Recenzije16. HRFF: "Kaleidoskop" - Feferonska popara ili čepljuskanje ishlapjelog djedaka?

16. HRFF: “Kaleidoskop” – Feferonska popara ili čepljuskanje ishlapjelog djedaka?

|

Godardovskim početnicima, nevježama, “Kaleidoskop” / “The Image Book” / “Le livre d’image” (2018) – premijerno prikazan u Cannesu, a sinoć u Zagrebu na otvaranju 16. Human Rights Film Festivala – najvjerojatnije nije dobra prilika za upoznavanje s likom i djelom velikog francusko-švicarskog filmskog autora. Pred zaljubljenicima željnima vidjeti još istoga, ali drugačijega iz izvrsnikove radionice, evo svježe, žuđene feferonske popare poznate slasti. Oni, pak, s krila nesklonika, dobiše novu prigodu da odmahnu rukom, prevrnu očima i reknu da ishlapjeli djedak šenuto čepljuska, nerazumljivo mrmoreći sebi u brk i bradu.

“Kaleidoskop” je izrađen od gotovo nepregledne količine arhivskog materijala iz riznice tuđih i vlastitih igranih i dokumentarnih filmova (“Vrtoglavica”, “Građanin Kane”, “Ninočka”, “Mali vojnik”…), vijesti, novosti, slikopisnih bilježaka, uz bogatu uporabu slikarskih djela i glazbenog blaga svih razdoblja te kojekako ispisanih natpisa i od ponešto svježih, originalnih dokusnimaka. Zvučno i slikovno tvorivo povezano je i(li) sup(rot)stavljeno bez skrupula glede raznorodnosti formata, stilova, faktura, kvaliteta, čitljivosti, uz učestalu uporabu tehnički neispravnog. Zajedno s na odjavnici ravnopravno potpisanim suradnicima, bez navođenja funkcija – Fabrice Aragno, Jean-Paul Battagia, Nicole Brenez – dičnik je ponudio još jedan u nizu tipično godardovskih mozaično-kolažnih filmova-eseja živoga pulsa kakve marno stvara već desetljećima. “Kaleidoskop” je intenzivan, zahtjevan, gusto tkan, neuhvatljivo brzometan, napučen njegovim karakterističnim filmopisnim postupcima kao što su otkidanja zvuka i slike na posve nelogičnim mjestima, prisnažen ničim izazvanim mijenjanjem i izobličivanjem formata slike za trajanja kadra.

Što god mislili o 85 minuta njegova najnovijeg uratka, kako ga god interpretirali, doživjeli, usvojili, razumijevali ili ne razumijevali, bez ozbiljnije bojazni o zalaženju na stranputicu možemo ustvrditi da je neposustali osamdesetsedmogodišnjak Jean-Luc Godard u početnih tridesetak sekundi vrlo jasno dao do znanja što slijedi. Duboki naklon!

Prvi kadar “Kaleidoskopa” crno-bijela je, zrnata fotografija šake, s nagore uperenim kažiprstom. Slijede dva statična snimka teksta ispisanog tiskanim slovima, kao pisaćim strojem ili računalom, bijelo na crnom, kadrirana tako da se mogu pročitati tek djelomično, nepotpuno. Razabiremo otprilike ovo: “Gospodari svijeta trebali bi biti na oprezu s Bécassine, upravo zato što ona šuti”. I potom, nakon crnog blanka – boja: zubom vremena pomalo nagrizen kadar dvije ruke što za montažnim stolom lijepe 35-milimetarsku filmsku vrpcu. Ruke su vjerojatno Godardove – taj smo zapis, nismo li, već vidjeli u prijašnjim JLG-ovim metafilmovima i autodokumentarcima. U tišinu ulazi i povjerljiv, brusav, istrošen, na rubu izdaha i na granici kašlja, no ipak uporan, odlučan i upečatljiv glas čelnog pripovjedača-komentatora-vodiča. To je Godard sam, koji kazuje da “pet vilinskih prstiju čini šaku, da je čovjekova prava priroda misliti rukama”.

Održat će redatelj, dakle, svojevrsno predavanje, reći nam nešto što drži vrijednim priopćenja i od gledatelja zahtijeva pozornost. To nam, nije dvojbeno, veli podignuti kažiprst. Tekst, sadržaj, bit će predočen u istršcima, temeljen na asocijativnom povezivanju i nesigurnom, zagonetnom, rebusnom značenju, nerijetko oslonjen na potpornje s kojima smo slabo ili nikako upoznati. Spomenuta, je li, Bécassine, znamenita je junakinja francuskoga stripa još od daleke 1905., priprosta bretonska provincijalka čije ime može značiti i bena, tuka. Posrijedi je ikonička figura u domovini, no Godard vjerojatno ne računa na to da svjetsko gledateljstvo (osim stručnijih stripoznalaca) uopće zna tko je ona i što predstavlja. Ipak je uvodno, posve lakonski, ne mareći o tome da pojasni tko je, plasira kao važnu referentnu točku, postavljajući je, ni manje ni više, nego kao protutežu gospodarima svijeta.

Lučonoša je namah postavio kažipute, ponudio odgovarajuće ključeve. Voljnost i ornost slijeđenja i ključarenja prepuštena je svakomu ponaosob.

