Recenzije"Retrograde" - Afganistan, kroz oči generala

“Retrograde” – Afganistan, kroz oči generala

|

Sjedinjene Američke Države i njeni saveznici započeli su rat u Afganistanu u listopadu 2001. godine, kao odgovor na teroristički napad al-Qaide 11. rujna. U sljedećih dvadeset godina, do konačnog povlačenja u kolovozu 2021. godine, poginulo je oko 6300 Amerikanaca i oko 170 tisuća Afganistanaca. Konačni zastor na dvodesetljetni američko-saveznički angažman navukao je aktualni predsjednik Joe Biden; ratu koji je Ameriku koštao nekoliko bilijuna dolara – bilijuna, ne milijardi, s velikim B. Kako su godine odmicale, a naročito nakon smrti Osame bin Ladena 2011. godine, američka uloga u Afganistanu postajala je sve nejasnija, naročito u kontekstu enormne godišnje potrošnje, vojničkih žrtava te nesigurne i korumpirane afganistanske vlade koja nije ulijevala povjerenje u samostalno vođenje zemlje nakon eventualnog povlačenja Amerikanaca iz zemlje.

“Retrograde”, najnoviji dokumentarac američkog redatelja Matthewa Heinemana (“Zemlja kartela”, “Grad duhova”, “Tiger”), koji je televizijsku premijeru doživio početkom prošlog prosinca na National Geographicu, međutim, ne secira geopolitički kontekst ovog sukoba. Kako i bi, kad je Heineman u svojim dokumentarcima prije svega zainteresiran za ljudsku, osobnu priču, pojedinca upletenog ili zapletenog događajima većim od njega samog. U izvrsnoj “Zemlji kartela”, primjerice, to je karizmatični Doktor Mireles, vođa paravojne skupine koja se bori protiv meksičkih narkokartela; u “Retrogradeu” – general Sami Sadat, opet pojedinac čija pleća, čini se, pritišće još veća odgovornost, opstanka države koju je prisegnuo štititi.

Heinemana prati glas autora kojeg privlači adrenalin ratnih zona, no početak snimanja bio je sve samo ne glamurozan, ako se fijukanje metaka i svakodnevno izlaganje životnoj pogibelji uopće mogu častiti ovakvim sinonimima. Ideja je, dakle, bila u Afganistanu istražiti holističko pitanje zašto vodimo ratove?, ali je u međuvremenu Biden povukao ručnu i Heineman se našao u prilici snimiti posljednje poglavlje, za Amerikance mučnog i enormno skupog rata. Nije sve išlo po planu, rijetko kada ide, pa su se američki autor i njegova ekipa našli u slijepoj ulici nakon nekoliko mjeseci snimanja, bez koherentne narativne linije iz kaotične zemlje na rubu pucanja. Fokus se zatim prebacio na generala afganistanske vojske Samija Sadata, što će se svakako pokazati ključnom i dobro pogođenom odlukom.

Početak rata u Afganistanu i njegov neslavni kraj – slično Vijetnamskom ratu – kojem su svjedočili milijuni televizijskih gledatelja, kroz očajničko vješanje (i padanje) nesretnika na ionako već prepune američke vojne avione u pokretu – dobro je dokumentiran. Akcijsko-ratni, ako ga tako možemo maksimalno pojednostaviti, također. Njega su obilježili nenadmašni “Restrepo” (Tim Hetherington i Sebastian Junger, 2010.) i “Armadillo” (Janus Metz Pedersen, 2010.); lijep i osobni kontekst nekad i sad dao je pak “My Childhood, My Country: 20 Years in Afghanistan” (Phil Grabsky i Shoaib Sharifi, 2021.). “Retrograde”, s druge strane, kao podosta unikatan žanrovski primjerak popunjava prazninu nesvakidašnjeg pristupa najvišim vojnim centrima odlučivanja, kroz lik i djelo generala Sadata, čovjeka koji zrači tihom samouvjerenošću i neskrivenom toplinom, kako prema najbližim suradnicima i vojnicima, tako i prema zapovjednom kadrom američkih Zelenih beretki, zaduženih za obučavanje afganistanske vojske.

Heinemana prati glas autora kojeg privlači adrenalin ratnih zona, no početak snimanja bio je sve samo ne glamurozan, ako se fijukanje metaka i svakodnevno izlaganje životnoj pogibelji uopće mogu častiti ovakvim sinonimima.

Heineman nas nakon potresnih snimki s kabulskog aerodroma vraća u prošlost, osam mjeseci ranije, u Shorab kamp u provinciju Helmand, gdje oko 15 tisuća afganistanskih vojnika obučava dvanaest pripadnika Beretki. Okupljenim vojnicima motivacijski govor drži upravo general Sadat, vojnički besprijekorno utegnut, sa svojom beretkom smeđe boje i holivudskim sunčanim naočalama. Atmosfera je napeta, na ivici noža, talibanska prijetnja gotovo da se može iscijediti s ekrana. Unatoč najmodernijoj američkoj opremi i, za ovu prigodu poredanih oklopnih vozila iznad postrojenih vojnika, u Afganistanu 2021. godine, uvjete kontroliraju prije svega – Talibani. “Ne dajte im napredovati ni po koju cijenu”, jasan je general. Njegovo samopouzdanje će, međutim, do kraja filma sve više nagrizati nepovoljni događaji s terena (nevjerojatni podaci o nedostatku municije, zaliha, prelaganom napuštanju položaja te nedisciplini zapovjednika, od kojih neki otvoreno puše hašiš) i vijesti o nesmiljenom napredovanjem Talibana, sve do konačnog sloma i bijega najužeg vodstva iz zemlje, uključujući i Sadata.

