PočetnaRecenzije"The Bridge" - Posljednji pogledi s tamne strane američkog arhitektonskog ponosa

“The Bridge” – Posljednji pogledi s tamne strane američkog arhitektonskog ponosa

|

Sasvim je običan dan na mostu Golden Gate u San Franciscu. Gigantski bijeli kruzer svojim putnicima upravo nudi uvid u djelić američke mitologije. Veslači odrađuju svoj uobičajeni jutarnji trening. Lokalni školarci po tko zna koji put prelaze dobro poznatu destinaciju. Korak dalje, turisti istu veličanstvenu građevinu gledaju s pogledima novorođenčadi. Fotografiranje, opipavanje, navirivanje. I strahopoštovanje… Par sekundi kasnije, u kadar ulazi prosječan, po ničemu neobičan gospodin u pedesetima. Crvena kapa, zelena majica i traperice.

Nakon sekunde-dvije oklijevanja, muškarac se penje na zaštitnu ogradu i gotovo u istom potezu skače u hladnu vodu Tihog oceana. Sve je gotovo za manje od pet sekundi… Za obične promatrače nevjerojatan prizor. Za službenike na mostu i tamošnje policajce sasvim uobičajen – “to se stalno događa” dan.

Most Golden Gate u San Franciscu dovršen je 1937. godine i ubrzo postao prepoznatljivim simbolom tog kalifornijskog grada, ali i krunski dragulj američke arhitektonsko-inženjerske izvrsnosti. Sada već mitski crveni viseći most – čiji lukovi dosižu visinu od 227 metara, a ukupna dužina gotovo tri kilometra (2737 metara) – preko tjesnaca Golden Gate povezuje San Francisco s gradovima okruga Marin.

Po neslužbenim procjenama, to remek-djelo američke arhitekture vjerojatno je najfotografiraniji most svih vremena, koji gradskom budžetu godišnje priskrbi milijune turističkih dolara. Nažalost, most Golden Gate je nakon kineskog mosta Nanjing, “najomiljenija” svjetska građevina samoubojica, pa se te tako barata podatkom – opet neslužbenim – o 1500 osoba koje su odlučile okončati svoj život skokom s ovog kalifornijskog mosta.

Redatelj Eric Steel, kamerman Peter McCandless i ostatak malene filmske ekipe cijelu su 2004. godinu posvetili snimanju mosta Golden Gate, usmjerivši fokus svojih kamera upravo prema tom nesretnom dijelu američke populacije. Opremljeni kamerama s obje strane mosta, ukupno su snimili 24 samoubojstva te godine, a zbog pravovremene reakcije u suradnji s policijom, uspjeli su spasiti barem šest ljudskih života.

“The Bridge” (2006) je sumorno i beznadno filmsko iskustvo. Neizbježno, surovo i konačno poput pada u hladni ocean pri brzini od 140 km/h. Bez konačnog odgovora i ohrabrujućeg zaključka prije odlaska na počinak. Steel je u svojem filmu samoubojstvo prikazao kao neromantičan, samotan i bolan čin koji za sobom, poput domina, uništava i čitav niz drugih života povezanih s tim tragičnim sudbinama.

“The Bridge” (2006) je sumorno i beznadno filmsko iskustvo. Neizbježno, surovo i konačno poput pada u hladni ocean pri brzini od 140 km/h. Bez konačnog odgovora i ohrabrujućeg zaključka prije odlaska na počinak. Steel je u svojem filmu samoubojstvo prikazao kao neromantičan, samotan i bolan čin koji za sobom, poput domina, uništava i čitav niz drugih života povezanih s tim tragičnim sudbinama.

