PočetnaRecenzije"A Dog Called Money" - Slabašan film o slabašnom albumu

“A Dog Called Money” – Slabašan film o slabašnom albumu

|

Godine 2016. britanska je alternativna diva PJ Harvey objavila album “The Hope Six Demolition Project” nadahnut njenim putovanjima po Afganistanu, Kosovu i urbanom Washingtonu – mjestima kojima vlada neimaština i s ljudskim sudbinama uglavnom mnogo nesretnijima od glazbeničinog svakodnevnog okruženja. Svjedočanstva s tih putovanja pretvorila je u pjesme izrazito dokumentarističke prirode, koje su često djelovale suprotno od njenog uobičajenog načina pisanja: traljavo, nimalo umjetničke, prljave poput okruženja samog mjesta zbivanja. Te je pjesme PJ Harvey zatim snimila u Somerset Houseu, raskošnoj neoklasicističkoj zgradi na Strandu u središtu Londona gdje je stvoren improvizirani glazbeni studio iza jednosmjernoga stakla. S jedne strane glazbenica i njen bend, s druge publika s dovoljno dubokim džepovima za prisustvovanje snimanju pjesama o patnji drugih ljudi, čiji se životi odvijaju veoma daleko od Waterloo Bridgea.

Ako vam ovo zvuči pomalo nakaradno, niste sasvim u krivu. Album koji je trebao na autentičan način progovoriti o pravim problemima, vjerojatno je najslabije izdanje u karijeri ove kantautorice. Ipak, za sobom je povukao i mnogo pratećeg sadržaja, uključujući i knjigu s Pollynim zapisima (koji su pretvoreni i u radio dramu) te fotografijama njezinoga suputnika, irskog fotografa Seamusa Murphyja. On je i režirao dokumentarni film “A Dog Called Money” (2019), koji se trebao prikazati na ovogodišnjem ZagrebDoxu u sklopu programa Glazbeni globus.

Bilo je teško očekivati da će Murphyjev film o nastanku albuma u nekoj većoj mjeri biti bolji od same ploče, ali ispostavilo se da je još slabiji u komuniciranju njegove poruke od samih pjesama. Dokumentarac nam je mogao odgovoriti na brojna pitanja – primjerice zašto baš Afganistan, Kosovo i Washington… Međutim, propušta tu priliku i umjesto toga publici servira nepovezane scene s putovanja, praćene čitanjem zapisa iz Pollyne bilježnice koji bukvalno opisuju kadrove ispred nas. Ne može se reći da je sav materijal upotrijebljen u filmu nekvalitetan, jer čujemo i dosta odličnog muziciranja, pogotovo u kadrovima iz Afganistana, te kako je ovo mjesto kasnije nadahnulo određene brojeve na albumu. No, radi se o rijetkim svijetlim točkama jer iz ovog filma uglavnom doznajemo – veliko ništa.

Zapravo je najveća šteta da je upravo ova ploča dobila prateći film, a ne recimo njezina puno uspješnija prethodnica “Let England Shake” koju su mnogi kritičari smatrali jednim od najboljih albuma desetljeća na zalasku.

Scene iz studija ne donose mnogo uzbuđenja, tkogod se bavio snimanjem glazbe zna da nije riječ o glamuroznom procesu kakvog ga možda zamišljaju neki manje upućeni, dočim snimke s terena također ne bilježe pretjerano spektakularne trenutke koje bi dignule sam dokumentarac. Propuštena je i prilika da bilo tko od uključenih u proces nastanka albuma, bilo sama PJ ili neki od slavnijih suradnika poput Micka Harveya i Jamesa Johnstona, izravno u kameru kaže nešto o djelu čijem rađanju svjedočimo kroz sat i pol završnog materijala. Tako na kraju ostajemo pod dojmom da se o konceptu i nema ništa pametno za dodati i da je album, kao i putopisni zapisi, samo niz slučajno nabacanih ideja koje pokrivaju spektar od ratnih stradanja, preko siromaštva pa do rasizma u Sjedinjenim Državama, okupljenih u uzaludnoj nadi da će u konačnici činiti neku smislenu cjelinu.

