Kada bi se pisao svojevrsni post mortem lanjskih predsjedničkih izbora u Sjedinjenim Državama u kojemu bi se tražila točka rušenja kule od karata mandata Donalda Trumpa, mogli bismo je lako pronaći u saveznoj državi Georgiji. Baš je ona Republikancima zadala trostruki udarac koji će ih koštati Bijele kuće, ali i Senata. U predsjedničkoj trci rezultat je bio bliži nego bilo gdje drugdje, ali ni brojna naknadna prebrojavanja nisu ga mogla okrenuti u Trumpovu korist. Zatim su u pripetavanju i dva senatorska mjesta pomalo neočekivano pripala Demokratima, uz glas potpredsjednice osiguravši najtanju moguću većinu potrebnu za usvajanje zakona. Vraćanje u povijest otkriva da je Georgia još davne 1992. godine posljednji put dala glas demokratskom kandidatu, i to Billu Clintonu za pomoć osvajanja njegovog prvog predsjedničkog mandata. Što se to, dakle, toliko značajno dogodilo na ovim izborima da je 2020. promijenila odnos snaga u američkoj politici?
Odgovor treba potražiti dvije godine ranije za vrijeme guvernerskih izbora, na kojima se kao prva crnkinja u povijesti natjecala Stacey Abrams. Ovi su izbori također u središtu pozornosti većeg dijela dokumentarnog filma “All In: The Fight for Democracy” (2020) američkih redateljica Lise Cortés i Liz Garbus (potonja je poznata po odličnoj glazbenoj biografiji Nine Simone, “What Happened, Miss Simone?” iz 2015.), koji istražuje neslavnu američku povijest nastojanja ograničavanja mogućnosti glasanja određenih nepoželjnih skupina, uglavnom pripadnika rasnih manjina u SAD-u. Film je nedavno ušao u prednominacijski krug ovogodišnjih nagrada Oscar u dugometražnoj konkurenciji dokumentarnog filma.
Stacey Abrams svoju je izbornu trku u konačnici izgubila za šačicu glasova od svog nadmoćnog protivnika Republikanca Briana Kempa. Ovaj je na svojoj strani imao opresivnu mašineriju blokiranja velikog broja glasača, ali cjelokupni pokret i njena razgranata mreža lokalnih suradnika donijeli su pobjedu Joe Bidenu na predsjedničkim izborima. Taj dio priče nažalost nećemo vidjeti u filmu “All In”, jer je ovaj objavljen prije samih izbora. Vjerojatno i kao dio kampanje koja je za cilj imala upravo takav rasplet događaja, budući da je sama Abrams producentica filma.
Simpatizeri Trumpa i Republikanaca dokumentarac će vjerojatno otpisati kao jeftinu propagandu usmjerenu protiv njih samih, što djelomično objašnjava i nepravedno nisku ocjenu koju film drži na IMDb-u (6,3).
Simpatizeri Trumpa i Republikanaca dokumentarac će otpisati kao jeftinu propagandu usmjerenu protiv njih samih, što djelomično objašnjava i nepravedno nisku ocjenu koju film drži na IMDb-u (6,3). Premda po tom pitanju nisu u potpunosti u krivu – film je neupitno politički pristran u svom aktivizmu – “All In: The Fight for Democracy” je u konačnici ipak i mnogo više od toga. Atraktivnim kombiniranjem arhivskog materijala, animiranih sekvenci i razgovora sa sugovornicima upućenim u izborni sustav, redateljice isprepliću životnu priču Abramsove s poviješću demokracije na klimavim nogama i načinima na koje se obespravljivanje crnih glasača ponovno vraća na političku scenu. Ovaj put doduše bez otvorenog rasizma, ali zato pod krinkom zaštite od izborne prevare (koja je zapravo dokazano izrazito rijetka pojava).
“All In: The Fight for Democracy” jedan je od petnaest naslova koji se još uvijek natječu za oskarovsku nominaciju u kategoriji dugometražnog dokumentarca. Od dokumentaraca koji se bave američkom politikom, veću šansu za Oscara trenutno ima “Boys State” (2020) Jesseja Mossa i Amanda McBaine. No, film Cortes i Garbus ionako je sve uložio u jednu drugu, važniju utakmicu. Onu koju je dobio zbrajanjem glasačkih listića u studenom.