Na 20. Motovun Film Festivalu sinoć je dodijeljena nagrada “Pedeset godina”, i to Bogdanu Žižiću, jednom od najvećih i najplodonosnijih dokumentarista i jednom od najnagrađivanijih domaćih filmskih autora uopće. Najstariju nagradu festivala redatelju je uručio prošlogodišnji pedesetogodišnji laureat, producent i dokumentarist Nenad Puhovski, koji se tom prilikom prisjetio kako je prije točno pedeset godina u Zagreb filmu svoje prvo iskustvo snimanja dobio upravo na setu Žižićeva filma “Pohvala ruci” (1968).
“Motovun više nije samo lijepo mjesto na brijegu nego jedan značajan događaj koji širi slobodu i vidike te nas povezuje sa svijetom”, rekao je Žižić pri preuzimanju nagrade uz ovacije publike na prepunom glavnom motovunskom trgu.
Nagrada “Pedeset godina” dodjeljuje se za izdržljivost unutar kinematografije koja nikad nije mazila svoju djecu, počast cjeloživotnom maratonu ka zlatnom jubileju u uvjetima u kojima je osim ljubavi i strasti prema filmu, nužno imati i veliku snagu volje, a kontinuirani rad Bogdana Žižića duži od pola stoljeća, primjer je velike gladi za istinom u društvu u kojem povijesne činjenice vrlo lako bivaju izvrtane i odbačene.
U svojoj dugoj karijeri Žižić je režirao desetak igranih filmova, no ipak je najpoznatiji po svojem dokumentarističkom opusu u kojeg je utkao oko stotinu dokumentaraca dugog i kratkog metra najrazličitijih tehnika. Tema represije, morala ratnih pobjednika i upitnost (ne)sjećanja, teme su koje oduvijek preokupiraju ovog barda dokumentarizma koji je okupiran pitanjem sjećanja, snimio film o uništavanju partizanskih spomenika, “Udar na sjećanje” / “Damnatio memoriae” (2000) u kojem je dokumentirao najsveobuhvatniju sliku uništenih spomenika pokretu otpora u Drugom svjetskom ratu, a svojim se zadnjim filmom “Jasenovački memento” (2015) nakon pedeset godina vratio temi ustaškog logora smrti, ovoga puta prikazujući kroniku zločina.
Nagrada “Pedeset godina” dodjeljuje se u suradnji s Hrvatskim društvom filmskih redatelja.