Kad je legendarni njemački vozač Formule 1 Michael Schumacher (po prvi put) otišao u zasluženu mirovinu, mogao se sa zadovoljstvom osvrnuti na ostvarenu karijeru: oboreni rekordi u broju osvojenih naslova (7), pobjeda (91), pole positionsa (68) i pobjedničkih postolja (155). Sve ove rekorde (izjednačeni naslovi, po sedam) kasnije je srušio također fantastični mu britanski kolega Lewis Hamilotn. Ovaj, međutim, ni izbliza nije ostvario takvu popularnost i značaj za sam sport, kojim je Nijemac dominirao sredinom devedesetih, naročito početkom dvijetisućitih s pet uzastopnih svjetskih Formula 1 naslova s Ferrarijem. U svom mandatu s talijanskim propetim konjićem, crvenom ajkulom s Marlborovim logom na repu koja ždere asfalt, Schumacher je dosegnuo neslućene uspjehe, koje su njega i Ferrari zasluženo stavili na pijedestal ovog sporta; kao Michaela Jordana u košarci ili Tigera Woodsa u golfu. Ali to nije bilo sve – sa četrdesetjednom na plećima napušta umirovljeničku dokolicu, provevši još par sezona kao vozač Mercedesa, da bi 2012. rekao konačno zbogom svojoj najvećoj oktanskoj ljubavi. A onda je, nakon nešto više od godine dana, točnije 29. prosinca 2013., cijeli sportski ali i širi svijet potresla vijest o stravičnoj nesreći koju je Schumacher pretrpio u francuskim Alpama, skijajući sa sinom Mickom. Vozač je tijekom vožnje na neosiguranom dijelu staze na skijalištu kod Méribela, glavom udario u stijenu, nakon čega je u nesvijesti prevezen u obližnju bolnicu. Nakon dvije zahtjevne operacije stavljen je u medicinski uzrokovanu komu, nakon koje je javnost godinama na kapaljku dobivala obavijesti o njegovom zdravstvenom stanju. One rijetke otkrivale su da je Schumacher stabilno, pri svijesti, ali nesposoban hodati i normalno komunicirati.
Tračak svjetla u zabarakadirani svijet obožavanog vozača nakon nesreće, trebao je donijeti Netflixov dokumentarac “Schumacher” (2021) slabo poznatih njemačkih redatelja Hanns-Bruna Kammertönsa, Vanesse Nöcker i Michaela Wecha. Trebao – ali nije. Jer, o samoj nesreći i trenutnom Nijemčevom zdravstvenom stanju (o čemu javnost i danas najviše želi doznati) govori se slabo ili nikako, kako bi se reklo – u rukavicama, i to možda posljednjih desetak minuta. “Michael je još uvijek ovdje, drugačiji, ali ovdje, i to nam daje snagu”, govori pretkraj filma brižna supruga Corinna Schumacher, koja je zapravo i zapovjedila potpuni medijski shutdown nakon nesreće. Javnost će godinama kasnije najviše umirivati nekadašnji generalni menadžer Ferrarija Jean Todt, koji Schumachera redovno posjećuje pa njegove nedavne riječi o “sporom ali sigurnom oproravku” vozača djeluju kao melem na ranu svih obožavatelja.
Čak i s blagonaklonim impulsima “Schumacher” odaje dojam robotski posloženog, namjenskog power-pointskog PR-kita.
Same najvažnije životno-profesionalne etape Michaeala Schumachera popraćene su kroz klasične studijske intervjue (Jean Todt, Bernie Eccelstone, Damon Hill, Mika Häkkinen, supruga Corinna te djeca Gina-Marie i Mick te drugi) i kolažne foto-video isječke: od skromih početaka na očevoj karting-stazi, gotovo slučajnog ulaska u svijet Formule 1 (Team Jordan), prvih pobjeda, frustrirajućeg početka s Ferrarijem (iznimno loš bolid kojeg je upravo Schumi svojim savjetima preinačio u pobjednički stroj), čarki s Damonom Hillom i Mikom Häkkinenom zbog agresivne (neki bi rekli i preagresivne) vožnje na sve ili ništa, pa do epifanije u kojoj je nakon godina natjecanja napokon stavio obitelj na prvo mjesto. Energiju i radnu etiku Michaela Schumachera bilo je teško nadmašiti, a njegovo vozačko umijeće koje je graničilo s gotovo kompjuterskom preciznošću i rijetkim greškama, vinuli su Nijemca prema mitološkim oblacima najpopularnijeg oktanskog sporta na planeti. Sugovornici u filmu prisnažuju i o Michaelu kao jednako dobroj, pažljivoj osobi, van medijsko-sportske ludnice kojoj ovaj ionako nikad nije bio pretjerano sklon. Čak i s blagonaklonim impulsima “Schumacher” odaje dojam robotski posloženog, namjenskog power-pointskog PR-kita, koji za razliku od sličnih doku-sportskih contendera, poput izvrsnog “Senne” (2010) Asifa Kapadije, gledatelju ne otkriva naročito spektakularne detalje iz protagonistovog života, kamoli njegovu pravu ljudsku esenciju – nepoznatog Schumija van uskih okvira hagiografskih lovorika.