Zapravo je najveća šteta da je upravo ova ploča dobila prateći film, a ne recimo njezina puno uspješnija prethodnica “Let England Shake” koju su mnogi kritičari smatrali jednim od najboljih albuma desetljeća na zalasku. Ovako smo dobili slabašan film o slabašnom albumu izvođačice koja i može i zaslužuje mnogo bolje. Bilo bi lako reći da će barem vatreni obožavatelji iz viđenoga biti u stanju izvući nešto više, ali i to je veliko pitanje.

"A Dog Called Money"
Scenarij i režija: Seamus Murphy
Producenti: Isabel Davis, Katie Holly, James Wilson, Seamus Murphy i Evan Horan
Direktor fotografije: Seamus Murphy
Montaža: Sebastian Gollek
Glazba: Polly Jean Harvey
Zemlje podrijetla: Irska / Ujedinjeno Kraljevstvo / SAD
Godina proizvodnje: 2019.
Trajanje: 94 minute

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

5. Nagrada Dokumetar: “Valerija” Sare Jurinčić najbolji hrvatski dokumentarac 2023. godine

"Valerija" Sare Jurinčić osvojila je Dokumetar za najbolji hrvatski dokumentarni film 2023. godine.

“Buena Vista Social Club” – Druga prilika za vječnost

U četvrtom nastavku "Rockdocsa" pišemo o dokumentarcu "Buena Vista Social Club" (1999) Wima Wendersa.

“Sretni kamperi” – Posljednje ljeto

"Sretni kamperi" film je koji može dojmiti dijelom svojih vizuala, ali i umoriti činjenicom dominantno nepoticajnog variranja više-manje istog.

17. Gledalište Kinokluba Zagreb – Oblačići s trotočjem

17. Gledalište Kinokluba Zagreb, održano je u zagrebačkoj Kinoteci od 29. svibnja do 1. lipnja.

“Bez sunca” – Jedini primjer svoje vrste

"Bez sunca" i Sandor Krasna ne mogu se postavljati u hijerarhiju, niti podvrći ozbiljnoj kritici, jer ostaju jedini primjeri svoje vrste.

“To Kill a Tiger” – Poruka nade iz Indije

"To Kill a Tiger" (2022) Nishe Pahuje bavi se osjetljivom, mučnom temom silovanja trinaestogodišnje indijske djevojčice Kiran.

Drugi filmsko-diskurzivni program HDFK-a: Filmska kritika i kustoske prakse u Aziji 

Hrvatsko društvo filmskih kritičara nastavlja sa serijom filmsko-diskurzivnih programa pod nazivom "Kritika i društvo".

17. Gledalište: “Oda” – Crvena avet

Mia Maros Živković je u filmu "Oda" ispisala dimenzijama malu, skromnu, intimističku, no dojmom oveliku odu hrabrim, ustrajnim ženama.

17. Beldocs: “Porodica na određeno vrijeme” – Putovanje onkraj providnog

"Porodica na određeno vrijeme" vizualno je i sadržajno poticajno ostvarenje, koje gledatelja okupira modifikacijama prepoznatljivih tema i motiva.

Dva dokumentarca u glavnom programu 71. Pulskog filmskog festivala

U glavnom programu 71. Pulskog filmskog festivala našla su se i dva hrvatska dokumentarna filma.
Scenarij i režija: Seamus Murphy<br> Producenti: Isabel Davis, Katie Holly, James Wilson, Seamus Murphy i Evan Horan<br> Direktor fotografije: Seamus Murphy<br> Montaža: Sebastian Gollek<br> Glazba: Polly Jean Harvey<br> Zemlje podrijetla: Irska / Ujedinjeno Kraljevstvo / SAD<br> Godina proizvodnje: 2019.<br> Trajanje: 94 minute"A Dog Called Money" - Slabašan film o slabašnom albumu