Recenzije"Hollywoodgate" - Tko je ovdje luđi?

“Hollywoodgate” – Tko je ovdje luđi?

|

Američko naprasno i loše organizirano napuštanje Afganistana 2021. godine označilo je prvi drastični pad popularnosti tadašnjeg predsjednika Joea Bidena i praktički pripremilo teren za politički povratak prezrenoga Donalda Trumpa, iako je upravo on bio taj koji je s talibanima ugovorio uvjete povlačenja. Ironiju na stranu, činjenica jest da su vojnici Sjedinjenih Država zemlju napustili naglo, ostavljajući iza sebe tek nered, uništena računala i gomilu vojne opreme, uključujući i vojne letjelice koje su prešle u vlasništvo neprijateljskoga režima.

Na početku filma “Hollywoodgate” – nagrađenog na više festivala od 2023., a koji sutra dolazi i na hrvatska kinoplatna projekcijom u zagrebačkom Dokukinu KIC – redatelja Ibrahima Nash’ata, vidimo skupinu talibana predvođenih zapovjednikom zračnih snaga Mawlawijem Mansourom, kako pregledavaju spomenuti nered nakon američkog odlaska i zbrajaju dobitke. Nash’atu je dopušteno da kamerom dokumentira prvu godinu uspostavljanja fundamentalističkog režima, tako što će pratiti Mansoura i još jednog nižerangiranog vojnika – M.J. Mukhtara, u njihovim svakodnevnim aktivnostima.

Ali Nash’at mora biti izrazito oprezan, jer većina vojnika ne gaji simpatije prema njemu, čak ga otvoreno vrijeđa pred kamerom i prijeti; govore mu što smije, a što ne smije snimiti, vjerojatno očekujući propagandni film, dok redatelj želi dokumentirati istinu. Ono što bilježi jest sirovi materijal snimljen na terenu, bez razgovora s protagonistima i dodatnog pojašnjavanja, tipični fly on the wall film u trajanju od devedeset minuta.

Do kraja ćemo više puta čuti zapovjednika Mansoura kako nekome govori da će, ukoliko Nash’at ne snimi dogovoreno, redatelju uslijediti brza smrt. Ovaj oblak opasnosti visi nad cijelim filmom, a Nash’at krišom snima i stvari koje ne smije, iako je prijetnja smrću veoma stvarna. Pohodi s talibanima i vojne akcije lova na pobunjenike, premda mu nije dozvoljeno snimati akciju; čujemo tek rafale koji označuju uspješan lov. U narednoj sceni Mansour pred djetetom (vjerojatno sinom) otvoreno priča o likvidacijama neprijatelja, a zatim vidimo kako se to sladostrašće prema nasilju prenosi i na potomstvo. Slične maštarije o uzimanju oružja i strijeljanju krije i vojnik Mukhtar, čija je ambicija postati pilotom letjelica Black Hawk koje su Amerikanci ostavili za sobom. Tijekom godine to će mu i uspjeti, nakon što prođe kroz obuku koju pratimo u manje uzbudljivim segmentima filma.

“Hollywoodgate” ne dolazi s velikom poantom ili emocionalnim krešendom u svojoj završnici, ali u rijetkim briljantnim trenucima djeluje kao da gledamo neku vrlo stvarnu i poremećenu verziju sitcoma poput “The Officea”.

“Hollywoodgate” ne dolazi s velikom poantom ili emocionalnim krešendom u svojoj završnici, ali u rijetkim briljantnim trenucima djeluje kao da gledamo neku vrlo stvarnu i poremećenu verziju sitcoma poput “The Officea”. U glavnoj ulozi tu je doista zli i krvožedni glupan Mansour, koji nema pojma o osnovnim životnim stvarima, primjerice struji, zrakoplovima za koje je zadužen ili pak osnovnoj matematici.

Možda najluđa scena je ona u kojoj talibani računaju određene troškove prijevoza za 67 vojnika, koji košta stotinu afgana po glavi. Mansour ne zna napraviti najjednostavniji matematički izračun (67×100), a prvi odgovor koji sa strane dobije jest 210,000! Matematičari se nakon toga ispravljaju na 67,000 i tu razgovor staje. Nemoguće se ne pitati kako je vojska poput ove uopće u stanju preživjeti svakodnevicu, a kamoli otjerati Amerikance iz svog dvorišta.

