Neki ljudi meditiraju čitav život da bi doživjeli prosvjetljenje. Neki idu kraćim putem pa si pomognu psihodelicima. Ali ništa nas ne može približiti životnoj istini – iskrenom življenju svakog danog trenutka – osim smrti same.
A glavna heroina dokumentarca “U suton života” / “Twilight of a Life” / “Au Crépuscule d’une Vie” (2015), nezaustavljiva 94-godišnja majka redatelja Sylvaina Biegeleisena, očekujući smrt eto svaki čas, zna da je izbor jednostavan: borba ili predaja.
Biegeleisen, inače nagrađivani filmski autor koji se paralelno bavi i produkcijom, fotografijom i glazbom, shvatio je da njegova majka, unatoč predviđanjima liječnika koji su joj prognozirali svega nekoliko tjedana života, zapravo uopće ne planira umrijeti. Živjela je, eto, još dvije godine, a sin je kamerom dokumentirao vrijeme provedeno kraj njezina kreveta.
Produkcijski, ovo je podsjetnik da se može i bez novca, ako se ima pravi subjekt – smijeh, pjesma i plač, kamera i njih dvoje u jednoj sobi. Sadržajno, “U suton života”, inače od danas i službeni favorit publike 12. ZagrebDoxa, je sat vremena putovanja u srce života, grandiozni ping pong između lucidnosti i senilnosti, duhovitih gromada životnih mudrosti i krhkih komadića bolne ljudskosti na izdisaju.
Nevjerojatna poema o starosti i ljubavi, smrti i životu, prolaznosti; ime tvrtke koja stoji iza projekta ovakve težine s razlogom nosi naziv Zen Productions. Tražite li istinu, ne morate u potragu za mudrim starcem na planini – eto je pred kamerom.