Rečeno gospodarenje, odnosno vladanje svijetom, jedna je od osnovnih niti sadržaja o kojem će Godard vrludavo mudrovati. I to će činiti uz obilje umetnutih blankova: slikovnog (crno) i zvučnog (tišina bez ikakva šuma) – ničega. Osim što služe kao sredstvo postizanja ritmičke dinamike, ti zastoji praznine, bit će, označavaju i gdjegodimičnu nemogućnost izražavanja zapanjenosti nad ponižavajuće nasilnim stanjem svijeta u koje smo se, ljudska vrsta, čovječanstvo, doveli. U sumorno ugođenom, brundavom, ali i (auto)ironično, tjeskobno duhovitom predavačkom izlaganju ponajprije će se služiti montažnim izražajnim sredstvima i postupcima, uvelike dopuštajući da ga ruke vode više nego razum. Odnosno, s povjerenjem se prepuštajući instinktu, iracionalnome, podsvjesnome, automatskome, koji su, šezdesetineštogodišnjim filmotvoračkim iskustvom, sva je prilika, odgovarajuće kanalizirani. To nam, zar ne, zbore ruke montažera-filmotvorca i glas kazivača.

Lučonoša je namah postavio kažipute, ponudio odgovarajuće ključeve. Voljnost i ornost slijeđenja i ključarenja prepuštena je svakomu ponaosob.

"Kaleidoskop" / "The Image Book" / "Le livre d'image"
Scenarij, režija i montaža: Jean-Luc Godard
Producenti: Fabrice Aragno i Mitra Farahani
Direktor fotografije: Fabrice Aragno
Zemlje podrijetla: Švicarska / Francuska
Godina proizvodnje: 2018.
Trajanje: 84 minute

Povezani tekstovi

78. Filmski festival u Locarnu: “Koze!” – Pre i posle (i posle) uzvičnika

Novi film Tonćija Gaćine - "Koze" (KOMPOT / Melocoton Films; 2025.), prikazan je na 78. Filmskom festivalu u Locarnu.

23. Tabor New Frame Film Festival: Nespokoj po kontinentima

U tri natjecateljska programa 23. Tabor New Frame Festivala, održanog 4. i 5. srpnja, prikazano je 49 filmova svih rodova iz 32 zemlje.

78. Filmski festival u Locarnu: “Solitudes” – Na toplotnoj karti

Samoće u množini - sugeriše McKennin film "Solitudes" (2025) - ipak su manje usamljene od one u jednini, s velikim "S".

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

Sunčica Ana Veldić: “Ljudi se kroz odnos s mačkama otvaraju i puštaju me u svoj ambijent da bilježim kako žive i razmišljaju”

Na 23. Liburnia Film Festivalu svjetsku će premijeru doživjeti novi film Sunčice Ane Veldić, "O mačkama i ljudima" (3D2DAnimatori, 2025.).

78. Filmski festival u Locarnu: “Slet 1988” – Glič u fiskulturi

Iako nesumnjivo promišljen i zaokružen, "Slet 1988" Marte Popivode čini se prekratkim za dublje preispitivanje svih pomenutih odnosa.

Urušene riječi, razlomljene slike

Rithy Panh pisanju pristupa kao sredstvu upozorenja potencijalne publike na razmjere i lakoću atrociteta u ime pogrešno protumačenih ideala.

78. Filmski festival u Locarnu: “Koze!” – Pre i posle (i posle) uzvičnika

Novi film Tonćija Gaćine - "Koze" (KOMPOT / Melocoton Films; 2025.), prikazan je na 78. Filmskom festivalu u Locarnu.

23. Tabor New Frame Film Festival: Nespokoj po kontinentima

U tri natjecateljska programa 23. Tabor New Frame Festivala, održanog 4. i 5. srpnja, prikazano je 49 filmova svih rodova iz 32 zemlje.

78. Filmski festival u Locarnu: “Solitudes” – Na toplotnoj karti

Samoće u množini - sugeriše McKennin film "Solitudes" (2025) - ipak su manje usamljene od one u jednini, s velikim "S".

72. Pulski filmski festival: “Vude, ti si pobijedio” – Drug i gospodin

"Vude, ti si pobijedio" (2025) o Dušanu Vukotiću Vudu, sadrži znatnu količinu vrsno oblikovanih scena i zanimljivih motiva.

“Medo u šparogama” Ivana Grgura u programu 50. TIFF-a!

"Medo u šparogama" (Zagreb film, 2025.) redatelja Ivana Grgura ušao je u službeni program 50. Međunarodnog filmskog festivala u Torontu.

Poznat program 23. Liburnia Film Festivala

Ovogodišnji, 23. Liburnia Film Festival, održava se od 26. do 30. kolovoza na nekoliko lokacija u Opatiji.

Najpogodnije mjesto

Čudesna, ugrožena arhitektura Gruzije broji mnoge fascinantne projekte u skladnoj komunikaciji s krajolikom.
Scenarij, režija i montaža: Jean-Luc Godard<br> Producenti: Fabrice Aragno i Mitra Farahani<br> Direktor fotografije: Fabrice Aragno<br> Zemlje podrijetla: Švicarska / Francuska<br> Godina proizvodnje: 2018.<br> Trajanje: 84 minute16. HRFF: "Kaleidoskop" - Feferonska popara ili čepljuskanje ishlapjelog djedaka?