Recenzije"Forman vs. Forman" - Sloboda protiv autoriteta

“Forman vs. Forman” – Sloboda protiv autoriteta

|

Češko-američki redatelj Miloš Forman pripada odabranoj grupi filmskih autora s dva simultano osvojena Oscara za najbolju režiju i najbolji film: uspjelo mu je to s “Letom iznad kukavičjeg gnjezda” / “One Flew Over the Cuckoo’s Nest” (1975) i s “Amadeusom” (1984). No, njegova životna priča prije ovih uspjeha nije nimalo lagodna. Od smrti roditelja u koncentracijskim logorima, do učestalog seljenja i prvih postignuća na polju čehoslovačke kinematografije u doba represivnog komunizma, pa sve do odlaska u Hollywood i nemogućnosti povratka u rodnu zemlju sve do sredine osamdesetih, Forman je životni vijek proveo pokušavajući se osloboditi okova autoriteta. Ta borba za slobodu konstantna je tema njegovih filmova – od ranih crno-bijelih uradaka, pa do radova nastalih u kasnoj stvaralačkoj fazi, primjerice “Narod protiv Larryja Flynta” / “The People vs. Larry Flynt” iz 1996. godine.

Borba je također i lajtmotiv dokumentarne biografije “Forman vs. Forman” (2019) koju smo trebali gledati na ovogodišnjem ZagrebDoxu. Nastao u režiji češke redateljice Helene Třeštikove te njenog montažera i suredatelja Jakuba Hejne, film kronološki prati život ovog filmskog velikana sve do njegove smrti prije dvije godine, služeći se gotovo isključivo Formanovim vlastitim riječima (bilo iz ranijih filmova i intervjua ili pak odlomaka iz Miloševe autobiografije “What Do I Know?” pročitanih glasom njegovoga sina Petra) te mnoštvom kvalitetne arhivske građe poput kućnih snimaka i materijala sa setova autorovih slavnih filmova.

Ovakav pristup u kojemu glavnu riječ vodi sam subjekt filma bez mnogo inputa sa strane, omogućuje nam shvaćanje filozofije iza Formanovog rada na izravan i osoban način. Njegove misli iznesene u gotovo jednakoj mjeri na češkom i engleskom jeziku, otkrivaju filmskog autora predanog svojoj misiji, a čiji je rad od početka duboko ukorijenjen u političkom otporu, počevši od onoga kako sam kaže prema “enormnoj količini sranja” kojim je narod zasipan u propagandi – jedinom sastojku čehoslovačkoga filma šezdesetih. Naravno, taj duh autoritativnog sustava utjelovit će zloglasna sestra Ratched u “Letu iznad kukavičjeg gnijezda”, a upravo će Formanovo iskustvo s takvim sistemom njegov film učiniti kvalitetnijim i slavnijim od književnog predloška Kena Keseyja.

Posebno su zanimljivi Formanovi uvidi iz prve ruke u kojima redatelj otkriva svoja razočaranja zapadnjačkom slobodom, kojoj je toliko težio u Čehoslovačkoj.

Posebno su zanimljivi Formanovi uvidi iz prve ruke u kojima redatelj otkriva svoja razočaranja zapadnjačkom slobodom, kojoj je toliko težio u Čehoslovačkoj. Ovo se najbolje otkriva u epizodi kada je napokon pozvan u Hollywood snimiti film o hipijevskoj kulturi (komercijalno neuspješan, ali kanskim Grand Prixom nagrađen “Taking Off”) – tada uviđa da djeca cvijeća svoju slobodu najčešće koriste kako bi se napušavala i zurila u plafon; ili pak kad uspoređuje kako se uspjeh filma u komunizmu prepušta u ruke neukog cenzora, dok u Sjedinjenim Državama istu zadaću na sebe preuzima prosudba jednako neuke publike. Pritom Forman ipak, naravno, više vjeruje gledateljima nego aparatčicima.

“Forman vs. Forman” otkriva i cijeli niz produkcijskih problema za vrijeme snimanja Oscarom nagrađenog filma “Amadeus”, kada je Milošu napokon dozvoljen povratak u Čehoslovačku. Film donosi i detalje njegovog prijateljstva s nekadašnjim školskim kolegom i budućim češkim predsjednikom Václavom Havelom, no o Formanu ipak daleko najviše saznajemo iz kućnih snimki, poput one u kojoj svojim sinovima blizancima (onima rođenim u SAD-u) opušten u fotelji daje svoje mišljenje o kvaliteti filma “Posljednji samuraj” / “The Last Samurai” (2003) Edwarda Zwicka. Premda se dokumentarac u pravilu ne bavi Formanovim privatnim životom osim u najosnovnijim crtama, upravo iz ovakvog kućnog materijala, kao i snimki proučavanja života pataka na svojem imanju ili cijepanja drva, dovoljno i izravno otkrivamo čovjeka u autoru. Sve ovo dodatno upotpunjuje dojam da film Třeštikove i Hejne ipak oslikava cjelokupan portret umjetnika, čije će djelo zasigurno utjecati na više generacija nadolazećih filmaša.

