Rođen i obrazovan u SAD-u, diplomirani politolog, povjesničar i novinar, filmaš Matt Sarnecki početkom je 21. stoljeća proveo dvije godine u Rumunjskoj kao pripadnik Mirovnog zbora, zatim je dvije godine živio u Pragu u Češkoj, potom opet nekoliko godina u SAD-u, da bi se od 2013. godine nastanio u rumunjskom Bukureštu. Novinar je, producent i redatelj u OCCRP-u (Organized Crime and Corruption Reporting Project), Projektu za prijavljivanje organiziranog kriminala i korupcije – u čijoj je produkciji 2017. godine ostvario hvaljen, nagrađen cjelovečernji istraživački dokumentarni film “Pavelovo ubojstvo” / “Killing Pavel”, o ubojstvu rusko-bjelorusko-ukrajinskog novinara Pavela Šeremeta u Kijevu 2016. godine.
Kada su 2018. g. u slovačkom mjestašcu Veľká Mača ubijeni dvadesetsedmogodišnji istraživački novinar Ján Kuciak i njegova zaručnica Martina Kušnirová, Kuciakovi su kolege, prijatelji, istomišljenici pozvali Sarneckoga nadajući se da bi i o tomu slučaju – koji je ozbiljno p(r)otresao Slovačku – mogao snimiti podjednako angažiran film. Početni pokušaji Sarneckoga da prikupi materijale i privoli relevantne sugovornike nisu urodili plodom. Gotovo dvije godine poslije, Kuciakova suradnica i prijateljica, novinarka Pavla Holcová, također članica OCCRP-a, od anonimnog je izvora, slovačkog policajca, na uvid dobila dragocjenu, u policije pohranjenu dokumentaciju, osobnu arhivu slovačkog poduzetnika Mariána Kočnera, optuženoga kao naručitelja ubojstva, ali u sudskom procesu oslobođenoga, zbog nedostatka dokaza. Među inime, njegova prijenosna računala, mobitele, USB-e, na kojima su zabilježene brojne audio, vizualne, audiovizualne snimke, pismena komunikacija, pisani zapisi unatrag desetak godina.
Filmski uporabljiva građa sada je bila na raspolaganju, no da bi se probili kroz 70 terabitova, filmašima je bilo potrebno šest mjeseci marnoga rada. Istovremeno, kroz Kočnerovu je digitalnu višemedijsku pismohranu, s misijom razotkrivanja i dokazivanja njegovih nezakonitih rabota, krčila grupica istraživačkih novinara, uz visoke sigurnosne mjere, pazeći da izvorni sadržaj ne procuri ili da ne bude ukraden i vraćen u posjed Kočnera i(li) njegovih suradnika, ortaka – moćnika, utjecajnika, visokih i najviših državnih dužnosnika.
Pošavši od čina ubojstva novinara koji je znalački zasijecao u labirinte i zakutke poduzetnikovih veza i manipulacija u državnom vrhu – privoljavajući stupove društva na suradnju bilo mitom, odnosno dijeljenjem financijskog plijena, bilo ucjenama kompromatom (kompromitirajućim materijalom) – i time postao njegovom metom, filmaši “The Killing of a Journalist” (2022) pomno razlažu sam slučaj atentata, postupak, uzroke i posljedice, istodobno zaokruživši djelo koje govori o duboko korumpiranom društvu čija je vlada zapravo grupa organiziranih kriminalaca, uistinu povezana i s talijanskom ‘Ndranghetom. Uz razgovore s drugim istraživačkim novinarima, članovima obitelji ubijenih, odvjetnicima optužbe i obrane, upućenim komentatorima te arhivskim snimkama nadzornih kamera, televizijskih izvještaja, iz privatnih izvora, policijskih ispitivanja, fotografija, pisanih dokumenata širi se i ljušti uvid u korjenitu nevaljalost slovačkog društva, odnosno hobotničkog vladajućeg sustava koji je državu preuzeo 2006. godine.
Sarnecki zamršen koloplet razvija, razlaže, otkriva, raslojava postupno i pregledno koliko je moguće, izbjegavajući senzacionalizam i izvedbenu vatrometnost, dometnuvši do skladne sprege između neizvjesne napetice i društveno-političke optužbene dijagnoze.
“Od 1998. do 2006. Slovačka je divno napredovala kao jedna od najuspješnijih tranzicijskih zemalja. No oligarsi su u tom razdoblju polako, ali sistematično kidnapirali, otimali državu. Stupivši na vlast, uspješno su gradili i održavali iluziju da je riječ o funkcionalnoj liberalnoj državi”, tumači jedan od najprisutnijih sugovornika, sociolog Michal Vašečka.
Sarnecki zamršen koloplet razvija, razlaže, otkriva, raslojava postupno i pregledno koliko je moguće, izbjegavajući senzacionalizam i izvedbenu vatrometnost, dometnuvši do skladne sprege između neizvjesne napetice i društveno-političke optužbene dijagnoze. U naizgled usporenom tempu nudi žive slikopisne inačice raznorodnih audiovizualnih materijala te spletom mukloga valjanja, zagasitih kolorita i nevesele teme dočarava tešku, sivu, vlažnu omoru slovačke svakodnevice u tom dvanaestogodišnjem razdoblju pod čelništvom nemilih vođa stranke SMER kojima je, tvrde sudionici, gazda iz sjene bio upravo arogantan, nabusit Kočner. Dojam je da su filmaši izvrsno ostvarili nakanu da gusto prepletene konce složene zamrsice, razmrse do razaznatljive razumljivosti, a da pritom izbjegnu banalizaciju i svođenje na neprimjereno jednostavno, ne držeći se, primjerice, čak ni kronološkog izlaganja.
Po ubojstvu Kuciaka Slovaci su višekratno masovno prosvjedovali, što je i dovelo do ostavke premijera Roberta Fica, nekolicine ministara i nemalo sabornika, a nedugo potom i do smjene vlasti kad je vodstvo zemlje preuzela (populistička) oporbena stranka. Prema Vašečekovim riječima, sreća Slovaka nije predugo trajala, jer novi su se čelnici pokazali uvelike nekompetentnima. Pa se, kako se kaže, u narodu oblikovala tragična, ne posve hipotetska dvojba: Je li bolje na vlasti imati kriminalce, kradljivce i ubojice koji znaju organizirati državu ili one koji to nisu, ali ne znaju što i kako? Što implicitno sugerira još jedno neveselo pitanje koje bi otprilike glasilo: Koliki su izgledi da na vlast uopće dođe osoba kojoj temeljna pobuda nije sebično samoljublje nego briga za opće dobro?
Kočner je, dodajmo, u odvojenom procesu osuđen na devetnaest godina zatvora zbog financijskih malverzacija, a na pomolu je novo suđenje za naručivanje Kuciakova ubojstva. Također i nezanemariva mogućnost da na sljedećim izborima opet pobijedi stranka SMER.
