Kako nas povijest, ali i umjetnost uči, savršeno društvo utopije za sve ne postoji, te uvijek koegzistira s prijetnjom distopijskog razlaganja. Okruženi vizijama budućnosti zapelima na pola puta između ideje i izvedbe, oblikovane u želji za promjenama i/ili želji za kontrolom, u novom kino-tjednu Dokukino KIC donosi tri kritički uspješna filma koji se toga dotiču.
U četvrtak 22. rujna u 20 sati bit će prikazan dokumentarac “Muzej revolucije” (Restart / Uzrok / Nutprodukce / HRT / Al Jazeera Documentary Channel / GEO Television; 2021.) Srđana Keče koji je ove godine osvojio Srce Sarajeva za najbolji dokumentarni film. Polazište i okosnica filma plan je arhitekta Vjenceslava Richtera iz 1961. da se izgradi veliki muzej u Beogradu u čast socijalističkoj Jugoslaviji, zamišljen da “čuva istinu” o jugoslavenskom narodu. Jedva da je od projekta izgrađen podrum, a više od 60 godina kasnije taj zapušteni prostor priča jednu posve drugačiju priču. Mračna i vlažna zgrada dom je mnogim izopćenicima društva, a fokus je na jednoj djevojčici i njezinom bliskom prijateljstvu sa sustanarkom, staricom.
Nakon projekcije slijedi razgovor u kojem će sudjelovati arhitekt Maroje Mrduljaš i bivši beskućnik i osnivač humanitarne organizacije “Fajter” Mile Mrvalj, a redatelj Srđan Keča pridružit će nam se online. Razgovor moderira filmska i likovna kritičarka Jelena Pašić. Kao posebnu poslasticu, uz kupljenu ulaznicu gledatelji će moći besplatno posjetiti Zbirku Richter (Vrhovec 38, Zagreb) gdje se nalaze park skulptura i obiteljska vila arhitekta Vjenceslava Richtera s izložbenim prostorom u kojem se do 15.10. održava izložba “Točke pritiska” Tine Gverović i Siniše Ilića. Ovaj tjedan film će biti moguće pogledati još u petak 23. rujna u 19 sati, subotu 24. rujna u 21 sat i nedjelju 25. rujna u 21 sat.
Kada bismo hibridni film “Posljednji i prvi ljudi” / “Last and First Men” (2020) morali opisati jednom sintagmom, ona bi bila SF distopija. I bila bi očito nedostatna. Naime, priča koju Jóhann Jóhannsson donosi slojevita je i kompleksna i na tekstualnoj i na vantekstualnoj razini, nastala kao međuigra jugoslavenskih partizanskih spomenika i posljednjeg poglavlja istoimenog vizionarskog romana Olafa Stapledona (koje glasovno oblikuje nezamjenjiva Tilda Swinton). Naravno, tu je i intenzivna, onirička glazbena podloga samog kompozitora. Spomenici se stapaju na 16-mm filmu i u montaži slike i zvuka ilustriraju pripovijest o utopijskoj zajednici nadljudi koja je nekoć nastanjivala Zemlju, “u trenutku između dvaju bljesaka zvijezde”, kao i njihovu poruku ostatku svemira.
Nesvakidašnje audiovizualno putovanje premijerno je prikazano na Berlinaleu 2020., dvije godine nakon preuranjene smrti redatelja, a u Dokukinu je na programu u petak 23. rujna u 21 sat i nedjelju 25. rujna u 19 sati.
Na repertoaru u 19 sati, u subotu 24. rujna, projekcija je hvaljenog dokumentarca argentinskog redatelja Jonathana Perela o životu ljudi u blizini Campo de Mayo, najveće vojne baze u Argentini gdje je tijekom nekadašnje diktature bio smješten zloglasni kamp za mučenje političkih neistomišljenika. “Kamuflaža” / “Camouflage” / “Camuflaje” (2022) je ispričana kroz perspektivu trkača Félixa Bruzzonea, pisca koji živi u blizini vojne baze i koji saznaje da mu je majka tamo umrla, pod rukom vojske. Slice-of-life s prostora ispunjenog zaboravljenom krvi i povijesti upečatljiv je i neočekivan pogled u (ne)moć zaborava. Prije filma bit će prikazan bajkoviti kratki film Dane Komljena i Jamesa Lattimera, “Sve, još uvijek, u orbiti” (2016) koji začudno povezuje dva naoko nepovezana momenta u izgradnji Brazilije: san talijanskog sveca Don Bosca i maleni gradić radnika megalopolisa.
