10. Cinema Eye Honors: Obznanjene nominacije u kratkometražnoj doku-kategoriji

Iz New Yorka je jučer došla vijest o zaključivanju konačne nominacijske liste u kratkometražnoj konkurenciji nagrada Cinema Eye Honors. Finalni cut izborilo je ukupno deset filmova, a riječ je o jednoj od najprestižnijoj svjetskih dokumentarnih nagrada ekskluzivno posvećenih dokumentarnoj umjetnosti, koje se već desetu godinu zaredom u više različitih kategorija dodjeljuje najboljim svjetskim dokumentarcima dugog i kratkog metra.

Deseta svečana dodjela – sedma za kratkiše – Cinema Eye Honors nagrada dogodit će 11. siječnja u njujorškom Muzeju pokretnih slika (Museum of the Moving Image, Queens). O deset kratkometražnih finalista odlučivao je međunarodni odbor u sastavu Rachel Rosen (San Francisco Film Socieity; predsjednica žirija), Claire Aguilar (Sheffield Doc/Fest), Chris Boeckman (True/False Film Festival), Cara Cusumano (Tribeca Film Festival), Ben Fowlie (Međunarodni filmski festival u Camdenu), Claudette Godfrey (SXSW Film Festival), Jasper Hokken (IDFA), Doug Jones (Images Cinema), Maggie McKay (Aspen Shortsfest), Ted Mott (Dokumentarni filmski festival Full Frame), Veton Nurkollari (DokuFest), Dan Nuxoll (Rooftop Films), Mike Plante (Sundance Film Festival), Shane Smith (Hot Docs) i Kim Yutani (Sundance Film Festival).

U pristranost CEH žirija, naravno, nitko ne bi trebao sumnjati, no svejedno za oko zapinje popriličan afinitet spram sjevernoameričke doku-kratkometražne produkcije. Od deset finalista, naime, čak je osam filmova redateljsko-produkcijski utaboreno na kamenu Sjeverne Amerike. Osmici možemo pridodati i devetku – meksičko-američkom koprodukcijom “La Laguna” (2016), naime, redateljski kormilari Amerikanac Aaron Schock.

Tako ispada da jedini nominirani ne-američki dokumentarac, “Uzu” (2015) – film o nasilnom japanskom religijskom festivalu (Dogo Autumn Festival), dolazi iz europske radionice dokumentarnih snova. 35-godišnji Francuz Gaspard Kuentz 2003. godine preselio se u Japan gdje završava poznatu Tokijsku filmsku školi Eiga Bigakko. Dodatnih informacija radi, Kuentz trenutno razvija hibridne dokumentarne projekte kombinirajući vizualnu antropologiju s fikcijsko-eksperimentalnim pristupom.

S Gasparda na njegovog kanadskog kolegu Sola Friedmena čiji je također nominirani “Bacon & God’s Wrath” (2015) o postarijoj židovki u misiji prvog životnog kušanja pečene slanine, već uknjižio ovogodišnju glavnu kratkometražnu nagradu na Sundanceu. Priča o mrvicu mlađem neobičnom bračnom paru ljubitelja životinja, “Pickle” (2016), redateljici Amy Nicholson već je pak priskrbila nagradne lovorike na Full Frameu i Mooreovom Traverse City FF-u.

Uglednim nagradama okupana nominacijska niska CEH-a nastavlja se s još jednim američkim dokumentarnim djelom. Dan Krauss nas sa svojim opservacijskim “Extremisom” (2016) odvodi u kalifornijsku državnu bolnicu, među pojedince koji moraju odlučivati o posljednjim trenucima svojih najmilijih.

https://youtu.be/oToO_k3BhpE

Ništa radosnije teme primila se i njegova američka kolegica Melissa Langer. “Moj Alep” / “My Aleppo” (2015) još je jedan u nizu beskonačnih ali i kvalitetnih filmskih premaza sirijske ratne katastrofe za kojeg je redateljica prošle godine osvojila Nagradu za najbolji studentski dokumentarni film na Međunarodnom festivalu dokumentarnog filma u Sheffieldu. O filmu smo, kao što vidite, pisali na našim stranicama, a ukoliko želite izvući još pokoji CEH detalj, kliknite na sljedeću poveznicu.