"Forman vs. Forman"
Režija: Helena Třeštíková i Jakub Hejna
Scenarij: Helena Třeštíková
Producentica: Kateřina Černá
Direktor fotografije: David Cysař
Montaža: Jakub Hejna
Zemlje podrijetla: Češka / Francuska Godina proizvodnje: 2019.
Trajanje: 78 minuta

Povezani tekstovi

“Hollywoodgate” – Tko je ovdje luđi?

Ibrahim Nash'at u filmu "Hollywoodgate" ne bilježi toliko banalnost koliko okrutnu glupost i nasilnu nepismenost talibanskih vođa.

“Blum – Gospodari svoje budućnosti” – Propaganda općeg boljitka

"Blum – Gospodari svoje budućnosti" (2024) Jasmile Žbanić nas podsjeća i sokoli na to da možemo djelovati za opće dobro.

18. Subversive Film Festival: “Prema zapadu, u Zapati” – Moćan autorski debi kao otisak antologijske ljepote

Dojmljivo je kako se u filmu "Prema zapadu, u Zapati" , sloj po sloj, nenametljivo i eliptično, razlaže jedna individualna pripovijest.

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

U četvrtak riječka premijera “Mirotvorca” Ivana Ramljaka

U četvrtak se održava riječka premijera dokumentarnog filma "Mirotvorac" (Factum, 2025.) redatelja Ivana Ramljaka.

Izlišnost iluzija

Od 26.5. do 3.6. ove godine u Novom Sadu je održano 70. Sterijino pozorje.

“Funk YU” – Nedostupna singlica pod bljeskom disko-kugle

"Funk YU" (2024) redatelja Franka Dujmića, osim tematskim sadržajem, osvaja i kao privlačan slikovno-zvučni sustav.

Vraćaju se “Doksi u Kleti” uz projekciju “Grand Prizea” Anje Koprivšek

Nakon godine dana pauze vraćaju se "Doksi u Kleti", uz projekciju "Grand Prizea" (2024) redateljice Anje Koprivšek.

1. “Dokumentarni.days”, drugi dan: Vlastita obitelj ispred kamere

Drugoga dana prvog izdanja programa "Dokumentarni.days", upriličena je dodjela 6. Nagrade Dokumetar, potom i panel "Aktualni trenutak hrvatske dokumentaristike: Obiteljski dokumentarni film".

1. “Dokumentarni.days”, prvi dan: Civilizacijski domet

U zagrebačkom Dokukinu KIC, 11. i 12. lipnja održani su prvi "Dokumentarni.days", priredba u organizaciji Udruge Dokumetar.

Filmski kolaž nestanka, konzumerizma i sjećanja

Ben Rivers i Anocha Suwichakornpong režirali su iznimno zanimljiv primjer eksperimentalne filmske meditacije - "Krabi, 2562" (2019).

6. Nagrada Dokumetar: “Motel” Filipa Mojzeša je najbolji hrvatski dokumentarni film 2024. godine!

Ovogodišnju, šestu po redu Nagradu Dokumetar za najbolji hrvatski dokumentarni film 2024., dobio je "Motel" (2023) Filipa Mojzeša.

“Hollywoodgate” – Tko je ovdje luđi?

Ibrahim Nash'at u filmu "Hollywoodgate" ne bilježi toliko banalnost koliko okrutnu glupost i nasilnu nepismenost talibanskih vođa.

“Blum – Gospodari svoje budućnosti” – Propaganda općeg boljitka

"Blum – Gospodari svoje budućnosti" (2024) Jasmile Žbanić nas podsjeća i sokoli na to da možemo djelovati za opće dobro.
Režija: Helena Třeštíková i Jakub Hejna<br> Scenarij: Helena Třeštíková<br> Producentica: Kateřina Černá<br> Direktor fotografije: David Cysař<br> Montaža: Jakub Hejna<br> Zemlje podrijetla: Češka / Francuska Godina proizvodnje: 2019.<br> Trajanje: 78 minuta"Forman vs. Forman" - Sloboda protiv autoriteta