U srijedu, 29. siječnja u 20 sati, u riječkom Art-kinu Croatia premijerno će biti prikazan dokumentarno-eksperimentalni film “Nevidljivi grad” / “La materia non conta” (2020) francuskog redatelja Pierrea Commaulta, nastao u produkciji hrvatskog Filmaktiva.
Inspiriran epizodom riječke povijesti između rujna 1919. i Božića 1920. – D’Annunzijevom okupacijom Rijeke – “Nevidljivi grad” nije povijesni dokumentarac, iako obiluje arhivskim materijalima kao što su originalne filmske snimke, pisma i dnevnički zapisi. Riječ je o koloritnom filmskom eseju koji na izrazito nježan način dramatične događaje prikazuje iz gledišta tzv. sporednih likova povijesti, običnih ljudi.
“La materia non conta” (“Materijalno je nebitno”) bio je moto kojim je pjesnik, osvajač i Comandante Rijeke / Fiume Gabriele D’Annunzio naglašavao superiornost svoje vizije i ideala nad materijalnim, tjelesnim i zemaljskim problemima. Sasvim materijalne, a dakako i nematerijalne posljedice njegove vladavine Rijekom predmet su interesa brojnih proučavatelja povijesti, kakav je i mladi francuski redatelj Pierre Commault. Rijeku je prvi put posjetio 2014., u potrazi za, kako sam kaže, kipućim gradom iz mitologizirane D’Annunzijeve ere. Zatekao je grad koji, nakon propasti industrije, traži novu budućnost. Između ta dva grada smjestio je svoj film čiji je naslov – “Nevidljivi grad” – posudio iz jednog od D’Annunzijevih govora.
Radnju pokreću dva para: Andrea i Natalija koji u Rijeci žive danas, te Giuseppe Maranini i Zora Blažić koji su živjeli u Fiume pred stotinjak godina. Današnji grad otkrivamo kroz šetnje u društvu dvoje mladih Hrvata i kroz prekrasne kadrove Rijeke snimane s mora, uz more i k moru, dok nas u isto vrijeme dva glasa, koji bi pripadali Giuseppeu i Zori, obavještavaju o bitnim etapama D’Annunzijeve avanture. Od njegovog ulaska u grad, preko proglašenja nove države, ultimatuma koje su mu uputile talijanske vlasti, pa sve do napada i predaje grada, tzv. Krvavog Božića.
Giuseppe Maranini, mladi legionar koji je u Rijeku je stigao iz Bologne nedugo nakon D’Annunzijevog marša na grad, redovito piše pisma svojoj zaručnici. Došavši podržati Komandanta iz nacionalističkih i idealističkih razloga, on pripovijeda svoj svakodnevni život dobrovoljca i opisuje frenetičnu atmosferu u gradu u kojem se sve čini mogućim i kojem je sudbina povratiti snagu talijanskom političkom životu.
Drugi je povijesni dokument intimni dnevnik mlade djevojke iz dobrostojeće riječke hrvatske obitelji, Zore Blažić (glas joj posuđuje riječka književnica Tea Tulić). I ona je bila zaručena za mladića od kojeg ju je udaljio rat. Redovito spominje bol zbog odvojenosti i mogućnost vjenčanja, a u isto vrijeme iskazuje na koji način talijanska okupacija mijenja njen svakodnevni život te opisuje diskriminaciju okupatora nad Slavenima.
Snimke Rijeke, koja u vremenu kad ju Commault snima ostavlja dojam usnulog ali prozračnog grada, iskrižane sa stotinu godina starim video zapisima D’Annunzijeve okupacije i s dvjema audio-naracijama, entuzijastičnom legionarovom te tjeskobnom naracijom mlade Slavenke, u maniri filmskog eseja više nude priliku za refleksiju nego što predlažu zaključak. Ipak, jasno je da su između Europe obilježene tenzijama kraja Prvog svjetskog rata i današnje političke i ekonomske Europe, glasovi i njihovi odjeci još su uvijek u dijalogu.
