PočetnaIntervjuiJelena Androić: "Prerasli smo kapacitete Ičića"

Jelena Androić: “Prerasli smo kapacitete Ičića”

|

Dvije vijesti ovih su dana uzburkale hrvatsko dokumentarno more, a obje se tiču Liburnia Film Festivala, jedinog specijaliziranog domaćeg festivala za hrvatski doku-proizvod.

Krenimo najprije s upravljačkom logistikom. Odnedavno upražnjeno mjesto dugogodišnjeg izvršnog direktora i utemeljitelja LFF-a, Igora Bajoka, popunila je prijašnja voditeljica ureda za odnose s javnošću, Jelena Androić.

Bajok ostaje uz LFF, ali zbog rođenja djeteta i ostalih profesionalnih obveza – u nešto reduciranijoj ulozi nego dosad. Druga važna novost vezana za ovaj festival hrvatskog dokumentarnog filma jest promjena njegovog domaćeg sidrišta.

Nakon trinaest godine Liburnije u ičićkoj lučici, LFF od ove godine seli u Opatiju i tamošnju Ljetnu pozornicu. O detaljima i razlozima ovih promjena porazgovarali smo upravo s novom izvršnom direktoricom, Jelenom Androić.

“Velike misterije nema: dosadašnjeg izvršnog direktora Igora Bajoka koji je osnovao, izgradio i odnjegovao festival, privatne i poslovne obveze naprosto su odvele u drugom smjeru, pa je tako unutar organizacijskog tima donesena odluka da će se tim izvršnim dijelom baviti netko drugi. To neće utjecati na budućnost festivala u smislu da će mu promijeniti program i koncepciju; uostalom, Igor ostaje dio LFF-a, ali će u njemu sudjelovati na nešto drugačiji način. Cijela je ostala ekipa ista, samo smo malo presložili zadatke.

“Istina je da je paralelno s tim preslagivanjem objavljena i odluka o premještanju festivala iz Ičića u Opatiju, na Ljetnu pozornicu. Ni razlog te promjene nije za mistifikaciju: u posljednje smo tri godine prilično rasli, što je vidljivo po svim parametrima. Od prijelaza na DCP format, devedesetak gostiju koliko ih je lani hendlao naš ured za goste i više od četiri tisuće ljudi u publici, do uspješnih i posjećenih radionica i brojnih međunarodnih gostiju. Zbog svega navedenog, prerasli smo kapacitete Ičića, prije svega u organizacijskom i logističkom smislu, ne samo ono banalno, da smo prerasli lučicu.

“Ove godine planirali smo velik programski napredak, uvođenje regionalnog (međunarodnog) programa, dnevne projekcije, dvije dodatne radionice, dan duži festival, više predstavljanja različitih filmskih inicijativa i barem dvostruko više međunarodnih selektora, jer to se pokazalo kao važna inicijativa. Sve to napisali smo u projektima i iskreno, očekivali smo veću financijsku podršku. No, apsolutno nitko nije prepoznao niti dosadašnji evidentni rast festivala, niti našu daljnju želju da rastemo, za što je potreban novac. Morali smo se spustiti na zemlju i ove godine napraviti LFF bez većih promjena, a s namjerom da i dalje bude profesionalan i ozbiljan.

“Ljetna pozornica Opatija nam, zbog tih financijskih razloga, umnogome olakšava održavanje festivala, a Opatija olakšava smještaj gostiju i izvođenje naših popratnih programa; omogućuje da ostanemo na moru i ostvarimo četrnaesto izdanje na istoj razini kao trinaesto.

“No da bismo ponovo mogli dovesti sve te goste, imati ozbiljne i kvalitetne projekcije te dobre radionice svih tih pet dana, morali smo, nažalost, uvesti i neku naplatu. Nadamo se da će publika koja voli hrvatski dokumentarni film i LFF i koja nas je pratila do sada, ostati uz nas, jer ona nam je ipak najvažnija, radi nje taj festival i radimo.

