PočetnaRecenzije"Boys State" - Američka tvornica političara

“Boys State” – Američka tvornica političara

-

Na mladima svijet ostaje – neupitna je to činjenica prirode ljudskog postojanja i poput narodne mudrosti prenosi se s koljena na koljeno kao izraz optimizma i polaganja vjere u sposobnost i napredak koji će osigurati nadolazeće generacije. No, ponekad tu frazu možemo i moramo shvatiti i kao upozorenje, pogotovo kada se progresivnost i boljitak društva ne nalaze nužno na vrhu popisa interesa mlađe populacije iz našeg okruženja. Jedan od takvih mladih rasadnika jest i Američka Legija, veteranska udruga stara stotinu godinu. Posljednjih 85 organizira edukacijski program zvan Boys State, koji nadobudne mladiće (i djevojke u paralelnom programu Girls State) poučava o funkcioniranju američke politike. Kroz ovaj program prošli su neki predsjednici (Bill Clinton), potpredsjednici (Dick Chaney), senatori (Cory Booker) i suci Vrhovnoga suda (Samuel Alito), a kako cijela stvar funkcionira iznutra sada možemo otkriti iz prve ruke zahvaljujući filmu “Boys State” (2020) američkog redateljskog para Amanda McBaine i Jesse Moss. Film je početkom godine na Sundance Film Festivalu odnio Veliku nagradu žirija u konkurenciji američkog dokumentarnog filma, a sve se više spominje i kao jedan od konkurenata za ovogodišnji Oscar.

Dokumentarac koji je u kolovozu dospio do šire publike putem VOD streaming platforme Apple TV+, opservacijskim nas pristupom osnaženim dinamičnom montažom Jeffa Gilberta, ubacuje u vrtlog zbivanja izdanja ove škole demokracije održane 2018. u Teksasu. Autobus pun polaznika kreće na put, a mladi momci se međusobno upoznaju predstavljajući svoje uglavnom konzervativne političke stavove. Među njima poput uljeza djeluje jedan koji se smatra liberalnijim od ostalih, ali upravo će se on pokazati najsjajnijom političkom zvijezdom narednog ciklusa. Ukratko, riječ je o jednotjednom programu, a u tom razdoblju otprilike tisuću polaznika, tinejdžera iz različitih dijelova države (i šire), dijele se u dvije stranačke skupine: Nacionaliste i Federaliste. Zapravo su to tek načelna imena, jer će ovi mladi muškarci program stranaka morati formirati sami. Usput će trebati razviti izbornu strukturu kojom će izglasati vodstvo stranaka i na koncu održati finalnu trku – odabrati guvernera, najvišu poziciju Boys Statea. Svaki od kandidata za vrhovnu funkciju morat će u kratkom roku skupiti trideset potpisa svojih kolega, što predstavlja instant test karizme svakog od potencijalnih favorita. Oni će potom vrlo brzo otkriti istinu o svom prirodnom talentu, ma koliko gruba bila.

Iz mora polaznika iskristalizirat će se šačica protagonista koji će ukrasti najveći postotak vremena pred kamerom, manje u izravnim intervjuima, a više po terenu za vrijeme samog razvoja političkog igrokaza. Među njima se ističe Ben Feinstein, ljubitelj Reagana kojem su amputirane obje noge, ali koji se pokazuje vještim političkim talentom na strani Federalista. Njegov parnjak na suprotnoj strani jednako je umješni René Otero, crnac iz Chicaga čiji su stavovi očekivano uvelike liberalniji od njegovih bijelih teksaških kolega. Tu su i dvojica kandidata za guvernera iz redova Nacionalista, Robert MacDougal kao nasljednik duha Georgea W. Busha te Steven Garza, centralna figura filma, prije svega zbog političkog dara i mnogo ozbiljnijeg stava od ostalih sudionika programa.

Ako su polaznici Boys Statea budućnost američke politike, neka nam se sudbina smiluje.

Postoje dokumentarni filmovi koji nam stvarnost predočavaju na zastrašujuće plastičan način, na tragu “Jesus Campa” (2006) Rachel Grady i Heidi Ewing o religijskom ispiranju mozgova američkih klinaca. Ako ste liberalnijeg svjetonazora, “Boys State” bi mogao na vas djelovati jednakom količinom nelagode, nakon što ugledate nabrijane konzervativne sedamnaestogodišnje pametnjakoviće koji bez zadrške ispaljuju svoje grozomorne stavove, od zabrane abortusa do prava nošenja oružja. Program Boys State svoje polaznike ipak uči i pragmatične lekcije, recimo da je prihvatljivo zauzeti stavove suprotne vašim vlastitim, sve kako bi se lakše pozicionirali u stranci neistomišljenika; također i da je laganje u politici jedan od glavnih motora pojedinačnih karijera njezinih sudionika. Ako ste od autora “Boys Statea” Amande McBaine i Jesseja Mossa možda očekivali moralističku katarzu ili bilo kakvu nagradu za polazak tečaja iz kvarnosti ljudskog duha, na pogrešnom ste mjestu.

