Čak i zlo treba svoju tajnicu. Posebno ako je sazdano od mreže birokracije, papira, popisa, proglasa i dopisa, govora, urlanja i kontroliranog šoumenšipa s milijunima mrtvih kao publikom stravičnog spektakla zvanog Drugi svjetski rat. Netko se morao pobrinuti da svo to zlo u svojoj tvorničkoj provedbi bude savršeno organizirano, a srećom, postoje i oni koji su se dosjetili jednu od takvih osoba iz lanca staviti pred kameru dok još diše. Glavna antijunakinja ove priče, nekoć mlada naivna djevojka koju su nacionalsocijalisti vrbovali za uredski posao u kojem ne treba puno razmišljati, a sada starica naoružana iskustvom kakvog je malo tko nagomilao, svjedokinja je fascinantnog dijela povijesti, ravno iz stolice s najboljim pogledom na propagandno srce zla.
Što još čovjeku treba, nakon fascinantnog dokumentarca o Reichovom ministru propagande Josephu Goebbelsu (“Das Goebbels Experiment” iz 2005.), osim dokumentarca o – Goebbelsovoj tajnici? Njezino je ime Brunhilde Pomsel, a upravo zahvaljujući duhu ove vremešne gospođe, “Njemački život” / “A German Life” / “Ein deutsches Leben” (2016) funkcionira kao jedan veliki, predivan talking head maraton, ispresijecan arhivskom građom i često šaljivim propagandnim filmovima nacifašističke ere. Kojih možda ima mrvicu previše, ali progledat ćemo mu kroz prste, jer uvid u povijest i mudrosti starice koja je proživjela i preživjela dva svjetska rata (a jednom čak kucala propagandne materijale), neprocjeniv je dokument. I još usto fantastično snimljen.
Čak i zlo treba svoju tajnicu.
Dosljedan svojoj komornoj atmosferi i prigodnoj crno-bijeloj fotografiji, “Njemački život” u prvi fokus stavlja Brunhildino lice i staričine bore čiji 106-godišnji labirint godova konstantno podsjeća kako slušamo ispovijesti živog specimena prošlosti u kojoj je mržnja dolazila iz ureda i širila se na ulice. U organizaciji tog procesa, elokventna gospođa sudjelovala je na prvoj liniji, ali i kao većina nacije, živeći njemački život, utopiju Reicha sve do njegovog urušavanja u masovnom kaosu i ludilu. Kroz 107 minuta ovog iznimno vrijednog filmskog dokumenta, omanji austrijski autorski kolektiv (Christian Krönes, Florian Weigensamer, Roland Schrotthofer i Olaf S. Müller) uspijeva odlično kombinirati, balansirati i žonglirati naizglednu triviju iz života naci tajnice te važna, insajderska svjedočanstva poznatih događaja u povijesti NSDAP-a i Goebbelsovih legendarnih remek-djela mračne sile, poput govora “Totaler Krieg” ili poduplavanja brojki ruskih ratnih zločina tijekom radnog vremena.
“Njemački život” priča je o mentalitetu – o kolektivima koji prezir prema pojedincu i sreći ne crpe iz neke novonaučene stege uzrokovane masovnom hipnozom hipernacionalističkog ludila, već iz tradicije duboko ukorijenjene u odgoju i višegeneracijskom fetišiziranju stege, poslušnosti i boli. Brunhilde (preminula 27. siječnja ove godine) kao da potvrđuje Reichovu tezu o obitelji kao jezgri fašizma, pokazujući kamo vodi slijepa odanost autoritetu i beskičmenjaštvo koje je jedno društvo i jedna kultura odlučila njegovati kao vrijednost; ubijajući slobodu nauštrb reda i fantazijskog osjećaja sigurnosti koji iz njega interpretiramo. Puno toga od jedne pričajuće glave bez boje.