Matthew Heineman u svojim intervjuima ne bježi od isticanja važnosti estetike u svojim filmovima, no u “Retrogradeu” je zbog raznoraznih objektivnih razloga (mijenjanje glavne ideje snimanja usred već započetog procesa, primjerice) fokus prije svega prebačen na uobičajene opservacijske kadrove na čelu sa Sadatom, koje povremeno razbijaju scene pogibeljne vožnje helikopterom usred ratne zone ili djelovanje protivničkog snajpera gdje Heineman konstantno nosi glavu u torbi. Početak i kraj filma najbliži su Amerikančevom vizualnom idealu, najsnažnijim dijelovima dokumentarca, koji bez patetike i s lica mjesta novinskim natpisima i suhoparnim brojkama ubrizgava stvarno, ljudsko lice; (i) blizim planovima mlade žene prstima obavijenih oko žice, čija tekstura razdvaja jasno ocrtanu željeznu granicu između slobode i neizvjesne sadašnjosti/budućnosti. Thousand yard stare kojeg je redatelj, zajedno s još 96 minuta filma izdvojio iz oko 1300 sati sirovog materijala. Pogled koji se ne zaboravlja…

"Retrograde"
Režija: Matthew Heineman
Producenti: Matthew Heineman i Caitlin McNally
Kamera: Tim Grucza, Matthew Heineman i Olivier Sarbil
Montaža: Pablo Garza, Matthew Heineman i Grace Zahrah
Glazba: H. Scott Salinas
Zemlja podrijetla: SAD
Godina proizvodnje: 2023.
Trajanje: 96 minuta

Povezani tekstovi

82. Međunarodni filmski festival u Veneciji: “The Tale of Silyan” – Let iznad praznog ognjišta

Novi film Tamare Kotoveske, "The Tale of Silyan" / "Prikaznata za Siljan" (2025), prikazan je na ovogodišnjem Međunarodnom filmskom festivalu u Veneciji.

21. Festival 25 FPS: “Biti John Smith” – A žudio je za slavom

"Biti John Smith" je svojevrsno autobiografsko ostvarenje, uvrnuto i pomaknuto, no koje bi se bez zadrške moglo svrstati u dokumentarni rod.

Lennonofilija

"Treba li nam još jedan film o Johnu Lennonu?", moglo se pročitati povodom dva razmjerno svježa dokumentarna slikopisa o tom velikanu pop-rocka.

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

20. DOKUart: “Cent’anni” – Kronika jedne veze

U filmu "Cent'anni" (2024) Maje Doroteje Prelog, pratimo osobni Giro d'Italia na koji se zaputio njezin životni partner Blaž.

“Fade In – prvih 25 se pamti”: Fade In i “Direkt” u KIC-u

U sklopu projekta "Fade In – prvih 25 se pamti", Fade In započinje seriju događanja posvećenih stvaralaštvu i autorima koji su obilježili četvrt stoljeća rada u ovoj organizaciji.

“Fiume o morte!” Igora Bezinovića najbolji film 20. DOKUarta

Završeno je jubilarno, 20. izdanje DOKUarta,, a nagrada publike pripala je filmu "Fiume o morte!" Igora Bezinovića s prosječnom ocjenom 4,81.

Werner Herzog, dokumentarist – od ekscentrika do klasika (II)

Drugi nastavak esejističkog serijala "Werner Herzog, dokumentarist - od ekscentrika do klasika".

Silvestar Mileta: “Osjećamo nepodijeljene simpatije prema novom konceptu Dana hrvatskog filma”

Umjetnički ravnatelj Dana hrvatskog filma, Silvestar Mileta, za Dokumentarni.net najavljuje njegovo 34. izdanje koje će se ponovno održati u Karlovcu.

Dva hrvatska dokumentarca u natjecateljskoj konkurenciji 68. DOK Leipziga!

Čak dva hrvatska dokumentarna filma ušla su u natjecateljski dio ovogodišnjeg, 68. DOK Leipziga.

82. Međunarodni filmski festival u Veneciji: “The Tale of Silyan” – Let iznad praznog ognjišta

Novi film Tamare Kotoveske, "The Tale of Silyan" / "Prikaznata za Siljan" (2025), prikazan je na ovogodišnjem Međunarodnom filmskom festivalu u Veneciji.

21. Festival 25 FPS: “Biti John Smith” – A žudio je za slavom

"Biti John Smith" je svojevrsno autobiografsko ostvarenje, uvrnuto i pomaknuto, no koje bi se bez zadrške moglo svrstati u dokumentarni rod.

Novi azerbejdžanski film u Klubu MaMa

U Zagrebu će se 16. listopada u 19 sati, u prostoru Kluba MaMa, održati filmsko-diskurzivni program "Novi azerbejdžanski film".

Uvod u svijet Adama Curtisa – dokumentarist moći i ideologije

Adam Curtis nije prorok kraja, već analitičar raspada – poglavito raspada općeg smisla, pri čemu ne nudi izlaz, ali nas poziva da povijest iznova preispitamo.
Režija: Matthew Heineman<br> Producenti: Matthew Heineman i Caitlin McNally<br> Kamera: Tim Grucza, Matthew Heineman i Olivier Sarbil<br> Montaža: Pablo Garza, Matthew Heineman i Grace Zahrah<br> Glazba: H. Scott Salinas<br> Zemlja podrijetla: SAD<br> Godina proizvodnje: 2023.<br> Trajanje: 96 minuta"Retrograde" - Afganistan, kroz oči generala