Polaznici programa iz 2018. već su napravili određene iskorake u političku arenu nakon završetka obuke iz filma, a neki od njih poput Garze i Otera mogli bi možda u budućnosti ostaviti i kakav pozitivan trag. Nažalost, u dokumentarcu najviše upada u oči more populista, sljedbenika trampovske antidoktrine i pobornika nazadnih tekovina američke političke tradicije koji samo produbljuju strah i jezu od budućnosti koja bi mogla završiti u njihovim rukama. Treba li nas to čuditi ako znamo da povijest samog programa Boys State, koji je nastao kao protuteža socijalističkim pionirskim kampovima. Iz BS škole tako su izašli ratni profiteri kao Dick Chaney i trovači javnog prostora poput radijskog voditelja Rusha Limbaugha i suca Samuela Alita, koji se upravo ovih dana oglasio političkom izjavom o liberalima koji prijete religijskim slobodama i slobodi govora.

U razdoblju kada američka demokracija visi na tankoj niti, a aktualni predsjednik bez trunke dokaza uvjerava desetke milijuna svojih glasača da su rezultati izgubljenih izbora zapravo plod masovne prevare, bilo bi lijepo zamisliti da udruge poput Legije stvaraju novu generaciju političara koji će vratiti vjeru u slavni eksperiment američke slobode. No ako je vjerovati “Boys Stateu”, takva poruka nade ipak bi bila proizvod puke optimistične uobrazilje. Ako su polaznici Boys Statea budućnost američke politike, neka nam se sudbina smiluje.

"Boys State"
Redatelji i producenti: Amanda McBaine i Jesse Moss
Direktor fotografije: Thorsten Thielow
Montaža: Jeff Seymann Gilbert
Glazba: T. Griffin
Zemlja podrijetla: SAD
Godina proizvodnje: 2020.
Trajanje: 109 minuta

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

21. Human Rights Film Festival: “Čovjek u crnom” – Čujna crnina

Wang Xilinov život kroz film "Čovjek u crnom" (2023) Wang Binga izražen je kao još jedan stavak u životu ovog kompozitora.

21. Human Rights Film Festival: “Projekt” – Odmatanje slojeva zbilje

"Projekt" (2023) Dane Komljena jezgru ima u prenamijenjenom trgovačkom kompleksu u nigerijskom Lagosu.

21. Human Rights Film Festival: “Draga Fiona” – U potrazi za idealnim gledateljem

Film "Draga Fiona" / "Dearest Fiona" (2023) redateljice Fione Tan mogao bi poslužiti kao eskperiment potrage za idealnim gledateljem.

Znanstveni skup “Filmologija, kritika, umjetnost” povodom osamdesetog rođendana Hrvoja Turkovića

Povodom osamdesetog rođendana Hrvoja Turkovića, u Zagrebu će se od 9. do 10. prosinca održavati znanstveni skup "Filmologija, kritika, umjetnost".

21. Human Rights Film Festival: “Gdje su nestali svi osmijesi?” – Izvana gladac, iznutra jadac

Na ovogodišnjem HRFF-u prikazat će se i film "Gdje su nestali svi osmijesi?" / "Where Have All the Smiles Gone" (2023) Anje Strelec.

Klasici svjetske dokumentaristike, 3. sezona

“Darwinova noćna mora” – Predatorske ribe i oružje u kolijevci čovječanstva

Posljednji esej treće sezone "Klasika" rezerviran je za dokumentarni film "Darwinova noćna mora" (2004) Huberta Saupera.

“Mali Dieter želi letjeti” – Ekstatično do neba

"Mali Dieter želi letjeti" (1997) spada među najpoznatija dokumentaristička djela velikog njemačkog redatelja Wernera Herzoga.

“Titicut Follies” – Čiste sobe i tužni varijetei

U trećem eseju treće sezone "Klasika svjetske dokumentaristike" pišemo o dokumentarcu "Titicut Follies" (1967) Fredericka Wisemana.

“Crumb” – Umjetnost kao jedini izbor

Dokumentarac "Crumb" (1994) Terryja Zwigoffa o strip-umjetniku Robertu Crumbu, spada među najistaknutije primjerke doku-biografskog žanra.

“Shermanov marš” – Generali i ljubavnici

Treću sezonu "Klasika svjetske dokumentaristike" otvaramo s dokumentarcem "Shermanov marš" / "Sherman's March" (1985) Rossa McElweeja.

Dokultura, 3. sezona

Snaga je u detalju

Posljednji esej treće sezone "Dokulture" donosi tekst o hrvatskim filmskim vaninstitucionalnim programima.

Fiksiranje na margini

Shvatimo li film kao neizostavni dio kulture i umjetničkog stvaralaštva, obrazovni je sustav prva točka stjecanja šireg filmskog znanja.

Steći filmsku kulturu – od apstrakcije prema konzumerizmu

Prvi esej treće sezone "Dokulture" bavi se (ne)dostupnošću filmova široj publici, naročito iz kuta dokumentarnog roda.
Redatelji i producenti: Amanda McBaine i Jesse Moss<br> Direktor fotografije: Thorsten Thielow<br> Montaža: Jeff Seymann Gilbert<br> Glazba: T. Griffin<br> Zemlja podrijetla: SAD<br> Godina proizvodnje: 2020.<br> Trajanje: 109 minuta"Boys State" - Američka tvornica političara