Angažirani film najčešće poziva na promišljanje društvenih konflikata, da bi u krajnjoj konzekvenci izazvao konkretnu akciju. Izuzmemo li opća mjesta ekološke problematike, mnogo rjeđe smo upućeni na filmove koji propituju naš odnos prema životinjama, a izvan diskursa njihovog iskorištavanja u industrijskom ili zabavljačkom kontekstu. Pristup kućnim ljubimcima najčešće se doživljava samorazumljivim, bez potrebe za razbijanjem stereotipa koje nesvjesno zadržavamo. Međutim, način na koji tretiramo ljubimce, otkriva mnogo i o društvu koje ga strukturira. Pritom moramo preokrenuti uobičajenu retoriku minimalne intervencije i prihvatiti odgovornost koja proizlazi iz stvorene ovisnosti o čovjeku.
“Catstream” (Dinaridi Film, 2020.), najnoviji film Sunčice Ane Veldić, polazeći od nužnosti kontrole mačje populacije, a koja se postiže invazivnim metodama kastracije i sterilizacije, djelomično se dotiče svega navedenog. Iako će konačni učinak neminovno biti barem osvješćivanje posljedica neadekvatnog tretmana kućnih ljubimaca, dokumentarac ni u jednom trenutku ne otkriva namjeru eksplicitnog angažmana. Uz konkretni problem i načine njegova rješavanja, kao neizravan produkt filma proizlazi presjek stavova dijela građana, koji se protežu u rasponu od negiranja problema, prebacivanja odgovornosti pa do uobičajene bešćutnosti prema nezaštićenim životinjama.
Film je imao svjetsku premijeru na 18. Tabor Film Festivalu, na kojem je osvojio i Posebno priznanje žirija. Redateljica u njemu prati nekoliko dana u životu aktivistice Mirne Kirin, koja u sklopu šire inicijative na Mljetu kastrira mačke i vraća ih u stanište, sprečavajući njihovo nekontrolirano razmnožavanje. Pritom ne nastoji biti simpatična, već instinktivno reagira na opstrukcije sredine bez razumijevanja za njen rad. Upravo je neposrednošću i diskretnom kamerom fokusiranom na njene pokrete, od hvatanja mačaka do konkretnog zahvata, postignuta autentičnost i povjerenje gledatelja. Gledatelj s protagonisticom obilazi otok, doživljava bizarne ili simpatične susrete iz čega proizlazi neobičan amalgam mediteranskog ugođaja i društvene akcije.
Ovo nije prvi film Sunčice Ane Veldić posvećen sličnoj temi. Nakon eksperimentalnog filma “Catamine” (Kinoklub Zagreb, 2019.) koji izraz pronalazi u svojevrsnoj artificijelnosti postignutoj, kako prizorima onesposobljenih mačaka, tako i zvučnom kulisom, ovaj put jasnije obrise zadobiva konkretna akcija, ali i redateljičino povezivanje dvije prakse, veterinarsko-aktivističke i filmske.
Uspješno izbjegavajući dociranje, film funkcionira i bez poznavanja konteksta u kojem je snimljen kao svjedočenje drugačije akcije.
No, “Catstream” je prije svega film o neinformiranim stavovima i nepovoljnoj atmosferi kad je u pitanja zaštita životinja. U društvu nepovjerljivom prema medicinskim postupcima, tema kastracije zbog svojih konotacija često izaziva projiciranje vlastitih strahova na životinje. Anegdotalni elementi u filmu, poput pitanja upućenog protagonistici zašto ne kastrira sebe, možda izazivaju smijeh, no simptomatični su kao ilustracija nataloženih frustracija i nezdravog odnosa prema tjelesnosti, koji se onda pogrešno reflektira na životinje. Utoliko postaje jasno do koje je mjere nužna edukacija o načinu postupanja prema ljubimcima. Budući da u tom segmentu postoje ekonomske prepreke, volonterska priroda dokumentiranih akcija nastoji doskočiti problemu. Tu se naravno postavlja pitanje volje lokalnih zajednica da podrže slične poteze.
Kao što sama redateljica ističe u intervjuu za Arteist, intencija filma nije faktografski pristup i arhiviranje volonterskog rada, već prenošenje realnog iskustva s terena, sa svim implikacijama koje ono donosi. Tako nastao materijal ima višestruke tendencije, s jedne strane svjedoči o neodgovornom pristupu kućnim ljubimcima, s druge prikazuje teškoće angažmana na individualnoj razini, bez potpore zajednice. Uspješno izbjegavajući dociranje, film funkcionira i bez poznavanja konteksta u kojem je snimljen kao svjedočenje drugačije akcije. Takav pristup daje novu dimenziju filmovima o konkretnim društvenim pokretima; ne inzistirajući na aktivističkoj crti, ona ipak ne može ostati zanemarena.