Hannah Ardent je pisala o banalnosti zla, ali Ibrahim Nash’at ne bilježi toliko banalnost koliko okrutnu glupost i nasilnu nepismenost talibanskih vođa. Kad njihova strahovlada ne bi imala toliko stravične posljedice na afganistanski narod (a pogotovo žene čije se zlostavljanje provlači kroz velik dio filma), mogli biste im se i smijati. Ovako, “Hollywoodgate” će vas natjerati da se zapitate tko je ovdje luđi – analfabetski tirani ili najveća svjetska velesila koja je pred njima podvila rep i pobjegla iz njihovog pješčanika, ostavljajući im sve svoje skupe igračke u nasljeđe.

"Hollywoodgate"
Režija: Ibrahim Nash'at
Scenarij: Shane Boris, Talal Derki i Ibrahim Nash'at
Producenti: Shane Boris, Talal Derki i Odessa Rae
Direktor fotografije: Ibrahim Nash'at
Montaža: Atanas Georgiev i Marion Tuor
Glazba: Volker Bertelmann
Zemlje podrijetla: SAD / Njemačka
Godina proizvodnje: 2023.
Trajanje: 92 minute

Povezani tekstovi

23. Human Rights Film Festival: “Imago” – Kako je bila zelena moja dolina

"Imago" (2025) Oumara Pitsaeva se tako ispostavio kao sve čemu se valjda svaki autor od svog djela nada, kao i ono čega se pribojava...

23. Human Rights Film Festival: “Militantropos” – Dnevnik kolektivnog tijela u ratu

"Militantropos" (2025) formalno ne iskoračuje iz dokumentarističkih prikaza rata u Ukrajini koji je festivalska publika već imala prilike vidjeti.

23. Human Rigths Film Festival: “Inventar” – Dekonstrukcija nasljeđa

Ivan Marković zaokružuje angažman oko zgrade beogradskog Sava Centra kraćom, epilognom studijom "Inventar" (2025).

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

23. Human Rights Film Festival: “S Hasanom u Gazi” – Brisani prostor

Očekivano za Aljafarija, "S Hasanom u Gazi" (2025) nije klasično težak film, u kojem ljudska patnja dramatično stoji u prvom planu.

23. Human Rights Film Festival: “Imago” – Kako je bila zelena moja dolina

"Imago" (2025) Oumara Pitsaeva se tako ispostavio kao sve čemu se valjda svaki autor od svog djela nada, kao i ono čega se pribojava...

“Fiume o morte!” Igora Bezinovića je najbolji europski dokumentarni film 2025. godine!

"Fiume o morte!" (2025) hrvatskog autora Igora Bezinovića je najbolji europski dokumentarni film 2025. godine!

23. Human Rights Film Festival: “Militantropos” – Dnevnik kolektivnog tijela u ratu

"Militantropos" (2025) formalno ne iskoračuje iz dokumentarističkih prikaza rata u Ukrajini koji je festivalska publika već imala prilike vidjeti.

23. Human Rigths Film Festival: “Inventar” – Dekonstrukcija nasljeđa

Ivan Marković zaokružuje angažman oko zgrade beogradskog Sava Centra kraćom, epilognom studijom "Inventar" (2025).

23. Human Rights Film Festival: “Ne shvaćajte to osobno” – Energija pobune

Najveći, središnji dio "Ne shvaćajte to osobno" Jelene Jureše zaprema ostvaraj troje umjetnika koje se može doživjeti, smatrati ili odrediti koncertom.

Masterclass Johana Grimonpreza u Dokukinu KIC

U Dokukinu KIC danas će biti održan masterclass belgijskog multimedijalnog umjetnika i redatelja Johana Grimonpreza.

23. Human Rights Film Festival: “Ono što treba činiti” – Pošto ljudsko dostojanstvo?

"Ono što treba činiti" Srđana Kovačevića prikazuje zaposlenika ljubljanskog Radničkog savjetovališta koji nude pravnu pomoć obespravljenim radnicima.

Redateljice kao gradivo tkivo slovačkog dokumentarnog filma

Slovačke redateljice posljednjih su godina sve brojnije te unose teme od osobnih interesa.

Vera Lacková – Emancipacija kroz arhiv

Vera Lacková, redateljica romskog podrijetla mlađe generacije, tematizira problematiku romske populacije kroz povijest.
Režija: Ibrahim Nash'at<br> Scenarij: Shane Boris, Talal Derki i Ibrahim Nash'at<br> Producenti: Shane Boris, Talal Derki i Odessa Rae<br> Direktor fotografije: Ibrahim Nash'at<br> Montaža: Atanas Georgiev i Marion Tuor<br> Glazba: Volker Bertelmann<br> Zemlje podrijetla: SAD / Njemačka<br> Godina proizvodnje: 2023.<br> Trajanje: 92 minute"Hollywoodgate" - Tko je ovdje luđi?