“Za nadolazeće izdanje festivala (22. – 26. 8.) koncept dakle ostaje isti kao dosad: pet dana izvrsnog dokumentarnog programa, glazbeni program i radionice koji su i dalje besplatni, druženja nakon filmova… Pripremamo i bogat uvod u festival – u tijeku je turneja pobjedničkih filmova s lanjskog LFF-a ovim našim primorsko-goranskim, istarskim i ličkim susjedstvom; dakle, intenzivniji program Liburnia uplovljava, a ekskluzivno mogu najaviti i program Slučajnog kina u Rijeci”, rekla je za naš portal Jelena Androić.

Povezani tekstovi

Matej Beluhan: “Mnogi iz nerazumijevanja i straha podliježu bauku ‘rodne ideologije'”

Direktor Cherry Pop Festivala Matej Beluhan, za Dokumentarni.net najavljuje četvrto izdanje ove filmske manifestacije.

Silvestar Mileta: “Osjećamo nepodijeljene simpatije prema novom konceptu Dana hrvatskog filma”

Umjetnički ravnatelj Dana hrvatskog filma, Silvestar Mileta, za Dokumentarni.net najavljuje njegovo 34. izdanje koje će se ponovno održati u Karlovcu.

Rada Šešić: “Hrvatski autori ove godine na DOKUart dolaze s izuzetno odvažnim filmovima”

Selektorica bjelovarskog festivala DOKUart, Rada Šešić, za Dokumentarni.net najavljuje jubilarno, dvadeseto izdanje ove filmske manifestacije.

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

23. Human Rights Film Festival: “S Hasanom u Gazi” – Brisani prostor

Očekivano za Aljafarija, "S Hasanom u Gazi" (2025) nije klasično težak film, u kojem ljudska patnja dramatično stoji u prvom planu.

23. Human Rights Film Festival: “Imago” – Kako je bila zelena moja dolina

"Imago" (2025) Oumara Pitsaeva se tako ispostavio kao sve čemu se valjda svaki autor od svog djela nada, kao i ono čega se pribojava...

“Fiume o morte!” Igora Bezinovića je najbolji europski dokumentarni film 2025. godine!

"Fiume o morte!" (2025) hrvatskog autora Igora Bezinovića je najbolji europski dokumentarni film 2025. godine!

23. Human Rights Film Festival: “Militantropos” – Dnevnik kolektivnog tijela u ratu

"Militantropos" (2025) formalno ne iskoračuje iz dokumentarističkih prikaza rata u Ukrajini koji je festivalska publika već imala prilike vidjeti.

23. Human Rigths Film Festival: “Inventar” – Dekonstrukcija nasljeđa

Ivan Marković zaokružuje angažman oko zgrade beogradskog Sava Centra kraćom, epilognom studijom "Inventar" (2025).

23. Human Rights Film Festival: “Ne shvaćajte to osobno” – Energija pobune

Najveći, središnji dio "Ne shvaćajte to osobno" Jelene Jureše zaprema ostvaraj troje umjetnika koje se može doživjeti, smatrati ili odrediti koncertom.

Masterclass Johana Grimonpreza u Dokukinu KIC

U Dokukinu KIC danas će biti održan masterclass belgijskog multimedijalnog umjetnika i redatelja Johana Grimonpreza.

23. Human Rights Film Festival: “Ono što treba činiti” – Pošto ljudsko dostojanstvo?

"Ono što treba činiti" Srđana Kovačevića prikazuje zaposlenika ljubljanskog Radničkog savjetovališta koji nude pravnu pomoć obespravljenim radnicima.

Redateljice kao gradivo tkivo slovačkog dokumentarnog filma

Slovačke redateljice posljednjih su godina sve brojnije te unose teme od osobnih interesa.

Vera Lacková – Emancipacija kroz arhiv

Vera Lacková, redateljica romskog podrijetla mlađe generacije, tematizira problematiku romske populacije kroz povijest.