono što treba činiti" Srđana Kovačevića prikazuje zaposlenika ljubljanskog Radničkog savjetovališta koji nude pravnu pomoć obespravljenim radnicima.

Redateljice kao gradivo tkivo slovačkog dokumentarnog filma

Slovačke redateljice posljednjih su godina sve brojnije te unose teme od osobnih interesa.

Vera Lacková – Emancipacija kroz arhiv

Vera Lacková, redateljica romskog podrijetla mlađe generacije, tematizira problematiku romske populacije kroz povijest.