Hrvatskom premijerom dokumentarnog filma “Djeca gospođice Kiet” / “Miss Kiet’s Children” / “De kinderen va juf Kiet” (Peter Lataster i Petra Lataster-Czisch, 2016.) večeras u 19.30 sati (Kulturni i multimedijski centar Bjelovar) u Bjelovaru započinje 12. Međunarodni festival dokumentarnog filma DOKUart. U sljedećih tjedan dana (30.9. – 6.10.) Bjelovarčani i njihovi gosti moći će pogledati ukupno sedam dugometražnih dokumentarnih filmova koje je izabrala selektorica Rada Šešić, od čega tri domaće premijere. Spomenuta ostvarenja natjecat će se za dvije glavne nagrade: Nagradu publike te Nagradu mladog žirija. Kao prirodna nadopuna onom glavnom filmskom programu, DOKUart organizira i posebne projekcije u DOKUbusu i alternativnim prostorima, odnosno tradicionalni Mali DOKUart, posvećen osnovnoškolskom filmskom izražavanju.
Najznačajniji programski ulov ovogodišnjeg festivala nesumnjivo dolazi iz nefikcijske radionice velikog ruskog dokumentarista Vitalija Manskog, koji je s “Ispod sunca” / “Under the Sun” / “V luchakh solnca” (2015) uspio prenijeti djelić neiskrivljene stvarnosti Sjeverne Koreje, i dalje najizoliranije svjetske države. Neizbježna propagandna kulisa u vidu tradicionalnih sletova i klicanja velikim SK vođama, okupirala je znatan postotak filma, no Manski je poantu tražio kroz riskantno bilježenje događaja prije i poslije programiranog gašenja kamera. Poput spontane, više desetaka puta ponavljane scene djevojčice u misiji hvaljenja tamošnjeg nacionalnog jela, ili zumiranja od dosade i umora iscijeđene djece, prisiljene slušati višesatno izlaganje sjevernokorejskih partizana. “Ispod sunca” Vitalija Manskog kao dokumentarni klasik, ali i obvezna filmska lektira o Sjevernoj Koreji iza olovne zavjese.
U Bjelovar stiže i “Gori more” / “Fire at Sea” / “Fuocoammare” (2016) Talijana Gianfranca Rosija, nominiran za nagradu Oscar te osvajač prošlogodišnjeg Berlinalea. Rosi u “Moru” preša već iscijeđenu izbjegličku tematiku, ali kroz vlastitu unikatnu, kalkuliranu poetiku statičnih kadrova i prigušene emocije – sve pod zajedničkim, prisilnim suživotnim nazivnikom stanovnika talijanskog otočića Lampeduse i rijeke migranata u potrazi za boljim životom.
Kako izbjeći zamku jeftine ratne patetike, a opet snimiti snažan, emocionalan film o glazbi glasnijoj od kalaša iz opkoljenog susjedstva, pokazao je bosanskohercegovački autor Tarik Hodžić. Njegov “Scream for Me Sarajevo” (2017) vraća nas u Sarajevo ratne 1994. godine i epsko, gotovo terapeutsko gostovanje pjevača Iron Maidena, Brucea Dickinsona, popraćeno nizom fantastično rezanih intervjua i arhivskih snimaka ondašnjeg ratnog kaosa.
Iz Nizozemske će u Bjelovar aterirati film otvaranja ovogodišnjeg festivala, “Djeca gospođice Kiet”, osvajač ovogodišnje Nagrade publike na minhenskom DOK.festu. Što se dogodi kad umjesto dosadnih odraslih direktnom, poluskrivenom opservacijom, promatramo međusobnu interakciju i socijalnu hijerarhiju najmlađih u razredu za imigrantsku djecu, osvježavajuće predočavaju nizozemski redatelji Peter Lataster i Petra Lataster-Czisch. Školske klupe okupirao je i njemački autor Jakob Schmidt s filmom “Biti učitelj” / “To Be a Teacher” / “Zwischen den Stühlen” (2016), čiji su glavni protagonisti mladi nastavnici na vježbeničkoj praksi.
Posljednja dva dokumentarca iz glavnog programa 12. DOKUarta tiču se autora s naših prostora. Banjalučanin s austrijskom adresom, Siniša Vidović, kroz “Koridu” (2016) provlači tradicionalni bosanskohercegovački običaj borbe bikova uz neizbježan socio-kulturološki podtekst triju konstitutivnih naroda. Hrvatska dokumentaristika na ovogodišnjem DOKUartu bit će, pak, zastupljena s filmom “Vijesti iz Laayoouna” (Pipser, 2016.) Đure Gavrana, koji približava priču nekolicine izbjeglih mladih ljudi u alžirskom izbjegličkom naselju “27. veljače”.