“Njegovo tijelo mu je bilo zatvor”, govore najbliži jednog od samoubojica (Philip). Za drugog – Genea – kažu da je oduvijek bio pomalo čudni i svojeglavi vuk samotnjak. Treću – paranoidno-šizofrenu Lisu –  pomalo neprikladno hvale za hrabrost i odlučnost pri provedbi samog čina. Tisuću pitanja nam prolazi kroz glavu tijekom filma… Zašto još uvijek stigmatiziramo depresivne i mentalno bolesne ljude? Imamo li rješenje za najugroženije među nama, ali nas jednostavno nekad/često/nikad nije briga? Obraćamo li pažnju isključivo na posljedice, umjesto na korijen problema?

Steel nije upao u predvidljivu patetičnu jednosmjernu ulicu. Američki redatelj se poput preciznog arhivista pozabavio posljedicama koje očajnički čin poput samoubojstva donosi obiteljima tih pojedinaca, u isto vrijeme ponudivši niz šokantnih i dosad neviđenih snimaka koje će većini gledatelja zauvijek ostati urezani u pamćenje.

“The Bridge” ima svojih nedostataka, od kojih iskaču naglašeno suhoparni narativni slijed (snimke mosta-intervjui-snimke mosta), redateljska distanciranost u prvom dijelu filma te jeftinjikava vizualno-tehnička glazura, što dokumentarcu u konačnici daje dojam pomalo amaterskog završnog proizvoda. No, ne dopustite da vas pakiranje s ružnom bljedunjavom mašnicom odvede na krivi trag – “The Bridge” će vas progoniti danima nakon odjavne špice…

"The Bridge"
Režija: Eric Steel
Godina proizvodnje: 2006.
Zemlje podrijetla: Ujedinjeno Kraljevstvo / SAD
Trajanje: 94 minute

Povezani tekstovi

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

Kylie Minogue, Questlove i nova ljubav prema arhivi

U dobu ekrana i 4K videa, ne čudi da su 16mm vrpca koncertne arhive, kućni video s kamkordera ili stari negativi iz kutije za cipele gurnute na tavan, ujedno i egzotični vizualni začin analogne povijesti kod mlađih generacija prikovanih za streaming servise.

Popularna etnografija Libanona

"Voliš li me" (2025) Lane Daher pokazuje da popularna kultura može biti jedan od najbogatijih izvora suvremene etnografije.

“Snajka: Dnevnik očekivanja” u parku Kuće halubajskega zvončara

U sklopu programa "Slučajno kino", u četvrtak, 16. srpnja u 21 sat, bit će prikazan film "Snajka: Dnevnik očekivanja".

Maccamanija

U posljednje vrijeme izašla su dva dokumentarna filma o Paulu McCartneyju te jedan o Beatlesima.

Nakon deset izdanja gasi se Shpeena Dox

Nakon deset izdanja gasi se Shpeena Dox, festival dokumentarnog filma koji je od 2015. godine dovodio dokumentarni sadržaj u Labin.

“Memorija svijeta” – Mehanizam protiv zaborava

Alain Resnais je kolekciju zanatski odrađenih filmova (nastalih prema narudžbi) upotpunio dokumentarcem "Memorija svijeta" (1956).

Proizvođenje vlastite povijesti

"The Watermelon Woman" redateljice Cheryl Dunye je film koji se smije, zavodi, provocira i misli istodobno.

Seks i selektivno probiranje

Danas će u Dokukinu KIC biti prikazan dokumentarac "Ispiranje mozga: seks, kamera, moć" kroz koji će gledatelji imati priliku promisliti o rodnim odnosima upisanim u formalni podtekst filma.

“Umjetno inteligentni” dokumentarci

Nije, dakle, pitanje je li umjetnoj inteligenciji mjesto u dokumentarnom filmu - ona je svoje mjesto zauzela odavno...

Portret oca, autoportret kćeri

"Lekcije mog tate" (Hulahop, 2025.) redateljice Dalije Dozet funkcioniraju kao izrazito vješt primjer obiteljske etnografije.
Režija: Eric Steel<br> Godina proizvodnje: 2006.<br> Zemlje podrijetla: Ujedinjeno Kraljevstvo / SAD<br> Trajanje: 94 minute"The Bridge" - Posljednji pogledi s tamne strane američkog arhitektonskog ponosa