Osvrti2. AJB DOC, dan peti: Kulminacija AJB DOC-a

2. AJB DOC, dan peti: Kulminacija AJB DOC-a

|

Iz Sarajeva za Dokumentarni.net: Iva Rosandić

Projekcijom dokumentarca “Kuća Male Zvijezde” (Wolfgang&Dolly / Al Jazeera Balkans; 2019. | ) hrvatske autorice Slađane Lučić, u Sarajevu je sinoć službeno završeno drugo izdanje Festivala dokumentarnog filma Al Jazeere Balkans (20. – 24.9.). Film čija je najveća kvaliteta tehnička korektnost prati sarajevsku lektoricu Nudžejmu Softić koja pokušava razbiti društvene predrasude prema hidžabu.

Očekivano, Glavnu nagradu AJB DOC-a (AJB DOC Main Award) odnio je film “For Sama” (2019) Sirijke Waade al-Kateab i Britanca Edwarda Wattsa, a riječ je o još jednom od pogleda na sirijski rat iz snažne intimističke vizure. Za žiri u sastavu Ademir Kenović (BiH), Thierry Detaille (Belgija), Victoria Bruce (SAD), Ivana Pauerova (Češka) i Adel Ksiksi (Katar), odluka je bila gotovo samorazumljiva. Iako se film tehnikom i pristupom izdvaja u odnosu na ostatak konkurencije, ipak izostavlja kritički aspekt sukoba koji se boravkom u ratnoj zoni mogao zadobiti.

Nagrade žirija i publike

Iznenađujuće, Posebno priznanje žirija pripalo je dokumentarcu švedske redateljice Caroline Troedsson, “Patriotic Highway” (2019), koji po njihovim riječima ima važnu ulogu za naša društva u osvješćivanju borbe protiv korupcije. Ipak, u samom filmu nije jasno iznesena niti jedna teza koja bi otkrila stvarnu intenciju filma.

Nagrada programskog žirija Al Jazeere Balkans (AJB Program Award; Lejla Dedić, Sead Kreševljaković i Đani Hasečić) dodijeljena je Dankinji Katrini W. Kjær za njen film “Girl in Return” / “Amys vilje” (2019), koji na dojmljiv način govori o teškoj temi međunarodnog sustava usvajanja djece, kroz lik glavne protagonistkinje, Etiopljanke Amy.

Nagrada publike dodijeljena je filmu “The Long Shot” (2019) španjolskih autora Alvara Gonzalez-Allera i Olivera Valentea, koji su, iako stranci, uspješno obradili lokalnu temu. Riječ je o filmu koji prati uspostavu košarkaške reprezentacije BiH devedesetih godina, u vrijeme opsade Sarajeva.

“Bugarski san” i podvlačenje crte

Bila je to kulminacija posljednjeg dana koji je protekao u mirnom tonu, počevši od radionice Ede Čelebića o istraživačkom novinarstvu, preko filmova u konkurenciji. Pritom se publika najbolje identificirala s filmom “Bugarski san” (2019. | ★ i 1/2) bh. autora Srđana Šarenca o umirovljeničkim migracijama u potrazi za kvalitetnijim životom. Uz jedini regionalni film u ovogodišnjoj natjecateljskoj konkurenciji AJB DOC-a, jučer smo gledali i “Vote for Kibera” / “Kibera: Příběh slumu” (2018. | ★ i 1/2) Čeha Martina Páva, uspješan dokumentarac na granici estetski razrađenih kadrova i konkretnog prodora u život kenijskog slama Kibera.

Podvlačimo crtu iza 2. AJB DOC-a o kojem ćemo opširnije u našem završnom osvrtu sljedećeg tjedna. Kroz pet dana trajanja u sarajevskom multipleksu Cinema City, na festivalu su prikazana ukupno 23 tematski raznolika filma. Svakako je za grad Sarajevo najvažnija činjenica visoke posjećenosti različitih društvenih skupina, što je aspekt festivala koji pridonosi razvoju kulturne scene i integraciji. Na istome bez ikakve sumnje treba i dalje inzistirati.

Povezani tekstovi

23. Human Rights Film Festival: “Imago” – Kako je bila zelena moja dolina

"Imago" (2025) Oumara Pitsaeva se tako ispostavio kao sve čemu se valjda svaki autor od svog djela nada, kao i ono čega se pribojava...

23. Human Rights Film Festival: “Militantropos” – Dnevnik kolektivnog tijela u ratu

"Militantropos" (2025) formalno ne iskoračuje iz dokumentarističkih prikaza rata u Ukrajini koji je festivalska publika već imala prilike vidjeti.

23. Human Rigths Film Festival: “Inventar” – Dekonstrukcija nasljeđa

Ivan Marković zaokružuje angažman oko zgrade beogradskog Sava Centra kraćom, epilognom studijom "Inventar" (2025).

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

23. Human Rights Film Festival: “S Hasanom u Gazi” – Brisani prostor

Očekivano za Aljafarija, "S Hasanom u Gazi" (2025) nije klasično težak film, u kojem ljudska patnja dramatično stoji u prvom planu.

23. Human Rights Film Festival: “Imago” – Kako je bila zelena moja dolina

"Imago" (2025) Oumara Pitsaeva se tako ispostavio kao sve čemu se valjda svaki autor od svog djela nada, kao i ono čega se pribojava...

“Fiume o morte!” Igora Bezinovića je najbolji europski dokumentarni film 2025. godine!

"Fiume o morte!" (2025) hrvatskog autora Igora Bezinovića je najbolji europski dokumentarni film 2025. godine!

23. Human Rights Film Festival: “Militantropos” – Dnevnik kolektivnog tijela u ratu

"Militantropos" (2025) formalno ne iskoračuje iz dokumentarističkih prikaza rata u Ukrajini koji je festivalska publika već imala prilike vidjeti.

23. Human Rigths Film Festival: “Inventar” – Dekonstrukcija nasljeđa

Ivan Marković zaokružuje angažman oko zgrade beogradskog Sava Centra kraćom, epilognom studijom "Inventar" (2025).

23. Human Rights Film Festival: “Ne shvaćajte to osobno” – Energija pobune

Najveći, središnji dio "Ne shvaćajte to osobno" Jelene Jureše zaprema ostvaraj troje umjetnika koje se može doživjeti, smatrati ili odrediti koncertom.

Masterclass Johana Grimonpreza u Dokukinu KIC

U Dokukinu KIC danas će biti održan masterclass belgijskog multimedijalnog umjetnika i redatelja Johana Grimonpreza.

23. Human Rights Film Festival: “Ono što treba činiti” – Pošto ljudsko dostojanstvo?

"Ono što treba činiti" Srđana Kovačevića prikazuje zaposlenika ljubljanskog Radničkog savjetovališta koji nude pravnu pomoć obespravljenim radnicima.

Redateljice kao gradivo tkivo slovačkog dokumentarnog filma

Slovačke redateljice posljednjih su godina sve brojnije te unose teme od osobnih interesa.

Vera Lacková – Emancipacija kroz arhiv

Vera Lacková, redateljica romskog podrijetla mlađe generacije, tematizira problematiku romske populacije kroz povijest.