PočetnaVijestiProglašeni pobjednici 7. ETNOFILm festivala

Proglašeni pobjednici 7. ETNOFILm festivala

|

Naslovna fotografija: Autori, volonteri i žiri 7. ETNOFILm festivala / Foto: Julien Duval

Na 7. ETNOFILmu, međunarodnom festivalu etnografskih filmova, glavne nagrade odlaze u SAD, Irsku, Belgiju i Portugal, objavljeno je u subotu navečer u Multimedijalnom centru u Rovinju.

“Vodili smo se porukom, a manje zanatsko-tehničkim sredstvima autora – i pobijedila je inspiracija”, rekla je o odabiru dr. sc. Ines Prica, savjetnica na zagrebačkom Institutu za etnologiju i folkloristiku koja je zajedno s producentom Oliverom Sertićem i direktoricom festivala Tamarom Nikolić Đerić proglasila pobjednike.

Nakon tri dana intenzivnog programa s 29 filmskih formi iz cijelog svijeta, titulu najboljeg u kategoriji Profesionalnih etnologa i antropologa osvojio je film “Čuvari voćnjaka” / “The Orchard Keepers” (2014) irske autorice Bryony Dunne koji dokazuje, porukom inspirativnog bračnog para u godinama, “kako i u Sinajskoj pustinji nešto veliko može izrasti uz malo ljubavi, strpljenja i vode”.

U najbrojnijoj kategoriji Autora koji nisu profesionalni filmaši, žiri je izdvojio filmaša Fabia Cunha iz Portugala i njegovih “52 ljeta” / “52 Verões” (2013). Riječ je o još jednom starijem bračnom paru koji nakon toliko godina braka i teškog rada na selu razmišlja o svojim počecima i izumiranju njihovog posla.

EFF-2015-2
Natasha Raheja, autorica filma Indijski odljevi” / Foto: Julien Duval

Žiri je u ovoj konkurenciji imao najviše posla, a Ines Prica je napomenula: “Iz programa je proizišao paradoks u kojem stariji imaju smisleni život, a mladi od njega odustaju”.

Doktorantica antropologije iz New Yorka, Natasha Raheja, koja je stigla na premijeru svog filma “Indijski odljevi” / “Cast in India” (2014), osvojila je žiri u Studentskoj kategoriji. Ona je tragom poklopaca za šahtove u New Yorku otišla u zemlju svojih djedova i otkrila klasičnu, ali uvijek jednako dramatičnu priču o radnicima u Indiji te u konačnici uspjela razoružati svojim snažnim filmskim jezikom.

U posljednjoj kategoriji TV produkcije nagrađene su dvije belgijske autorice, Catherine Wielant i Caroline Vercruysse. Njihovo propitivanje o tagiranju, grafitima i podzemnom svijetu Bruxellesa te usporedbi s uličnim biljem stvorilo je zanimljivi TV dokumentarac “Zlo sjeme” / “Mauavaise herbes”.

Kao i svake godine, žiri je dodijelio još nekoliko nagrada. U studentskoj kategoriji, Posebno priznanje za demistifikaciju kulturnih stereotipa pripalo je mladoj studentici vizualne antropologije Claru Kleininger iz Rumunjske, i to za film “Dobar dan” / “Ziua buna” (2015) o bračnom posredovanju između Moldavki i Japanaca.

EFF-2015-3
Službene nagrade 7. EFF-a, djelo Rina Banka, studenta Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci / Foto: Julien Duval

Na tragu velikih brojeva, najviše je priznanja otpalo na brojnu kategoriju Ostalih autora koji nisu profesionalni filmaši. Za radikalno ispitivanje kontroverznog subjekta Oliver Sertić odlučio je nagraditi tajlandskog autora Ohma Phanpiroja i njegov film “Balada života” / “A Ballad of Life” (2014), u kojem si mlada studentica – film prati njezine posljednje dane – oduzima život tragom svojeg zdravog razuma i volje.

Ines Prica bila je nadahnuta “Posljednjim splavarom” (2014) Drage Toromana kojem je odala posebno priznanje za dinamičan i dramaturški konzistentan filmski jezik. Jedinom istarskom autoru Vjekoslavu Gašparoviću i njegovom filmu “S Vama kroz život” (2014) također je pripalo posebno priznanje za originalni vizualni pristup praksi društvenog otpora od oba člana žirija.

Filmove su ove godine birali Bojan Mucko i dr. sc. Andrea Matošević koji su po Sertićevim riječima stvorili “konzistentno tijelo dobrog filmskog festivala”, a organizaciji su pripomogli volonteri iz Velike Britanije, Italije, Srbije, Makedonije i Hrvatske.

Povezani tekstovi

Novi projekt Morane Komljenović na “matchmaking” programu u Trentu

U skopu "matchmaking" programa "Vis-à-Vis" sudjelovao je i dokumentarni projekt "Praznovjerje slobode - Misterij San Marina" Morane Komljenović.

Hrvatska koprodukcija u službenom natjecateljskom programu 42. Sundance Film Festivala

Hrvatska manjinska filmska koprodukcija "Planina" (2025) Biljane Tutorov i Petra Glomazića, imat će svjetsku premijeru na 42. Sundanceu.

Sinoć otvoren 23. Human Rights Film Festival

Dokumentarnim filmom "Ono što treba činiti" Srđana Kovačevića sinoć je u zagrebačkom kinu Kinoteka otvoren 23. Human Rights Film Festival.

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

23. Human Rights Film Festival: “S Hasanom u Gazi” – Brisani prostor

Očekivano za Aljafarija, "S Hasanom u Gazi" (2025) nije klasično težak film, u kojem ljudska patnja dramatično stoji u prvom planu.

23. Human Rights Film Festival: “Imago” – Kako je bila zelena moja dolina

"Imago" (2025) Oumara Pitsaeva se tako ispostavio kao sve čemu se valjda svaki autor od svog djela nada, kao i ono čega se pribojava...

“Fiume o morte!” Igora Bezinovića je najbolji europski dokumentarni film 2025. godine!

"Fiume o morte!" (2025) hrvatskog autora Igora Bezinovića je najbolji europski dokumentarni film 2025. godine!

23. Human Rights Film Festival: “Militantropos” – Dnevnik kolektivnog tijela u ratu

"Militantropos" (2025) formalno ne iskoračuje iz dokumentarističkih prikaza rata u Ukrajini koji je festivalska publika već imala prilike vidjeti.

23. Human Rigths Film Festival: “Inventar” – Dekonstrukcija nasljeđa

Ivan Marković zaokružuje angažman oko zgrade beogradskog Sava Centra kraćom, epilognom studijom "Inventar" (2025).

23. Human Rights Film Festival: “Ne shvaćajte to osobno” – Energija pobune

Najveći, središnji dio "Ne shvaćajte to osobno" Jelene Jureše zaprema ostvaraj troje umjetnika koje se može doživjeti, smatrati ili odrediti koncertom.

Masterclass Johana Grimonpreza u Dokukinu KIC

U Dokukinu KIC danas će biti održan masterclass belgijskog multimedijalnog umjetnika i redatelja Johana Grimonpreza.

23. Human Rights Film Festival: “Ono što treba činiti” – Pošto ljudsko dostojanstvo?

"Ono što treba činiti" Srđana Kovačevića prikazuje zaposlenika ljubljanskog Radničkog savjetovališta koji nude pravnu pomoć obespravljenim radnicima.

Redateljice kao gradivo tkivo slovačkog dokumentarnog filma

Slovačke redateljice posljednjih su godina sve brojnije te unose teme od osobnih interesa.

Vera Lacková – Emancipacija kroz arhiv

Vera Lacková, redateljica romskog podrijetla mlađe generacije, tematizira problematiku romske populacije kroz povijest.